14. veljače 2021.
Ulazna pjesma
Budi mi, Gospodine, hrid zaštite, tvrđava spasenja. Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi imena svoga vodi me i ravnaj! (Ps 31, 3-4)
Zborna molitva
Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek nas ovaj prinos očisti i obnovi na sliku Kristovu, da vršimo tvoju volju i postignemo obećanu nagradu. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3, 16)
Popričesna molitva
Gospodine, uživali smo kruh s neba. Daj da ga uvijek budemo gladni jer nam daje pravi život. Po Kristu.
Prvo čitanje Lev 13, 1-2.45-46
Neka je gubavcu stan izvan tabora.
Čitanje Levitskog zakonika
Reče Gospodin Mojsiju i Aronu: »Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: ’Nečist! Nečist!’ Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 32, 1-2.5.11
Pripjev: Utočište ti si moje, radošću me spasenja okružuješ.
Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin
ne ubraja krivnju
i u čijem duhu nema prijevare!
Grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!
Drugo čitanje 1Kor 10, 31 – 11,1
Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje. Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Lk 7, 16
Prorok velik usta među vama! Pohodi Bog narod svoj!
Evanđelje Mk 1, 40-45
I odmah nesta s njega gube i očisti se.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
fra Branko Radoš
U Starom zavjetu stoji kako prorok Ilija u pustinji pred pećinom čeka Gospodina. Dolazi silan vjetar koji ruši sve pred sobom. Ilija u tom vidi Božju snagu. Uvjeren je da to Gospodin dolazi, ali Gospodinu ni traga ni glasa. Nakon vjetra pojavljuje se ogroman oganj, ali Gospodina opet nije bilo. Tek nakon svih silnih znakova pojavljuje se lagani lahor, vjetrić koji se tek mogao osjetiti i Bog je bio baš u njemu. Poput proroka Ilije i mi u životu od Boga redovito očekujemo velike i snažne znakove, zamišljamo da se pojavljuje u sili i snazi i tako očituje svoju moć i veličinu. Ali zaboravljamo da je Božja veličina najvidljivija u malenosti, On naime najčešće dolazi u jednostavnosti i blagosti, bez ikakave pompe i glamura.
I danas smo pribivali jednom takvom Božjem pojavku. Bog nam je došao u snazi ovih evanđeoskih riječi današnje nedjelje. Vjerujem da nam se nekada dogodilo kad smo se upoznavali s nekim i kad nam je druga osoba pružila ruku i kazala svoje ime, mi smo to ime odmah zaboravili. Zašto nam se to događa? Zato što srcem nismo bili u tom susretu. Zato što smo mu pristupili površno. Zato što ustvari nismo ni slušali drugu osobu, nego sebe.
Možda sad uopće ne bismo mogli ponoviti evanđeoske riječi što smo ih čitali prije dvije – tri minute. Dok su se one čitale na svetoj misi mi smo tijelom bili u crkvi, ali duhom i mislima negdje daleko. Možda nam se ovo što smo slušali učinilo tako običnim, poznatim, ni po čemu posebnim, pa i nismo svraćali svoje pozornosti. No, svejedno pred nama se Bog i danas spustio u snazi ovih riječi, dogodilo se pred nama jedno čudo, ali ako su nam oči, uši i srce bili zatvoreni, onda to čudo nismo ni vidjeli, ni čuli, niti osjetili. Bilo i prošlo!
Tema današnje Božje riječi je susret! Susret dvaju svjetova – Božjeg i ljudskog, svetog i grješnog, zdravog i bolesnog, čistog i prljavog. Susret Boga i čovjeka, Isusa i gubavca. U životu svakog čovjeka bezbroj je čežnji i želja. No, ne postoji jača čežnja od čežnje za susretom, niti jača snage od one koja tjera u zagrljaj. Gubavac krši zakon, jer kao gubav nije smio prilaziti zdravima da se guba ne bi širila. Krši zakon i hrli Isusu ususret. I Isus krši isti zakon, ni on kao zdrav nije smio pristupiti gubavcu, iz istog razloga – da se guba ne bi proširila. No on gubavcu pristupa i grli ga. Očito ne postoji jači zakon od zakona ljubavi. Kad ljubav krene sve pred njom prigiba koljena.
Za Isusa zapravo i ne postoji drugi zakon od zakona ljubavi. Sjetimo se: On blaguje s grješnicima, oprašta bludnicama, svraća u dom carinika, suprostavlja se moćnima, uvijek je u društvu onih od kojih su svi digli ruke. Potaknut stanjem bijednika i bolesnika na svakom im koraku prilazi, liječi, tješi, pomaže.
U današnjem odlomku evanđelja još je jednom donesena Isusova filozofija razmišljanja i djelovanja. A to je filozofija koja kaže da je čovjek uvijek u središtu, da se potrebnome ne samo smije, nego mora pomoći unatoč svim zakonima koji to zabranjuju. Ako se potpuno uživimo u ovaj susret Isusa i gubavca, možda ćemo u njemu prepoznamo jedan drugi susret: susret Isusa i mene – Isusa i tebe.
Svako malo nam mediji prezentiraju novu suvremenu medicinsku opremu, pomagala i lijekove. Unatoč činjenici da je u posljednjih sto godina zdravstvo uvelike napredovalo, guba nije iskorjenjena. I danas ima oboljelih od ove zarazne bolesti. Dok se pojedini, hvala Bogu, uspješno liječe, drugima je ovo liječenje zbog siromaštva onemogućeno. Oni pate od teških bolova koje izaziva raspadanje tkiva. Izolirano su od drugih, ni mediji ih ne prikazuju, jer to je kažu trauma za ljudske oči. To i jest problem, jer nam tako ne samo oči, nego i srca postaju slijepa, postajemo sve bezosjećajniji, a time i sve manje spremni pomoći.
Upravo ovakvu dvostruku bol: 1. onu groznu tjelesnu i 2. još grozniju duševnu – odbačenost od ljudi - nije mogao izdržati onaj gubavac, zato i dolazi Isusu i kaže: «Ako hoćeš, možeš me ozdraviti». Isus ne razmišlja u tom trenutku hoće li se sam zaraziti, ne razmišlja ni o zakonu koji priječi susret zdravog i gubavog. Vidjevši njegovu vjeru Isus kaže: «Hoću, budi čist!». Ovim postupkom Isus je svima nama htio prenijeti najvažniju životnu poruku. A ta poruka glasi: „Radije ću prekršiti zakon, radije ću umrijeti kao gubav, nego u čovjeku gledati nečovjeka.“
Društvo u kojem živimo donijelo je puno toga dobroga, ali i lošega. Ono je prepun različitih gubavaca čemu i mi svaki dan doprinosimo. Jer i danas se naime nerijetko ljude etiketira i odstranjuje, i to ne samo zato jer boluju od korone, nego još češće jer su drukčiji, jer se ne uklapaju u naše predodžbe, jer drukčije razmišljaju i drukčije se ponašaju. Nazovi prijatelji, kumovi ili rođaci se tako olako odreknu jedni drugih i izbace ih iz svoga života. Događa se to zbog ljudske sebičnosti. Upravo sebičnost je najraširenija bolest današnjice, opasnija i od Covida. Ona postepeno izjeda dušu baš kao virus koji izjeda tijelo. Gubavca izoliraju ljudi, a sebičnjak izolira sam sebe, jer gleda samo sebe i one od kojih ima nekakve koristi.
Pozvani smo danas priznati duhovnu gubu – tu tešku bolest ovog društva i našega života. Pozvani smo kleknuti pred Gospodinom i zavapiti: «Gospodine, očisti nas od gube!» Vjerujem da će nam on ponoviti današnje riječi: «Hoću, budi čisti! Idi i pokaži se svećeniku!» A to znači: Idi i u svetoj ispovijedi pokaži svoje rane da te očistim od gube grijeha koja izjeda dušu. Dok danas tragamo za adekvatnom terapijom protiv korone, terapiju za dušu odavno imamo. To je sveta ispovijed koja uklanja svaku gubu sebičnosti, oholosti, psovke, mržnje, škrtosti, bludnosti, lijenosti...
Ovaj virus duhovne korone svakoga je od nas dodirnuo, ako već nije mutirao i postao prava pandemija. Kako god, na sreću lijek postoji. To je terapija Božje ljubavi i njegova smilovanja. Pa molimo da nas ta terapija liječi i obraća. Amen!