11. rujna 2022.
Ulazna pjesma
Daj mir, Gospodine, onima što se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. Uslišaj molitve slugu svojih, Izraela, puka svoga. (usp. Sir 36,18)
Zborna molitva
Bože, Stvoritelju i Svedržitelju. Daj da ti služimo svim srcem te iskusimo darove tvoje ljubavi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, usliši nam prošnje i primi darove. Što svaki od nas prikazuje tebi na čast, nek bude na spasenje svima. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Čaša koju blagoslivljamo, zajedništvo je Krvi Kristove! Kruh koji lomimo, zajedništvo je Tijela Kristova! (usp. 1 Kor 10,16)
Popričesna molitva
Gospodine, nek nam ova pričest pronikne duh i tijelo, da u nama ne prevagne tjelesna sklonost nego djelovanje tvoje moći. Po Kristu.
Prvo čitanje Izl 32,7-11.13-14
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Progovori Gospodin Mojsiju: »Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: ’Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’ Dobro vidim«, reče dalje Gospodin Mojsiju, »da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod.« Mojsije pak zapomagao pred Gospodinom, Bogom svojim, i govorio: »Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i rukom jakom! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ’Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.’« I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 51,3-4.12-13.17.19
Pripjev: Ustat ću i poći k ocu svome!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, ne ćeš prezreti.
Drugo čitanje 1 Tim 1,12-17
Krist dođe spasiti grešnike.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Zahvalan sam onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja 2 Kor 5,19
Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio i položio u nas riječ pomirenja.
Evanđelje Lk 15,1-10 (kraća verzija)
Na nebu će biti radost zbog jednog obraćena grešnika.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.
Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«
I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.
Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'«
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 11. rujna 2016.
Bog nas uvijek čeka i oprašta nam
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnja nam liturgija stavlja pred oči 15. poglavlje Lukina Evanđelja, koje se smatra poglavljem milosrđa. Sadrži tri prispodobe kojima Isus odgovara na mrmljanje pismoznanaca i farizeja. Oni kritiziraju njegovo ponašanje i govore: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima" (r. 2). S te tri prispodobe, Isus nam daje razumjeti da Bog Otac prvi zauzima stav prihvaćanja i milosrdnosti prema grešnicima. Bog ima taj stav. U prvoj prispodobi Bog je prikazan kao pastir koji ostavlja devedeset i devet ovaca i ide tražiti izgubljenu. U drugoj je prispodobljen ženi koja je izgubila novac i traži ga dok ga ne nađe. U trećoj prispodobi Boga se zamišlja kao oca koji prima svoga sina koji je bio daleko; taj lik oca otkriva srce Boga, očitovanog u Isusu.
Tim je prispodobama zajedničko ono što je izraženo glagolima koji znače zajedno se radovati, slaviti. Ne govori se o tugovanju. Raduje se, slavi. Pastir zove prijatelje i susjede i kaže im: "Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu" (r. 6); žena poziva prijateljice i susjede govoreći: "Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila" (r. 9); otac govori drugom sinu: "trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!" (r 32). U prve dvije prispodobe naglasak je stavljen na radosti toliko nezadrživoj da je se naprosto mora dijeliti s "prijateljima i susjedima". U trećoj pak prispodobi stavljen je na slavlju koje se od srca milosrdnog oca širi na čitavu njegovu kuću. To Bože slavlje zbog onih koji mu se vraćaju raskajani se veoma lijepo podudara s jubilejskom godinom koju slavimo, kao što kaže sam pojam "jubilej"! Naime, veselje.
S te tri prispodobe, Isus nam predstavlja pravo lice Boga: to je Bog raširenih ruku, koji postupa s grešnicima s nježnošću i suosjećanjem. Prispodoba koja budi najveće ganuće – u svima –, zato što pokazuje beskrajnu Božju ljubav, je ona o ocu koji privija k sebi i grli izgubljenog sina. Nije toliko dirljiva zbog tužne priča o mladiću koji se nisko srozao, već zbog njegovih odlučnih riječi: "Ustat ću, poći svomu ocu" (r. 18). Put povratka je put nade i novog života. Bog uvijek čeka da otpočnemo to putovanje koje nas vraća k njemu, čeka nas strpljivo, vidi nas dok smo još daleko, trči nam ususret, grli nas, oprašta nam. Takav je Bog! Takav je naš Otac! I njegovo oproštenje briše prošlost i preporađa nas u ljubavi. Zaboravlja prošlost: to je Božja slabost. Kad nas zagrli i oprosti nam, gubi pamćenje, ostaje bez pamćenja! Zaboravlja prošlost. Kad se mi grešnici obratimo i damo Bogu da nas pronađe ne čekaju nas prijekori i strogo postupanje, jer Bog spašava, ponovno prima u kuću s radošću i slavljem. Sâm Isus, u današnjem Evanđelju, kaže ovako: "Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja" (Lk 15, 7). I postavljam vam jedno pitanje: jeste li ikada razmišljali o tome da svaki put kad pristupamo ispovijedi, na nebu zavladaju radost i slavlje? Jeste li ikada mislili na to? Lijepo je to!
To nam ulijeva veliku nadu, jer nema toga grijeha u koji smo pali iz kojeg, Božjom milošću, ne možemo ustati; nema nepovratno izgubljenog pojedinca, nitko nije beznadan, jer Bog nikada ne prestaje željeti naše dobro, čak i kada griješimo! Neka Djevica Marija, Utočište gršnika, dadne da se u našim srcima rodi povjerenje koje se zapalilo u srcu izgubljenog sina: "Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: Oče, sagriješih" (r. 18). Na taj način možemo obradovati Boga i njegova radost može postati naša.
……………..
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 12. rujna 2010.
Isusova prispodoba o milosrdnom Ocu
Draga braćo i sestre!
U evanđelju današnje nedjelje – 15. poglavlje svetog Luke – Isus pripovijeda tri "prispodobe o milosrđu". Kada On "govori o pastiru koji ide za izgubljenom ovcom, ženi koja traži drahmu, ocu koji izlazi ususret i baca se u zagrljaj rasipnom sinu, to nisu samo riječi, već to predstavlja tumačenje samoga njegova bića i djelovanja" (Enc. Deus caritas est, 12). Naime, pastir koji ponovno pronalazi izgubljenu ovcu jest sâm Gospodin koji, svojim križem, uzima na sebe grešno čovječanstvo kako bi ga otkupio. Rasipni sin, zatim, u trećoj prispodobi, je mladić koji, pošto je primio od oca nasljedstvo koje mu po pravu pripada, "otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno" (Lk 15, 13). Zapavši u bijedu, bio je prisiljen raditi kao rob, pristavši čak tažiti glad hranom namijenjenom stoci. Tada – kaže Evanđelje – dođe k sebi (usp. Lk 15, 17). "Riječi koje se spremio izreći prilikom povratka omogućuju nam upoznati sav doseg onoga što se zbiva u njegovoj duši… vraća se 'kući', samome sebi i ocu" (Benedikt XVI., Gesù di Nazareth, Milano 2007., str. 242-243). "Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika'" (Lk 15, 18-19). Sveti Augustin piše: "sama Riječ viče da se vratiš, i ondje je mjesto nenarušivog mira gdje se ne napušta ljubav ako sama ne napusti ljubljeno biće" (Ispovijesti, IV, 11.16). "Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga" (Lk 15, 20) i, pun radosti, naredi da se pripremi slavlje.
Dragi prijatelji, kako ne otvoriti naše srce sigurnosti da nas Bog ljubi, premda smo grešnici? On nam neumorno ide ususret, uvijek prvi prelazi put koji nas dijeli od Njega. Knjiga Izlaska nam pokazuje kako Mojsije, s pouzdanom i smjelom prošnjom, tako reći, premješta Boga sa sudačkog trona na tron milosrđa (usp. 32, 7-11.13-14). Kajanje je mjera vjere i zahvaljujući njemu čovjek se vraća Istini. Sveti Pavao piše: "pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri" (1 Tim 1, 13). Vraćajući se na prispodobu sina koji se vraća "kući", opažamo da kada se pojavljuje stariji sin povrijeđen zbog svečanog dočeka upriličenog bratu, ponovno je otac ta koji mu izlazi u susret i moli ga: "Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je" (Lk 15, 31). Jedino vjera može preobraziti sebičnost u radost i ponovno uspostaviti prave odnose s bližnjim i Bogom. "No trebalo se veseliti i radovati – kaže otac – jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!" (Lk 15, 32).
Draga braćo, idući četvrtak odlazim u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje ću proglasiti blaženim kardinala Johna Henryja Newmana. Molim sve da me prate molitvom na tome apostolskom putovanju. Djevici Mariji, čije se presveto ime danas slavi u Crkvi, povjerimo taj naš put obraćenja Bogu.