Druga vazmena nedjelja kroz godinu A

tra 18 2020 Miriam

19. travnja 2020.

Ulazna pjesma  
Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom, da po njemu uzrastete u spasenje, aleluja. (1Pt 2, 2)

Zborna molitva
Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika. Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili: daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavli, i ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja. (Usp. Iv 20, 279)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.

Prvo čitanje   Dj 2, 42-47
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.

Čitanje Djela apostolskih
Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 118, 2-4. 13-15. 22-24

Pripjev:   Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!

Drugo čitanje    1Pt 1, 3-9
Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si, govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.

Evanđelje   Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Penavić

Jer on je mir naš…

U povijesti je ljudske misli postojalo mnogo definicija mira. Neke su se održale do danas. U klasičnim je teološkim traktatima mir „compendium omnium bonorum“ – zbir svih dobara. Toj ukupnosti dobara, koja se donekle može poistovjetiti sa smislom života, teži ljudsko biće. Taj smisao, kao plod uskrsnuća, daje Isus Krist. Prije nego je dahnuo prema učenicima i „izdahnuo“ im Duha Svetoga, darovao im je mir. Priziv se na mir ponavlja još jednom u današnjem evanđelju. Dvojaki usklik mira i dar Duha. Mir je prikazan kao oprjeka strahu. On bi ovdje, pored one rimske „Pax – absentia belli“ (Mir – odsutstvo rata) bio „Pax – absentia metus“ (Mir – odsutstvo straha).

Učenici su u strahu. Vjeru im nisu uspjeli učvrstiti mnogi susreti s Isusom iz Nazareta, uvid u čudesa koja je činio, razgovori, pouke, blagovanja, putovanja koja su se dogodila… Nasilna je smrt ulila neuklonjiv strah. Zajednica je ipak, iako u strahu, na okupu. Strah pak nije uništio zajedništvo učenika nego ih je ujedinio. Preostala je zajednica ujedinjena upravo u strahu. Ukazanja Uskrsloga trebaju nastali strah zamijeniti mirom i dati sadržaj daru mira, a to je dar Duha. Prva se dakle Crkva po Kristovu uskrsnuću temelji na miru i Duhu te na opipu, dodiru, vjeri koja proizlazi iz iskustva. Iskustvenost uskrsnuća je nutarnji motiv neustrašive kerigme generacije prvih učenika.

Dar mira uskoro iščezava iz struktura prve Crkve, a u dvotisućljetnoj povijesti ta narasla zajednica od zbora učenika koji je u strahu od Židova bio zatvorio vrata bilježi mnoštvo ne samo nesloga i rasprava nego istinskih nemirnih amplituda. Pitanje koje stoji pred nama danas jest odgovor na darove uskrsloga Krista koje je predao prestrašenoj zajednici. Zbog dara mira i dara Duha koje su primili prvi učenici, uputili su se okolnim svijetom da bi narodima prenijeli vijest o Isusu koji je Krist. Širenje te vijesti za same je navjestitelje bilo odveć pogubno. Iz pogibije prve generacije učenika vidljivo je da mir Uskrsloga nije usporediv s mirom svijeta i načelima koje je nudio ondašnji politički poredak.

Govor je suvremene Crkve, prema riječima nekih eminentnih umirovljenih teologa, postao suviše pomirljiv. Drijemež službenika, uljuljanost u ovozemaljsku sigurnost te izbjegavanje straha od suvremenoga političkog poretka, prozivki i proklamacija s jedne, a nezainteresiranost za sadržaj vjere šireg kruga vjernika laika s druge strane, doveo je do nekih oblika običajnih navada izraslih na zasadama kršćanstva koje tek podsjećaju na nauk i praksu Isusa iz Nazareta, a same vlastiti identitet crpe na nekim drugim vrelima. Da bi zadobili mir a odagnali strah, pojedini su članovi Kristove zajednice odbacili dar mira koji je Uskrsli nekoć predao prestrašenoj, ali kompaktnoj zajednici. Traženje mira na nekim drugim adresama unijelo je bazični nemir u pore same Crkve koje je do danas izjedaju. Tako se taj Kristov duhovni organizam danas bori sam sa sobom, suočen s problematikom samouništenja.

I ovogodišnja je proslava Kristova uskrsnuća izvanredna prilika za preispitivanje nutarnjih razloga za mir.