28. kolovoza 2022.
Ulazna pjesma
Smiluj mi se, Gospodine, jer povazdan vapijem k tebi. Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86, 3.5)
Zborna molitva
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek nam ova žrtva uvijek donosi blagoslov. Što nam vanjski znakovi kažu, nek ostvari snaga tvoga Duha. Po Kristu.
Pričesna pjesma
O kako je velika, Gospode, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje. (Ps 31, 20)
Popričesna molitva
Gospodine, blagovali smo kruh s nebeskog stola. Molimo te, po ovoj gozbi ljubavi potakni nam srce da ti služimo u svojoj braći. Po Kristu.
Prvo čitanje Sir 3, 17-18.20.28-29
Ponizi se i naći ćeš milost u Gospodina.
Čitanje Knjige Sirahove
Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina. Iako je velika moć u Gospodina, on prima počast poniznih. Nema lijeka bolesti oholnikâ, jer se opačina u njima ukorijenila. Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho želja je mudračeva. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 68, 4-5ac.6-7ab.10-11
Pripjev: U dobroti, Bože,ti si pripravio dom siromahu.
Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Ime mu je Gospodin!
Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvesti na sretnu slobodu.
Dažd obilan pustio si, Bože,
na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Drugo čitanje Hebr 12, 18-19.22-24a
Pristupili ste gori Sionu i gradu Boga živoga.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Mt 11, 29ab
Uzmite jaram moj na sebe, govori Gospodin, i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.
Evanđelje Lk 14, 1.7-14
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmiošljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 28. kolovoza 2016.
Izabirati besplatnost a ne oportunističku proračunatost
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Zgoda iz današnjeg Evanđelja nam prikazuje Isusa u kući jednog od farizejskih glavara gdje promatra kako se uzvanici za ručak svim silama trude izboriti za prva mjesta. Taj smo prizor toliko puta vidjeli: borbu za bolje mjesto ako treba i "laktima". Gledajući to ispripovijedao je dvije kratke prispodobe kojima pruža dvije upute: jedna se tiče mjesta a druga nagrade.
Prva je usporedba smještena u kontekst svadbene gozbe. Isus kaže: "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.'… Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto" (Lk 14, 8-10a). Tom preporukom, Isus ne želi pružiti pravila društvenoga ponašanja, nego nas poučava o vrijednosti poniznosti. Povijest nas uči da su oholost, karijerizam, taština i razmetljivost uzroci mnogih zala. A Isus nam stavlja do znanja da trebamo birati posljednje mjesto, to jest tražiti malenost i skrovitost: poniznost. Kad stanemo pred Boga u toj dimenziji poniznosti, tad nas Bog uzvisuje, priginje se k nama kako bi nas uzdigao k sebi: "jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen" (r. 11).
Isusove riječi ističu potpuno različite i oprečne stavove: stav onoga koji bira mjesto koje mu pripada i stav onoga koji pušta Bogu da mu dodijeli mjesto koje mu pripada i od njega očekuje nagradu. Ne zaboravimo to: Bog plaća mnogo više od ljudi! On nam daje mnogo ljepše mjesto od onoga koje nam daju ljudi! Mjesto koje nam Bog daje je blizu njegova srca a njegova nagrada je vječni život. "Blago tebi – kaže Isus – … Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih" (r. 14).
To je ono što je opisano u drugoj prispodobi, u kojoj Isus ukazuje na stav nesebičnosti koji treba karakterizirati gostoljubivost, i kaže ovako: "Kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti" (rr. 13-14). Radi se o tome da se trebamo opredijeliti za besplatnost namjesto za oportunističku proračunatost gdje se traži nešto zauzvrat, gdje se traži interese i veće bogaćenje. Naime siromasi, jednostavni, oni koji su nevažni, neće nikada moći uzvratiti poziv na gozbu. Isus tako pokazuje svoju povlaštenu opredijeljenost za siromahe i isključene, koji su povlašteni u Božjem kraljevstvu, te upućuje temeljnu poruku evanđelja – služiti bližnjemu iz ljubavi prema Bogu. Danas Isus postaje glasom onih koji nemaju glasa i svakome od nas upućuje usrdni poziv da otvorimo srce i preuzmemo na sebe patnje i tjeskobe siromašnih, gladnih, marginaliziranih, izbjeglica, onih koje je život porazio, onih koje su odbacili društvo i nadutost moćnika. A ti odbačeni predstavljaju zapravo veliku većinu stanovništva.
U ovom času mislim sa zahvalnošću na pučke kuhinje u kojima svoju službu obavljaju mnogi volonteri, dajući jesti usamljenima, nevoljnima, nezaposlenima i beskućnicima. Te pučke kuhinje i druga djela milosrđa – kao što su posjećivanje bolesnika, zatvorenika... – su vježbališta ljubavi koja šire kulturu besplatnosti, jer oni koji u njima rade nadahnuti su ljubavlju prema Bogu i prosvijetljeni svjetlom mudrosti Evanđelja. Tako služenje drugima postaje svjedočanstvo ljubavi, koje čini vjerodostojnom i vidljivom Kristovu ljubav.
Zamolimo Djevicu Mariju, onu koja je bila ponizna cijeli život, da nas vodi svaki dan putom poniznosti i učini nas sposobnima za geste prihvaćanja i solidarnosti s marginaliziranima, kako bismo postali dostojni Božje nagrade.
………………..
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 29. kolovoza 2010.
Isusova pouka u poniznosti
Draga braćo i sestre!
U Evanđelju ove nedjelje (Lk 14, 1.7-14), susrećemo Isusa za stolom u kući nekog farizejskog prvaka. Opazivši kako uzvanici biraju prva mjesta za stolom, ispripovijedao je prispodobu koja govori o svadbenoj gozbi. "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.'… Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto" (Lk 14,8-10). Gospodin ne kani dati lekciju o uljudnom vladanju, niti o hijerarhiji među raznim autoritetima. On naprotiv insistira na nečem što ima odsudnu važnost, a to je poniznost: "svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen" (Lk 14,11). Ta prispodoba, u dubljem značenju, doziva u pamet čovjekov stav u odnosu prema Bogu. "Posljednje mjesto" može naime predstavljati stanje čovjeka nagrđena grijehom od kojeg ga samo utjelovljenje Sina Jedinorođenca može osloboditi. Zato je sâm Krist "zauzeo posljednje mjesto u svijetu – križ – i upravo tom poniznošću nas je otkupio i neprestano nam pomaže" (Enc. Deus caritas est, 35).
Na kraju prispodobe Isus predlaže prvaku farizejskom da ne poziva za svoj stol prijatelje, rodbinu ili bogate susjede, već najsiromašnije i potisnute na rub društva, koji mu ne mogu ničim uzvratiti (usp. Lk 14, 13-14) kako bi dar bio besplatan. Pravo bogatstvo, naime, u konačnici, dat će Bog, "koji vlada svijetom… Mi mu služimo samo za ono što možemo i sve dok nam On za to daje snage" (Enc. Deus caritas est, 35). Još jednom, dakle, promatrajmo Krista kao uzor poniznosti i besplatnosti: od njega ćemo se naučiti strpljivosti u napasti, krotkosti u uvredama, poslušnosti Bogu u boli, u očekivanju da nam onaj koji nas je pozvao kaže: "Prijatelju, pomakni se naviše!" (usp. Lk 14, 10); pravo je dobro, naime, stajati uz Njega. Sveti Luj IX., francuski kralj – čiji se liturgijski spomen slavi iduće srijede – proveo je u djelo ono što je pisano u Knjizi Sirahovoj: "Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda" (3, 18). On ovako piše u svojoj "Duhovnoj oporuci sinu": "Ako ti Gospodin dadne kakvo blagostanje, ne samo da mu moraš ponizno zahvaliti, već pazi dobro da ti ne postane gore zbog slavohlepnosti ili na koji drugi način, pazi naime da se ne usprotiviš Bogu ili ga uvrijediš samim njegovim darovima" (Acta Sanctorum Augusti 5 (1868), 546).
Dragi prijatelji, ovih dana se spominjemo također mučeništva svetog Ivana Krstitelja, najvećeg među Kristovim prorocima, koji je znao odreći se samoga sebe kako bi dao mjesta Gospodinu i koji je trpio i umro za istinu. Molimo njega i Djevicu Mariju da nas vode putom poniznosti da bi postali dostojni Božje nagrade.