BOGOJAVLJENJE

sij 05 2019 Miriam

6. siječnja 2019.

Ulazna pjesma
Evo, dolazi Gospodar, Gospodin; u ruci mu kraljevstvo, moć i vlast. (Usp. Mal 3, 1; 1Ljet 19, 12)

Zborna molitva
Bože, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici narodima objavio svoga Jedinorođenca. Mi smo te upoznali svjetlom vjere: privedi nas gledanju tvoje nebeske ljepote. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, neka ti budu mili darovi tvoje Crkve. To nije zlato, tamjan ni smirna, nego se danas prinosi i za hranu daje Isus Krist, koga ti darovi označuju. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Pričesna pjesma
Vidjeli smo zvijezdu njegovu na Istoku, pa dođosmo s darovima da se poklonimo Gospodinu. (Usp. Mt 2,2)

Popričesna molitva
Gospodine, idi pred nama uvijek i svuda svojim nebeskim svjetlom. Htio si da se pričestimo ovim otajstvom: daj da ga promatramo čistim pogledom i primamo odanim srcem. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 60, 1-6

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju ­zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodâ k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 72, 1-2.7-8.10-13

Pripjev:  Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Drugo čitanje   Ef 3, 2-3a.5-6
Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Mt 2, 2
Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti se Gospodinu.

Evanđelje   Mt 2, 1-12

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve ­glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’«Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila ­zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Marinko Šakota

Sama riječ Bogojavljenje govori o Bogu koji nije više skriven nego se objavio, pojavio, postao vidljiv. Nevidljiva riječ se utjelovila.

Velika pouka nam je upućena na ovaj blagdan: oni koji su blizu toj tajni, koji su je po sebi morali lakše razumjeti, a to su pismoznanci i Herod, oni tu tajnu ne razumiju i ne prihvaćaju. A oni koji su daleko od te tajne - mudraci s istoka - oni je traže i pronalaze.

Koji su razlozi i za jedne i za druge?

Herod i pismoznanci ostali su zatvoreni u svom znanju o Mesiji, a mudri ljudi s istoka bili su otvoreni i nisu se dali zaustaviti u Jeruzalemu.

Kakvu pouku stječemo za sebe iz iskustva ovih dviju skupina?

Na jednom skupu svećenika netko reče kako je vjera njegove bake bila u povojima jer nije znala čitati. Njezina vjera se nije mogla razvijati jer nije čitala teološke knjige i vjerske časopise. No, sv. Bonaventura reče kako jedna baka može imati jaču vjeru od jednog teologa.

Znanje je potrebno i važno na mnogim životnim područjima poput tehnike, znanosti, medicine itd. No, znanje na području duhovnosti u nekim slučajevima može postati preprekom. A razlog je sigurnost u vlastito znanje.

Čovjek pomisli da zna tko je Bog, tko je on i tko su drugi. Prevelika sigurnost stvara uvjerenje da je jedino istinito njegovo razmišljanje i gledanje. Sigurnost i uvjerenost u ispravnost vlastitog suda dovode do sljepoće za kalupe koje je stvorio te do krutosti u stavovima prema stvarnosti. A stvarnost je živa, pokretna, promjenjiva. To posebno vrijedi za ljude koje susreće, a posebno za one koji imaju drukčije poglede.

Za Isusove suvremenike upravo je sigurnost u vlastito znanje bila prepreka zbog koje ga nisu upoznali. Bili su uvjereni da Isus ne može biti Mesija jer znaju odakle je, «a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je» (Iv 7, 27). Isus priznaje njihovo znanje, ali im želi otvoriti pamet da shvate kako postoji još nešto što ne znaju. «A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate.» (Iv 7, 28) Zbog uvjerenosti u ispravnost svoga znanja Nazarećani nisu doprijeli dalje od spoznaje da je Isus iz njihova mjesta.

Što trebamo činiti? Odbaciti znanje?

Znanje se ne smije odbacivati. Naprotiv! Treba ga stjecati, ali uvijek biti otvoreni prema novom znanju. Nije dovoljno znati sve o molitvi i poznavati molitve naizust. Potrebno je moliti i otvarati se Bogu koji je uvijek veći od misli i riječi o njemu. «O Kristu znamo sve, čak ga pokušavamo i ljubiti, ali nismo preporođeni u Njemu.» (Vladimir Solovjev)

Dobro je ovdje postaviti pitanje o sebi. Možda smo i mi poput Heroda, glavara svećeničkih i pismoznanaca, koji su poznavali Pisma i znali gdje se ima roditi «novorođeni kralj» te trojici mudraca pokazali put prema Betlehemu. Možda i mnogi među nama znaju drugima točno reći o vjeri mnogo toga. No, možda smo i mi, slično kao Herod, glavari svećenički i pismoznanci, koji nisu upoznali «novorođenog kralja» jer su ostali u Jeruzalemu, i mi ostali začahureni u svome znanju o Bogu, uvjereni da sve već znamo...

Koliko god se mi trudili uvjeriti i sebe i druge da poznajemo Boga, znanje nije dovoljno; nije bilo dovoljno Herodu, glavarima svećeničkim i pismoznancima niti je dovoljno nama koji sada živimo. Jer znanje (bilo ono naše ili od drugih) je kao putokaz ili prst uperen prema nekom odredištu. Odredište nećemo upoznati analizirajući prst, odnosno putokaz. Boga se upoznaje samo srcem koje nije ostalo u znanju već je otvoreno za nova iskustva, željno novih saznanja.

A da bismo iskusili stvarnost o kojoj «znamo», potrebno je pokrenuti se. Trebamo ustati iz svoga čvrsto utvrđenog Jeruzalema, iz svoga znanja te krenuti, hodo-častiti, poput trojice mudraca susresti se s novorođenim kraljem, klanjati se pred Presvetim, moliti pred križem...

Budimo mudri poput onih mudraca s istoka koji traže Zvijezdu; koji postavljaju pitanje: «Gdje je taj novorođeni kralj židovski?» pa ga čeznutljivo traže da mu se poklone. Budimo poput mudraca koji čuju Herode ovoga svijeta i njegove savjetnike, ali se ne zaustavljaju u Jeruzalemu, nego traže dalje, traže istinu. «Oni saslušavši kralja, pođoše… Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.»

Nemoguće je da u današnjem svijetu ne čujemo Herode i njegove savjetnike. Svi gledamo televiziju, Internet, krećemo se u različitim društvima, susrećemo se s raznim ponudama. Na nas navaljuju Herodi da nas proždru nudeći nam blještavilo i mnoge zanimljivosti, ali mi se odlučimo rasti u mudrosti, u shvaćanju i prihvaćanju Krista i njegove misli pa ćemo znati razlučiti što je pravo a što krivo, što je dobro a što zlo; znat ćemo razotkriti lukavštinu zla koje je često prerušeno u lijepo i privlačno, u «za oči zamamljivo» ruho; pa ćemo poput mudraca s istoka umjeti poći drugim putem.

Molitva vjernika 

Braćo i sestre, nebeski je Otac vodio mudrace da se poklone njegovu Sinu. Molitvom se obratimo istomu Ocu da i mi umijemo prepoznati svjetlo kojim obasjava naš životni put.

Budi nam, Gospodine, svjetlo života.

  1. Za Crkvu u svijetu: da bude trajno otvorena vodstvu tvoga Duha te svoju moć ne traži u vladanju nego u služenju i u poklonstvu tebi, molimo te.
     
  2. Za papu Franju i sve pastire Crkve: prodahni ih svojom mudrošću da uvijek znaju slijediti svjetlo koje dolazi u snazi tvoje riječi i u poticajima tvoga Duha te uvijek budu mudri predvodnici tvoga naroda na putu prema novome susretu s Kristom, molimo te.
     
  3. Za sve one čijoj je odgovornosti povjerena briga za svijet: da u evanđeoskim nastojanjima Crkve prepoznaju dobrobit cijeloga društva, molimo te.
     
  4. Za ljude koji znanošću istražuju tajne svijeta i života: obdari ih istinskom odgovornošću za čovjeka i za sav stvoreni svijet, molimo te.
     
  5. Za nas ovdje sabrane: da poslušni tvomu Duhu uvijek umijemo prepoznavati putove koji nas vode do susreta s tobom, molimo te.

S našim prošnjama primi, Gospodine, i naše poklonstvo pred tobom. Nek naš život bude trajni hod u tvome svjetlu. Po Kristu.