VELIKA SUBOTA - Vazmeno bdjenje
Čitanje Knjige Izlaska Izl 14, 15-15,1a
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju:
»Zašto vičeš k meni? Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju. Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:
Otpjevna pjesma Izl 15, 1-6.17-18
Pripjev: Zapjevajmo Gospodinu jer se slavom proslavio!
Poslanica Rim 6, 3-11
Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 118, 1-2. 16ab-17. 22-23
Pripjev: Aleluja! Aleluja! Aleluja!
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Evanđelje Mk 16, 1-7
Isus Nazarećanin raspeti uskrsnu!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: »Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?« Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, gledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
NEOČEKIVAN OBRAT
Dan bez nade
Zgodno je rečeno: lako je proživljavati noć kad čovjek znade da će svanuti! Slaveći Uskrsno bdijenje, možemo reći slično: Lako je nama slaviti Veliki petak i Veliku subotu kad znademo da je Isus uskrsnuo i da ćemo slaviti i Uskrs. To međutim nije vrijedilo za Isusove učenike. Oni su uronili u noć Velikog petka bez ikakve nade da će se žalost zbog tragične Učiteljeve smrti prometnuti u radost uskrsnuća. Sve je u njima bilo poljuljano, sve dovedeno u pitanje: kako se više pozivati na riječi onoga tko je tako bijedno završio? Kako nasljedovati nekoga tko je doživio takvu sudbinu?
Osjećaj nemoći i straha kadra je pobijediti samo ljubav koja se nikad ne miri s porazom. Ljubav je bila ta pokretačka snaga koja je žene vodila k Isusovu grobu: barem miomirisima natopiti platno koje je ovijalo njegovo tijelo! No ni to nije bilo lako, jer grob je zatvoren velikim kamenom pred kojim su one nemoćne. Njihovo tjeskobno pitanje: «Tko će nam otkotrljati kamen s vrata groba?» (Mk 16,3) otkriva nam da žene nemaju nikakvih iluzija glede mogućeg uskrsnuća. One misle samo na mrtvo tijelo ljubljenog Učitelja i na mogućnost da mu iskažu još tu zadnju počast.
Sve što se nakon toga dogodilo bilo je neočekivano i nepredviđeno, novo i neobično, tako da su žene sad još više prestrašene i zbunjene nego prije. U tamu njihove nemoći i beznađa sijevnula je kao munja riječ nebeskog glasnika: «Ne bojte se! Vi tražite razapetoga Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje» (Mk 16,6). Bog, gospodar života i smrti, pobrinuo se ne samo za to da kamen bude otkotrljan, nego i da njegov Sin pobijedi smrt i proslavljen uđe u život. Tako je Isusov grob postao mjesto s kojeg odjekuje poruka života. A ta poruka jest temelj i srce naše kršćanske vjere. Zato Pavao može poručiti Rimljanima: «kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života» (Rim 6,4).
U svjetlu uskrsnuća
Logično nam je da anđeo glasnik uskrsnuća žene šalje da poruku uskrsnuća prenesu Isusovim učenicima, ali se pitamo, zašto učenici treba da idu u Galileju da bi tamo susreli Uskrsloga (16,7)? Zašto nakon svega što su zadnjih dana proživjeli sada još stotinjak kilometara pješačiti na sjever u Galileju, zašto im se ne ukaže u Jeruzalemu? Razumije se da se Isus ukazivao svojima u Jeruzalemu, o tome nam govore druga evanđelja. Marko želi čitateljima svoga evanđelja ovim reći nešto važno: u svjetlu poruke Isusova uskrsnuća treba na nov način promatrati i proživljavati sve ono što su učenici s njim proživljavali od početka u Galileji. Tada ga je pratilo pitanje: tko je ovaj?, a sada kad imaju odgovor na to pitanje, oni moraju na nov način doživjeti i svoj poziv na nasljedovanje i svoje poslanje da idu u njegovo ime. Kao što je u Galileji započeo Isusov navještaj o kraljevstvu Božjem, tako će učenici kao svjedoci njegova uskrsnuća tu sad započeti navještaj o Isusu Kristu, Sinu Božjemu.
Glavni sadržaj navještaja Isusovih učenika glasi: Bog je Raspetoga uskrisio, mi smo tome svjedoci (usp. Dj 3,15). Ta poruka posve je izmijenila život učenika, oslobodila ih je straha i od njih učinila neustrašive svjedoke Uskrsloga. Njegova riječ poslanja i obećanje da će on sam biti s njima bili dovoljni učenicima da krenu u najveći pohod: donijeti Radosnu vijest do na kraj svijeta i učiniti sve narode njegovim učenicima (usp. Mt 28,16-20).
U svakom vremenu Isus je nalazio ljude spremne odazvati se tom pozivu i platiti visoku cijenu vjernosti svom poslanju. U Njemačkoj je jedan poznati misionar koji je cijeli život proveo u Africi bio pozvan da govori studentima o svojim iskustvima. Nakon što im je ispričao kako je prebolio tridesetak različitih bolesti i susreo se s drugim teškoćama, završio je: «Znate što me sve ove godine nosilo da izdržim te kušnje: Isusova riječ: 'Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta'. U tu sam riječ položio svoju nadu i ona me nije razočarala.» Možemo li i mi povjerovati Uskrslom i biti njegovi svjedoci u našem svijetu?