5. svibnja 2019.
Ulazna pjesma
Kliči Bogu sva zemljo, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu, aleluja. (Ps 66, 1-2)
Zborna molitva
Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu obnovio mladost duha. Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri: utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, darove svoje raspjevane Crkve. Ti si uzrok tolikom veselju: daj da nam prijeđe u vječnu radost. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Isus reče svojim učenicima: »Hajde, doručkujte!« I uzme kruh i dade im, aleluja. (Usp. Iv 21, 12-13)
Popričesna molitva
Pogledaj, Gospodine, svoj narod. Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života: daj mu da dostigne slavu neraspadljivosti u uskrsnuću tijela. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 5, 27b-32.40b-41
Svjedoci smo tih događanja mi i Duh Sveti.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Veliki svećenik zapita apostole: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.« Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.« Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b
Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.
Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
Drugo čitanje Otk 5, 11-14
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa: »Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!« I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!« I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja
Uskrsnu Krist koji je sve stvorio i smilovao se ljudskom rodu.
Evanđelje Iv 21, 1-14 (kraća verzija)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Josip Serđo Ćavar
U Isusovoj mreži
Petar se vratio mrežama. Kao da se zapleo u vlastite mreže straha i tjeskobe. Trebao je loviti ljude, a ne ribe. To je bilo poslanje koje mu je Učitelj uputio na istome mjestu, kada ga je pozvao. Isus je uskrsnuo, ali Petar je daleko od svjetla i nade. Treba mu susret s Gospodinom, kao i svima nama. Čini mi se kako u Petru koji umorno drži prazne mreže možemo jednim dijelom prepoznati i Crkvu okrenutu samoj sebi i svojim mrežama. Polaže se velik trud u ustroj, izgled, diplomaciju, a zaboravlja temeljno poslanje - spašavati ljude iz dubina i bezdana grijeha, smrti i slabosti. Morske dubine su plašile starozavjetnog Židova i bile simbol nemira i smrti. Zato Isus kod poziva Petra kaže: „Odsada ćeš ljude loviti!“ odnosno „odsada ćeš izvlačiti ljude iz sigurne smrti i straha, mojom snagom.“
Petrov ulov je nikakav. Cijela noć je izgubljena. Nije lako priznati poraz. Tako i mi. Možemo se silno truditi ljudskim silama i snagama, ali ako Gospodin to ne blagoslovi svojim milim pogledom – uzalud smo se trudili. Zato uskrsno vrijeme nuka svakoga vjernika da pred Božje lice konačno stavi sve, čitav svoj život, osobito padove i tamne predjele, kako bi zavladalo svjetlo. I tada trud biva blagoslovljen, a mreže se čudesno pune, sve do pucanja.
Učenik kojega je Isus ljubio tada prepoznaje da je to Isus. Samo taj učenik, ne i ostali. Isusa poznajemo po ljubavi. Naime, ljubav prepoznaje. Nije ga dovoljno poznavati površinski, onako kako su to činili drugi učenici. Iako su bili dugo s njim, gledali njegova čuda, s njim putovali kroz pune tri godine, još uvijek ga ne poznaju. U tom trenutku budi se i Petrova ljubav i on se opasuje pa skače u vodu. Nelogično, ali ipak negdje simpatično. Petar, nestrpljiv i nepromišljen, ali ipak u sebi krije veliki spremnik čežnje za Isusom.
Isus Petra ispituje upravo o ljubavi: „Ljubiš li me?“ Gospodin ne traži velika djela ni riječi, nego je žedan makar malo naše ljubavi. Kao da Učitelj ovdje želi ujarmiti Petrovu silovitost i navesti ga na promišljenije djelovanje. Jer Petar je dosada bio jak na riječima, ali kada je to trebalo pokazati ustuknuo bi. To je škola koju Petar mora izučiti i izvježbati. Kasnije će životom potvrditi da stoji nepokolobljivo uz svoga Učitelja. Stoga nam je Petar velika utjeha, jer poručuje da uz Uskrsloga možemo rasti, makar tu i tamo pali i zalutali. Dokle god u nama ima ljubavi i čežnje za Gospodinom sve se može ispraviti. Ta ljubav sazrijeva i raste pred Božjim milosrđem i oprostom. Gospodine, pozovi nas ponovo i osnaži svojim mirom i blizinom!