DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU A

ruj 29 2017 Miriam

Ulazna pjesma
Ja sam spasenje naroda, govori Gospodin. Iz koje god nevolje zavape k meni, ja ću ih uslišiti, i bit ću Bog njihov zauvijek.

Zborna molitva
Bože, sav si svoj zakon sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu. Daj da vršimo tvoje zapovijedi i postignemo vječni život. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, primi darove svoga naroda da nebeskim otajstvima postignemo što vjerom i djelom ispovijedamo. Po Kristu.

Pričesna molitva
Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!

Popričesna molitva
Gospodine, ti nas hraniš svojim otajstvima. Odgajaj nas neprestano uredbama svoga milosrđa da plodove otkupljenja donosimo i u otajstvima i u vladanju. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 55, 6-9
Misli vaše nisu moje misli.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli. Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam   Ps 145, 2-3.8-9.17-18

Pripjev:  Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.

Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Drugo čitanje    Fil 1, 20c-24.27a
Meni je živjeti Krist.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   usp. Dj 16, 14b
Otvori, Gospodine, srce naše da se priklonimo riječima Sina tvoga!

Evanđelje   Mt 20, 1-16a
Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’ Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu te­go­bu dana i žegu.’ Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijate­lju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu po­sljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Posljednji će biti prvi

Neke zgode iz evanđelja nije nam lako shvatiti jer govore o običajima i načinima ponašanja koji su nama strani. Iako doduše neobična, ova zgoda koju donosi Matej u današnjem evanđelju moguća je uvijek i posvuda. Doduše najteže bi bilo naći tako velikodušna posjednika koji bi bio spreman isplatiti čitavu dnevnicu onima koji su radili samo jedan sat, jer bi tako brzo bankrotirao. Najlakše bi dakako bilo naći onih koji bi u vinograd došli samo posljednji sat, ali zacijelo ne bi uzmanjkalo ni onih koji bi na kraju žestoko negodovali, ako bi svi primili istu plaću. Sasvim je sigurno da bi Isusov odgovor i danas glasio: „Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ (Mt 20,15).

Sami smo skloniji onima koji su radili čitav dan i koji se bune protiv izjednačavanja u plaći. Nekako nam se čini logično da nije pravo dati jednaku plaću onima koji su se mučili čitav dan kao i onima koji su radili tek jedan sat. No gospodar vinograda ih upozorava kako oni ne čini nikakve nepravde, jer njima je isplatio točno prema pogodbi. Dakle, problem nije u odnosu između unajmljenih radnika i gospodara vinograda, jer tu je sve kako je dogovoreno. Problem je samo u onim drugima i još više u gospodarevoj velikodušnoj spremnosti da i njima dade punu plaću. Da nije bilo ovih posljednjih, ne bi bilo nikakve nesuglasice, radnici bi primili svoju plaću i zadovoljni bi otišli kući.

Zar je oko tvoje zlo…?

U protestu radnika prvoga sata prepoznaje se zavist, koja nije slučajno ubrojena među sedam glavnih grijeha. Za nju je već davno grčki pisac Euripid rekao je najgora od svih ljudskih bolesti. A najgora je zato što zavidan čovjek ubija sam sebe, izjeda svoje vlastito srce u nemoći da drugome pomuti njegovu sreću. Zavidan čovjek je nesretan zato što je netko bolji od njega, što ga drugi prihvaćaju i cijene, što mu nešto bolje uspijeva u životu. A Bog, koji svakome daje svoje darove kako hoće, uvijek odgovara kao gospodar iz ove prispodobe: „Prijatelju, ne činim ti krivo…Nisi li se pogodio sa mnom po denar?…Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću?“ (20,13.15). Zavist je nažalost duboko ukorijenjena u svakom čovjeku i treba nam se čitav život boriti da je pobijedimo.

U jednom romanu opisan je život u malom meksičkom gradiću u kojemu mnogi žive od traženja i prodavanja bisera. Jednog dana pročulo se kako je jedan od tih lovaca na bisere imao posebnu sreću, kako je našao rijedak i dragocjen biser. Vijest se vrlo brzo proširila, svi su o tome pričali. U gradiću je bilo više otkupnih mjesta, ali su sva pripadala istom posjedniku koji je diktirao cijene. Uskoro je shvatio kako su se svi dogovorili da mu biser otkupe po najnižoj mogućoj cijeni. To je već pomutilo njegovu sreću zbog nalaska, pa je počeo razmišljati kako će biser odnijeti daleko u drugi grad i tamo ga bolje unovčiti. No sad su mu već počeli otvoreno prijetiti smrću, ako biser ne proda njima. Njegova žena, sva u strahu, savjetuje mu da se tog bisera čim prije riječi, a on ne želeći ga dati u bescjenje ponovo ga baca u more. A pisac je to popratio riječima: „Tako završava priča o biseru i sreći na koju ljudi još nisu spremni.“

Zašto zavidjeti?

Biblija je puna primjera koji govore o zavisti i njezinoj štetnosti po čovjeka. Prije nego je Kain ubio brata Abela, bio je zavidan što se žrtva njegova brata više svidjela Bogu od njegove. Sinovi patrijarha Jakova nisu mogli podnijeti da njihov otac najviše ljubavi poklanja najmlađem sinu Josipu, pa su ga iz zavisti prodali egipatskim trgovcima. Veliki svećenici i farizeji nisu mogli podnijeti da Isusova riječ nailazi na takav odjek kod naroda i da ga toliki slijede, pa su iz zavisti odlučiti ubiti ga.

Najbezumnije kod zavisti je to što ona ne uništava samo drugoga nego i onoga tko zavidi. Jer, u Kaina su nastale muke tek kad je uklonio svoga brata Abela. Tek tad mu je postao neizdrživ glas savjesti: „Kaine, gdje ti je brat Abel?“. Braća, nakon što su prodala Josipa u ropstvo, morala su se čitav život pretvarati pred svojim ocem, lagati kako ga je usmrtila divlja zvijer i trajno brata nositi na savjesti. Židovi koji su iz zavisti i mržnje vikali: „Smrt njegova na nas i na našu djecu“ postali su krici smrti ne samo pravednika, već bogočovjeka Isusa Krista.

Vratimo se još jednom Isusovoj prispodobi i pokušajmo naći svoje mjesto u njoj. Pritom obratimo posebno pozornost na njezin drugi dio, ne zaboravljajući da je gospodar vinograda nitko drugi već Bog. Daljnji rasplet možemo shvatiti samo na osnovi čitavog evanđelja. A ono kaže da nema čovjeka koji bi bio radnik prvog časa i imao pravo na plaću pred Bogom, jer Bog se svima smilovao i zato su svi ljudi radnici nekog kasnijeg sata, bez ikakva prava da bilo komu zavide. Kako onda shvatiti da se mnogi kršćani ne znaju veseliti nečijem obraćenju? Umjesto da kažu: Hvala Bogu što je taj čovjek našao put k Bogu, oni znaju reći: Što je radio do sada? Teško je zaključiti da su takvi kršćani sretni u svojoj vjeri i zato ne mogu shvatiti da svaki čovjek ima pravo na sreću s Bogom.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, molitvom se utecimo Bogu Ocu, koji nas ne uslišava po našim zaslugama, nego po obilju svoje dobrote i milosrđa. 

  1. Prodahni svoju Crkvu žarom vjere i pouzdanja u tebe da bude zajednica onih koji životom svjedoče tvoju prisutnost u svijetu, molimo te.
     
  2. Svoju Crkvu, nazvanu tvojim vinogradom, obdari vrijednim pastirima i služiteljima koji će se uvijek radovati tvojoj nagradi na nebesima, molimo te.
     
  3. Ljude koji gospodare ljudskim radom nadahni istinskom pravednošću da svakomu radniku udijele zasluženu plaću, molimo te.
     
  4. Blagoslovi naš rad i naša nastojanja u izgradnji ovoga svijeta i pomozi da, unaprjeđujući zemaljski život, svakim danom rastemo u spoznanju tebe i tvoje dobrote, molimo te.
     
  5. Svima koji dovršiše dane zemaljskoga života budi vječna nagrada u tvome nebeskom kraljevstvu, molimo te.

Bože, Oče naš, ti svojom dobrotom nadilaziš svako naše nastojanje i sve preobražavaš u dobro. Oslobodi nas tjeskobne navezanosti na dobra svijeta i učini nas radosnim graditeljima nebeskoga kraljevstva. Po Kristu Gospodinu našemu.