DRUGA VAZMENA NEDJELJA

tra 15 2023 Miriam

Prvo čitanje: Dj 2, 42-47
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.

Čitanje Djela apostolskih
Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 118, 2-4. 13-15.22-24

Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje: 1 Pt 1, 3-9
Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Riječ Gospodnja.

Razmatranje

Papa Franjo

Nedjelja Božjeg milosrđa, 23. travnja 2017.

Milosrđe otvara vrata uma i srca

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Znamo da se svake nedjelje spominjemo uskrsnuća Gospodina Isusa, ali u ovom pouskrsnom vremenu nedjelja zadobiva jedno značenje koje sja još većim blještavilom. U tradiciji Crkve ova nedjelja, prva nakon Uskrsa, nazivala se "in albis". Što to znači? Taj je izraz kanio dozvati u pamet obred koji su vršili oni koji su primili krštenje na Vazmenom bdjenju. Svakom od njih dodjeljivala se bijela haljina – "alba", "bijela" – koja je pokazivala njihovo novo dostojanstvo djece Božje. To se zadržalo sve do danas: novorođenčadi se daje mala simbolična haljina, dok odrasli odijevaju pravu pravcatu haljinu, kao što smo vidjeli na Vazmenom bdjenju. Ta bijela haljina se nekoć nosila tjedan dana, sve do ove nedjelje, i od toga dolazi naziv in albis deponendis, što znači nedjelja u kojoj se svlači bijela odjeća. I tako su, svukavši bijelu odjeću, novokrštenici započinjali novi život u Kristu i Crkvi.

Danas još nešto slavimo. U Jubilejskoj, 2000. godini, sveti Ivan Pavao II. ustanovio je da ova nedjelja bude posvećena Božjem milosrđu. Bio je to nesumnjivo lijep predosjećaj: sam Duh Sveti je bio na djelo u tome nadahnuću. Prije nekoliko mjeseci zaključili smo Izvanredni jubilej milosrđa i ova nedjelja nas poziva da ponovno i snažno prigrlimo milost koja dolazi od Božjega milosrđa. U današnjem Evanđelju opisano je Kristovo ukazanje učenicima okupljenima u dvorani Posljednje večere (usp. Iv 20, 19-31). Sveti Ivan piše da Isus, nakon što je pozdravio svoje učenike, reče im: "'Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas'. To rekavši, dahne u njih i kaže im: 'Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im'" (rr. 21-23. To je smisao milosrđa koji se pokazuje upravo na dan Isusova uskrsnuća kao oproštenje grijehâ. Uskrsli Isus je svojoj Crkvi, kao prvu zadaću, prenio isto ono poslanje koje je i sam primio od Oca: donositi svima konkretni navještaj oproštenja. To je prvi zadatak: naviještati oproštenje. Taj vidljivi znak njegova milosrđa sa sobom nosi mir srca i radost obnovljenog susreta s Gospodinom.

Milosrđe u svjetlu Uskrsa pokazuje se kao pravi oblik znanja. I to je važno: milosrđe je pravi oblik znanja. Znamo da se upoznavati može na razne načine. Upoznaje se kroz osjetila, upoznaje se kroz shvaćanje, pomoću razuma i na druge načine. Ali može se upoznavati također kroz iskustvo milosrđa, jer milosrđe otvara vrata uma za bolje razumijevanje Božjeg otajstva i našeg vlastitog života. Milosrđe nam pomaže shvatiti kako nasilje, mržnja i osveta nemaju nikakvog smisla, a prva žrtva je onaj koji te osjećaje živi, jer sam sebe lišava vlastitoga dostojanstva. Milosrđe također otvara vrata srca te nam omogućuje iskazati blizinu napose onima koji su sami i marginalizirani, jer im daje osjetiti se braćom i djecom jednog jedinog Oca. Ono pomaže prepoznati one koji su potrebiti utjehe i daje naći prave riječi kojima ćemo ih utješiti.

Braćo i sestre, milosrđe unosi toplinu u srce i čini ga osjetljivim na potrebe braće dijeljenjem i dioništvom. Milosrđe, ukratko, sve potiče da budu instrumenti pravednosti, pomirenja i mira. Nikada ne zaboravimo da je milosrđe glavni princip u vjerskom životu i konkretni oblik po kojemu Isusovo uskrsnuće činimo vidljivim.

Neka nam Marija, Majka Milosrđa, sve ovo pomogne vjerovati i radosno živjeti.

……………………….

Papa Benedikt XVI.

NEDJELJA 15. TRAVNJA 2007 

Prvina novoga svijeta i novoga doba

Draga braćo i sestre!

Svima vama ponovno izričem čestitke za Uskrs, na nedjelju kojom završava Uskrsna osmina i koja se tradicionalno naziva nedjelja "in Albis" (Bijela nedjelja). Po želji moga časnoga prethodnika sluge Božjega Ivana Pavla II, koji je umro upravo nakon prve Večernje ovoga blagdana, ta se nedjelja naziva i nedjeljom Božanskoga milosrđa. U tako jedinstvenoj prigodi jutros sam na Trgu sv. Petra slavio misu zajedno s kardinalima, biskupima i svećenicima, vjernicima Rima i brojnim hodočasnicima, koji su se željeli sabrati oko Pape pred sam njegov 80. rođendan. Svima iz dubine srca ponovno izričem svoj najiskreniji hvala što ga proširujem na cijelu Crkvu koja me, osobito ovih dana, okružuje svojom ljubavlju poput prave obitelji.

Ovom nedjeljom – kao što sam rekao – završava tjedan ili, još točnije, Uskrsna "osmina" koju liturgija smatra jednim danom: "danom što ga ja učinio Gospodin" (Ps 117,24). Nije riječ o kronološkom, već o duhovnome vremenu, što ga je Bog otvorio u spletu dana kada je Krista uskrisio od mrtvih. Duh Stvoritelj, ulijevajući novi i vječni život u pokopano tijelo Isusa iz Nazareta, dovršio je djelo stvaranja započinjući "prvinu": prvinu novoga čovječanstva koja je istodobno prvina novoga svijeta i novoga doba. Ta obnova svijeta može se sažeti u jednu rečenicu: onu istu koju je uskrsnuli Isus izgovorio kao pozdrav, i daleko više kao navještaj njegove pobjede učenicima: "Mir vama!" (Lk 24,36; Iv 20,19.21.26). Mir je dar što ga je Krist ostavio svojim prijateljima (usp. Iv 14,27) kao blagoslov namijenjen svim ljudima i svim narodima. Ne mir prema mentalitetu "svijeta", kao ravnotežu snaga, već novu zbilju, plod Ljubavi Božje, njegovog Milosrđa. To je mir što ga je Isus stekao cijenom svoje krvi i koju naviješta onima koji se pouzdaju u njega. "Isuse, u tebe se uzdam": u tim je riječima sažeta vjera kršćanina, koja je vjera u svemoć milosrdne Ljubavi Božje.

Draga braćo i sestre, dok vam ponovno zahvaljujem na vašoj duhovnoj blizini u prigodi moga rođendana i obljetnice moga izbora za Petrovoga nasljednika, sve vas povjeravam Mariji, Mater Misericordiae, Majci Isusovoj koji je utjelovljenje Božanskoga milosrđa. Njezinom pomoću, dopustimo da nas obnovi Duh kako bismo surađivali u djelu mira što ga Bog dovršuje u svijetu i koje ne stvara buku, već se ostvaruje u bezbrojnim gestama ljubavi sve njegove djece.

………………………….

Papa Ivan Pavao II.

Nedjelja Božanskoga milosrđa

Sunday, 30 April 2000

1. "Confitemini Domino quoniam bonus, quoniam in saeculum misericordia eius"; "Give thanks to the Lord for he is good; his steadfast love endures for ever" (Ps 118: 1). So the Church sings on the Octave of Easter, as if receiving from Christ's lips these words of the Psalm; from the lips of the risen Christ, who bears the great message of divine mercy and entrusts its ministry to the Apostles in the Upper Room:  "Peace be with you. As the Father has sent me, even so I send you.... Receive the Holy Spirit. If you forgive the sins of any, they are forgiven; if you retain the sins of any, they are retained" (Jn 20: 21-23).

Before speaking these words, Jesus shows his hands and his side. He points, that is, to the wounds of the Passion, especially the wound in his heart, the source from which flows the great wave of mercy poured out on humanity. From that heart Sr Faustina Kowalska, the blessed whom from now on we will call a saint, will see two rays of light shining from that heart and illuminating the world:  "The two rays", Jesus himself explained to her one day, "represent blood and water" (Diary, Libreria Editrice Vaticana, p. 132).

2. Blood and water! We immediately think of the testimony given by the Evangelist John, who, when a solider on Calvary pierced Christ's side with his spear, sees blood and water flowing from it (cf. Jn 19: 34). Moreover, if the blood recalls the sacrifice of the Cross and the gift of the Eucharist, the water, in Johannine symbolism, represents not only Baptism but also the gift of the Holy Spirit (cf. Jn 3: 5; 4: 14; 7: 37-39).

Divine Mercy reaches human beings through the heart of Christ crucified:  "My daughter, say that I am love and mercy personified", Jesus will ask Sr Faustina (Diary, p. 374). Christ pours out this mercy on humanity though the sending of the Spirit who, in the Trinity, is the Person-Love. And is not mercy love's "second name" (cf. Dives in misericordia, n. 7), understood in its deepest and most tender aspect, in its ability to take upon itself the burden of any need and, especially, in its immense capacity for forgiveness?

Today my joy is truly great in presenting the life and witness of Sr Faustina Kowalska to the whole Church as a gift of God for our time. By divine Providence, the life of this humble daughter of Poland was completely linked with the history of the 20th century, the century we have just left behind. In fact, it was between the First and Second World Wars that Christ entrusted his message of mercy to her. Those who remember, who were witnesses and participants in the events of those years and the horrible sufferings they caused for millions of people, know well how necessary was the message of mercy.

Jesus told Sr Faustina:  "Humanity will not find peace until it turns trustfully to divine mercy" (Diary, p. 132). Through the work of the Polish religious, this message has become linked for ever to the 20th century, the last of the second millennium and the bridge to the third. It is not a new message but can be considered a gift of special enlightenment that helps us to relive the Gospel of Easter more intensely, to offer it as a ray of light to the men and women of our time.

3. What will the years ahead bring us? What will man's future on earth be like? We are not given to know. However, it is certain that in addition to new progress there will unfortunately be no lack of painful experiences. But the light of divine mercy, which the Lord in a way wished to return to the world through Sr Faustina's charism, will illumine the way for the men and women of the third millennium.

However, as the Apostles once did, today too humanity must welcome into the upper room of history the risen Christ, who shows the wounds of his Crucifixion and repeats:  Peace be with you! Humanity must let itself be touched and pervaded by the Spirit given to it by the risen Christ. It is the Spirit who heals the wounds of the heart, pulls down the barriers that separate us from God and divide us from one another, and at the same time, restores the joy of the Father's love and of fraternal unity.

4. It is important then that we accept the whole message that comes to us from the word of God on this Second Sunday of Easter, which from now on throughout the Church will be called "Divine Mercy Sunday". In the various readings, the liturgy seems to indicate the path of mercy which, while re-establishing the relationship of each person with God, also creates new relations of fraternal solidarity among human beings. Christ has taught us that "man not only receives and experiences the mercy of God, but is also called "to practise mercy' towards others:  "Blessed are the merciful, for they shall obtain mercy' (Mt 5: 7)" (Dives in misericordian. 14). He also showed us the many paths of mercy, which not only forgives sins but reaches out to all human needs. Jesus bent over every kind of human poverty, material and spiritual.

His message of mercy continues to reach us through his hands held out to suffering man. This is how Sr Faustina saw him and proclaimed him to people on all the continents when, hidden in her convent at £agiewniki in Kraków, she made her life a hymn to mercy:  Misericordias Domini in aeternum cantabo.

5. Sr Faustina's canonization has a particular eloquence:  by this act I intend today to pass this message on to the new millennium. I pass it on to all people, so that they will learn to know ever better the true face of God and the true face of their brethren.

In fact, love of God and love of one's brothers and sisters are inseparable, as the First Letter of John has reminded us:  "By this we know that we love the children of God, when we love God and obey his commandments" (5: 2). Here the Apostle reminds us of the truth of love, showing us its measure and criterion in the observance of the commandments.

It is not easy to love with a deep love, which lies in the authentic gift of self. This love can only be learned by penetrating the mystery of God's love. Looking at him, being one with his fatherly heart, we are able to look with new eyes at our brothers and sisters, with an attitude of unselfishness and solidarity, of generosity and forgiveness. All this is mercy!

To the extent that humanity penetrates the mystery of this merciful gaze, it will seem possible to fulfil the ideal we heard in today's first reading:  "The community of believers were of one heart and one mind. None of them ever claimed anything as his own; rather everything was held in common" (Acts 4: 32). Here mercy gave form to human relations and community life; it constituted the basis for the sharing of goods. This led to the spiritual and corporal "works of mercy". Here mercy became a concrete way of being "neighbour" to one's neediest brothers and sisters.

6. Sr Faustina Kowalska wrote in her Diary:  "I feel tremendous pain when I see the sufferings of my neighbours. All my neighbours' sufferings reverberate in my own heart; I carry their anguish in my heart in such a way that it even physically destroys me. I would like all their sorrows to fall upon me, in order to relieve my neighbour" (Diary, p. 365). This is the degree of compassion to which love leads, when it takes the love of God as its measure!

It is this love which must inspire humanity today, if it is to face the crisis of the meaning of life, the challenges of the most diverse needs and, especially, the duty to defend the dignity of every human person. Thus the message of divine mercy is also implicitly a message about the value of every human being. Each person is precious in God's eyes; Christ gave his life for each one; to everyone the Father gives his Spirit and offers intimacy.

7. This consoling message is addressed above all to those who, afflicted by a particularly harsh trial or crushed by the weight of the sins they committed, have lost all confidence in life and are tempted to give in to despair. To them the gentle face of Christ is offered; those rays from his heart touch them and shine upon them, warm them, show them the way and fill them with hope. How many souls have been consoled by the prayer "Jesus, I trust in you", which Providence intimated through Sr Faustina! This simple act of abandonment to Jesus dispels the thickest clouds and lets a ray of light penetrate every life. Jezu, ufam tobie.

8. Misericordias Domini in aeternum cantabo (Ps 88 [89]: 2). Let us too, the pilgrim Church, join our voice to the voice of Mary most holy, "Mother of Mercy", to the voice of this new saint who sings of mercy with all God's friends in the heavenly Jerusalem.

And you, Faustina, a gift of God to our time, a gift from the land of Poland to the whole Church, obtain for us an awareness of the depth of divine mercy; help us to have a living experience of it and to bear witness to it among our brothers and sisters. May your message of light and hope spread throughout the world, spurring sinners to conversion, calming rivalries and hatred and opening individuals and nations to the practice of brotherhood. Today, fixing our gaze with you on the face of the risen Christ, let us make our own your prayer of trusting abandonment and say with firm hope:  Christ Jesus, I trust in you! Jezu, ufam tobie!