Trinaesta nedjelja kroz godinu A

lip 27 2020 Miriam

28. lipnja 2020.

Ulazna pjesma
Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. (Ps 47, 2)

Zborna molitva
Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ti daješ učinak svojim otajstvima. Molimo te da naše služenje bude sveto kao i tvoji darovi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! (Ps 103,1)

Popričesna molitva
Gospodine, žrtva koju smo prinijeli i primili nek nas ojači da uvijek ostanemo u tvojoj ljubavi i donosimo plod u postojanosti. Po Kristu.

Prvo čitanje   2Kr 4, 8-11.14-16a
Svet je onaj čovjek Božji, neka ostane kod nas.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima
Jednoga je dana Elizej prolazio kroz Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. Ona reče svome mužu: »Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.« Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. Onda upita svoga slugu: »Dakle, što da učinimo za nju?« A on reče: »Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.« A on reče: »Pozovi je!« Pozva je, a ona stade kod ulaza. »Dogodine u ovo doba«, reče joj,»zagrlit ćeš sina u naručju.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 89, 2-3.16-19

Pripjev:   O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.

Drugo čitanje    Rim 6,3-4.8-11
Krštenjem smo zajedno s njime ukopani, hodimo u novosti života.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   1 Pt 2,9
Vi, rode izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puče; naviještajte silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.

Evanđelje   Mt 10,37-42
Tko ne uzme križa, nije mene dostojan. Tko vas prima, mene prima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Penavić

Umjetnik Riječi

Tehnološki je razvoj odgovorio na mnoga pitanja i probleme koji su stajali pred čovjekom istovremeno šireći lepezu sasvim nove problematike. Tako suvremeno doba biva obilježeno inflacijom riječi u javnom prostoru. Izgovorena, a osobito napisana riječ, usred s jedne strane raširene kulture (ne)čitanja a skribomanije s druge, gubi tretman koji po naravi zahtijeva. Tim je teži pristup Riječi koja se dala uknjižiti (λόγος ἔμβιβλος) i koja pred nama stoji kao vox viva – živi glas.

Današnje evanđelje govori štoviše o ljubavi. Možda nijedan pojam nije doživio tolike semantičke preobrazbe kao pojam ljubavi. U Matejevim se redcima, koji stoje pred nama, pojam ljubavi izražava glagolom φιλεῖν koji je u samim počecima grčke književnosti označavao ljubav u najširem smislu, prvenstveno ljubav bogova prema ljudima, a kasnije i međusobnu ljudsku ljubav iskazanu gestom gostoprimstva i gostoljubivosti koja je osobito bila cijenjena u književnosti rane antike. U antičkoj lirici ovaj pojam dobiva i neke druge oznake, poput tjelesnih izraza ljubavi poljupcem, zagrljajem i milovanjem. U prozi, osobito u filozofijskim spisima, pojam poprima značenje čiste, nepatvorene ljubavi među ljudima, posebice između roditelja i djece ili pak naklonosti i milosti, čime se označava odnos bogova prema ljudima. Novozavjetni se pojam φιλεῖν / φιλία gradi ponajviše na potonjoj semantici.

Novost koja nastupa Isusom Kristom u odnosu prema dotadašnjoj poganskoj uporabi ovoga pojma, pa čak i prema židovskom shvaćanju odnosa kako prema Bogu tako i prema članovima obiteljske zajednice, jest iznenađujuća. U svega pet relativnih rečenica izražena je sva napetost kristijanizma. Prve dvije govore o mjeri ljubavi prema članovima ravne loze (roditeljima i djeci) u odnosu na ljubav prema osobi Isusa Krista. Treća govori o odnosu prema križu i hodu za Kristom. S obzirom na opredjeljenje prema polarnostima koje su zadane ovim trima premisama, a u čemu se u potpunosti poštuje ljudska intimna sloboda, slijedi i jasan ishod: biti (ne)dostojan Isusa Krista. Četvrta i peta relativna rečenica postavljene su enigmatski te međusobno u sintaktički suprotnom odnosu. Radi se o nalasku, odnosno o gubitku života. Život je izražen pojmom ψυχή. U taj bi se pojam mogla zbiti sva bit onoga „biti čovjek“: ψυχή označava i puhanje i proces disanja i dušu i životnu snagu i život sâm. 

Krist je zapravo s ovih nekoliko kratkih i jednostavnih riječi u maniri velikih govornika prikriveno progovorio o samom sebi i pritom se dao otkriti. Na prvi bi se mah rečenice mogle doimati naduto, oholo i naprasito za jednog stranca koji izlazi iz anonimnosti i prezentira se kao umjetnik Riječi. A one ipak imaju sasvim drugi naboj. Ljubav i život, tvorbeni elementi čovjeka, stvarnosti na koje je gotovo svatko najviše navezan, čak do mjere ovisnosti. I svaka ovisnost dapače proizlazi iz uzaludnih traganja upravo za ljubavlju, katkad i sebičnom. A najveća se pak ovisnost / instinkt / nutarnji poriv pokazuje prema samom životu. Čovjek je u stanju sve žrtvovati da bi spasio život; i onda kad ga daruje / mijenja za tuđi život, on spašava život. A u suicidu počinitelj tek želi prekinuti protok egzistencije koji iz njegova kuta gledanja više ne predstavlja život te želi izići iz ukliještenosti problemima i bolovima te si oduzimajući život pokušava spasiti život sâm – sebe.

Krist u obraćanju apostolima nastupa suvereno. Kao istinski izvor i darovatelj ljubavi i života potencijalne sljedbenike svjesno stavlja na dileme. Iz njegovih se riječi iščitava sudbonosna ozbiljnost ponude hoda-za-njim. Kršćanin je onaj koji je spreman odgovoriti cjelovitom i potpunom ljubavlju i čitavim životom. Mrvice i krhotine nisu dostojne novosti koja nastaje Isusom Kristom.

 

Propovijedi