5. ožujka 2023.
Ulazna pjesma
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Koji se u tebe uzdaju postidjet se neće. Izbavi, Bože, Izraela iz svih tjeskoba njegovih. (Ps 25,6.3.22)
Zborna molitva
Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina. Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha, da se radujemo s gledanja tvoje slave. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Molimo te, Gospodine, da ova žrtva izbriše naše krivice, te nam dušu i tijelo posveti za slavlje vazmenih blagdana. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. (Mt 17, 5)
Popričesna molitva
Gospodine, primili smo otajstva proslave tvoga Sina. Primi našu hvalu što nam već na zemlji daješ dijela s nebesnicima. Po Kristu.
Prvo čitanje Post 12,1-4a
Poziv Abrahama, oca naroda Božjega.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.« Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 33,4-5.18-20.22
Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima
koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje 2Tim 1,8b-10
Bog nas zove i prosvjetljuje.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Ljubljeni: Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja
Iz sjajnog oblaka začu se Očev glas: Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!
Evanđelje Mt 17,1-9
Lice mu zasja kao sunce.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.
A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 8. ožujak 2020.
Biti svjedok je nezasluženi dar
Draga braćo i sestre, dobar dan!
…Evanđelje ove druge nedjelje korizme (usp. Mt 17, 1-9) stavlja pred naše oči opis Isusova Preobraženja. On je uzeo sa sobom Petra, Jakova i Ivana i uspeo se na visoku goru, simbol Božje blizini, kako bi ih otvorio punijem razumijevanje otajstva njegove osobe, da će, naime, morati trpjeti, umrijeti i ponovo uskrsnuti. Isus im je počeo govoriti o patnji, smrti i uskrsnuću koje su ga čekale, ali oni nisu mogli prihvatiti tu perspektivu. Zato, pošto stigoše na vrh gore, Isus uranja u molitvu i preobražava se pred trojicom učenika: „I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost“ (r. 2).
Čudesnim događajem Preobraženja trojica su učenika pozvana prepoznati u Isusu Božjeg Sina ovjenčana slavom. Oni tako napreduju u poznavanju svog Učitelja, shvaćajući da ljudski lik ne izražava cjelokupnu njegovu stvarnost; njihovim se očima otkriva onozemaljska i božanska dimenzija Isusa. A s neba odjekuje glas koji kaže: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni […]. Slušajte ga“ (r. 5). Nebeski je to Otac koji potvrđuje „investituru“ – nazovimo to tako – Isusa koja je već ostvarena na dan krštenja na Jordanu i poziva učenike da ga slušaju i slijede.
Treba naglasiti da Isus, između Dvanaestorice, odlučuje povesti sa sobom na goru Petra, Jakova i Ivana. Pridržava im privilegij pribivanja preobraženju. Ali zašto on bira baš njih trojicu? Zato što su najsvetiji? Ne. Petar će ga čak u vrijeme kušnje zatajiti; dvojica braće, pak, Jakov i Ivan, tražit će da imaju prva mjesta u njegovu kraljevstvu (usp. Mt 20, 20-23). Međutim, Isus ne bira prema našim kriterijima, nego prema svojem naumu ljubavi. Isusova ljubav nema mjeru: to je jednostavno ljubav i On se u tom izboru vodi naumom ljubavi. To je slobodan, bezuvjetni izbor, slobodna inicijativa, Božje prijateljstvo koje ne traži ništa zauzvrat. I kako je nekoć pozvao tu trojicu učenika, tako i danas poziva neke da budu uz njega kako bi mogli svjedočiti. Biti Isusov svjedok je dar koji nismo zaslužili: osjećamo se nedoraslima tome, ali ne možemo uzmaći pod izgovorom svoje nesposobnosti.
Nismo bili na gori Tabor, nismo vidjeli svojim očima kako Isusovo lice sja poput sunca. Međutim, i nama je predana Riječ spasenja, dana nam je vjera i iskusili smo, u različitim oblicima, radost susreta s Isusom. I nama Isus kaže: „Ustanite, ne bojte se“ (Mt 17, 7). U ovom svijetu, obilježenom sebičnošću i pohlepom, Božje svjetlo je potamnjeno svakodnevnim brigama. Često kažemo: nemam vremena za molitvu, nisam kadar obavljati neku službu u župi, odgovarati na zahtjeve drugih osoba… Ali ne smijemo zaboraviti da nas je krštenje koje smo primili učinilo svjedocima ne zbog naše sposobnosti, nego po daru Duha.
Neka nam Djevica Marija u ovom milosnom vremenu korizme izmoli onu poučljivost Duhu koja je prijeko potreba da bi se odlučno kročilo putem obraćenja.
……….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 17. veljače 2008.
U nadi preobraženi
Draga braćo i sestre!
…Danas, o drugoj korizmenoj nedjelji, slijedeći pokornički hod, nakon što je prošle nedjelje pred nas stavila evanđelje o Isusovoj kušnji u pustinji, liturgija nas poziva na razmišljanje o izvanrednom događaju preobraženja na brdu. Pogleda li ih se zajedno, oba ova odlomka unaprijed navješćuju vazmeno otajstvo: Isusova borba protiv napasnika nagoviješta veliku konačnu bitku u muci, dok svjetlo njegova preobražena tijela navješćuje slavu uskrsnuća. S jedne strane vidimo Isusa kao potpuna čovjeka koji s nama dijeli čak i kušnju; s druge strane promatramo Sina Božjega koji pobožanstvenjuje naše čovještvo. Na taj bismo način mogli reći da se ove dvije nedjelje predstavljaju kao stupovi na kojima počiva cijelo zdanje korizme sve do Uskrsa, pa čak i cijelo ustrojstvo kršćanskoga života koji se u biti sastoji od vazmenog dinamizma: od smrti do života.
Gora - Tabor poput Sinaja - mjesto je Božje blizine. To je povišeno mjesto u odnosu na svakodnevni život, gdje se može udisati čisti zrak stvaranja. To je mjesto molitve, gdje se može doći u blizinu Gospodinovu, poput Mojsija i Ilije, koji se pojavljuju uz preobraženoga Isusa i s njime razgovaraju o "Izlasku" koji ga očekuje u Jeruzalemu, to jest o vazmenom otajstvu. Preobraženje je molitveni događaj: moleći, Isus uranja u Boga, s njime se usko združuje, prianja svojom ljudskom voljom uz Očevu volju ljubavi, te ga tako svjetlo obuzme, na vidljivi način iskazujući istinu o njegovu biću: on je Bog, Svjetlo o Svjetla. I Isusove haljine postaju bijele i sjajne. To podsjeća na krštenje, na bijelu haljinu što je odijevaju novokrštenici. Tko se u krstu nanovo rodi odjeven je svjetlom, čime se naviješta nebeski život što ga Otkrivenje prikazuje simbolom bijelih haljina (usp. Otk 7,9.13). U tome je središnja poruka: prebraženje je nagovještaj uskrsnuća, no ono pretpostavlja smrt. Isus apostolima objavljuje svoju slavu, kako bi imali snage suočiti se sa sablazni križa i kako bi shvatili da kroz mnoge nevolje valja proći da bi se stiglo do Kraljevstva Božjega. Očev glas, koji odozgo odjekuje, proglašava Isusa ljubljenim Sinom kao i u krštenju na Jordanu, te dodaje: "Slušajte ga" (Mt 17,5). Da bi se ušlo u život vječni valja slušati Isusa, slijediti njegov put križa, noseći poput njegu u srcu nadu uskrsnuća. "Spe salvi", nadom spašeni. Danas možemo reći: "U nadi preobraženi."
Obraćajući se sada u molitvi Mariji, prepoznajmo u njoj ljudsko stvorenje iznutra preobraženo milošću Kristovom, te se povjerimo njezinome vodstvu da bismo s vjerom i velikodušnošću prošli korizmeno putovanje.