18. rujna 2022.
Ulazna pjesma
Ja sam spasenje naroda, govori Gospodin. Iz koje god nevolje zavape k meni, ja ću ih uslišiti, i bit ću Bog njihov zauvijek.
Zborna molitva
Bože, sav si svoj zakon sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu. Daj da vršimo tvoje zapovijedi i postignemo vječni život. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, primi darove svoga naroda da nebeskim otajstvima postignemo što vjerom i djelom ispovijedamo. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! (Ps 119,4-5)
Popričesna molitva
Gospodine, ti nas hraniš svojim otajstvima. Odgajaj nas neprestano uredbama svoga milosrđa da plodove otkupljenja donosimo i u otajstvima i u vladanju. Po Kristu.
Prvo čitanje Am 8,4-7
Protiv onih koji kupuju siromaha za novac.
Čitanje Knjige proroka Amosa
Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: »Kad li će mlađak proći da prodamo žito, i subota da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu, povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro, potrebita za sandale i da prodajemo otražak pod žito.« Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: »Dovijeka ne ću zaboraviti nijednoga djela vašega.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 113,1-2.4-8
Pripjev: Hvalite Gospodina koji iz gliba vadi siromaha.
Hvalite, sluge Gospodnje,
hvalite ime Gospodnje!
Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!
Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
Tko je kao Gospodin, Bog naš,
koji u visinama stoluje
i gleda odozgo nebo i zemlju?
Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.
Drugo čitanje 1 Tim 2,1-8
Neka se obavljaju prošnje za sve ljude Bogu, koji hoće da se svi ljudi spase.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini. Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja 2 Kor 8,9
Isus Krist, premda bogat, posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.
Evanđelje Lk 16,1-13
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ’Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ’Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ’Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ’Sto bata ulja.’ A on će mu: ’Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ’A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ’Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ’Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’ I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.
I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore. Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 18. rujna 2016.
Izabrati put pravednosti a ne korupcije
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Isus nas danas potiče razmišljati o dva oprečna načina života: svjetovnom i evanđeoskom. Duh svijeta nije Isusov duh. To čini prispodobom o nevjernom i pokvarenom upravitelju kojeg je Isus pohvalio unatoč njegovu nepoštenju (usp. Lk 16, 1-13). Treba odmah pojasniti da taj upravitelj nije predstavljen kao primjer koji treba slijediti, već kao primjer domišljatosti. Taj je čovjek optužen da loše vodi poslove svog gospodara, te prije no što će biti udaljen, lukavo pokušava steći naklonost dužnika, opraštajući im dio duga, kako bi sebi osigurao budućnost. Komentirajući njegove postupke, Isus primjećuje: "Sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti" (r. 8).
Na takvu svjetovnu lukavost pozvani smo odgovoriti kršćanskom lukavošću, koja je dar Duha Svetoga. Da bi se živjelo po evanđelju, treba se udaljiti od duha i vrijednostî ovoga svijeta, tako omiljenih zloduhu. A kako se očituje ta svjetovnost? Svjetovnost se očituje u stavovima korupcije, prevare, ugnjetavanja i predstavlja potpuno pogrešan put, put grijeha, jer jedno vodi drugom! To je kao neki lanac, premda je – istina – to, općenito uzevši, najlagodniji put. Duh evanđelja, naprotiv, zahtijeva ozbiljan i zauzet život, ozbiljan – ali radostan, pun radosti! – obilježen poštenjem, čestitošću, poštivanjem drugih i njihova dostojanstva, te osjećajem za dužnost. To je kršćanska prepredenost!
Život pred nas nužno stavlja odabir između dva puta: između poštenja i nepoštenja, vjernosti i nevjere, egoizma i altruizma, dobra i zla. Ne može se hoditi sad jednim sad drugim putom, jer su različiti i međusobno suprotstavljeni. Prorok Ilija je govorio izraelskom narodu, koji je hodio na te dvije staze: "Hramate na obje strane" (usp. 1 Kr 18,21). To je lijepa slika. Važno je odlučiti se kojim putem krenuti, i potom, odabravši onaj pravi, hoditi poletno i hrabro, uzdajući se u Gospodinovu milost i pomoć njegova Duha. Završetak evanđelja je snažan i kategoričan: "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu" (r. 13).
Isus nas danas ovom poukom potiče da se jasno opredijelimo između Njega i duha svijeta, između logike korupcije, ugnjetavanja i pohlepe i logike čestitosti, krotkosti i dijeljenja. Neki s korupcijom postupaju kao s drogama: misle da je mogu koristiti i prestati kad god požele. Počinje se od malih stvari: mito ovdje, iznuđivanje ondje… I tako od jednog do drugog polako se izgubi vlastitu slobodu. Korupcija također stvara naviku, i rađa siromaštvo, izrabljivanje, patnju. I koliko je samo žrtava korupcije danas u svijetu! Kolike žrtve te raširene korupcije! Kad se naprotiv trudimo slijediti evanđeosku logiku čestitosti, jasnoće namjere i postupaka, bratstva, postajemo tvorci pravednosti, otvaramo horizonte nade za čovječanstvo. Besplatnim i bezuvjetnim darivanjem sebe braći, služimo pravome gospodaru: Bogu.
Neka nam Djevica Marija pomogne u svakoj prigodi odabrati ispravan put, nalazeći također hrabrosti ići protiv struje, kako bi slijedili Isusa i njegovo evanđelje.
………………
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 23. rujna 2007.
Krist nas je obogatio svojim siromaštvom
Draga braćo i sestre!
Ovoga sam jutra posjetio biskupiju Velletri, gdje sam kroz niz godina bio naslovni kardinal. Bio je to obiteljski susret, koji mi je pružio mogućnost da ponovno proživim trenutke iz prošlosti bogate duhovnim i pastoralnim iskustvima. U tijeku svečanoga euharistijskog slavlja, komentirajući liturgijske tekstove, zadržao sam se na razmišljanju o ispravnome služenju zemaljskim dobrima, temom koju je evanđelist Luka ovih nedjelja na razne načine stavljao pred našu pozornost. Pripovijedajući prispodobu o nepoštenom ali prilično vještom upravitelju, Krist svoje učenike podučava koji je najbolji način korištenja novca i materijalnih dobara, to jest da ih podijele sa siromašnima stječući tako njihovo prijateljstvo s obzirom na Kraljevstvo nebesko. "Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva – kaže Isus - pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore" (Lk 16,9). Novac nije "nepošten" u sebi, ali on čovjeka više od bilo koje druge stvari može zatvoriti u slijepi egoizam. Riječ je, dakle, o provođenju određene vrste "obraćenja" ekonomskih dobara: umjesto da ih se koristi samo za vlastiti interes, potrebno je misliti i na potrebe siromaha, nasljedujući samoga Krista koji – piše sveti Pavao – "premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2 Kor 8,9). Ovo izgleda paradoksalno: Krist nas nije obogatio svojim bogatstvom, već svojim siromaštvom, to jest svojom ljubavlju koja ga je potaknula da nam se potpuno preda.
Tu bi se moglo otvoriti široko i složeno područje za razmišljanje o temi bogastva i siromaštva, pa i na svjetskoj razini na kojoj se sučeljavaju dvije ekonomske logike: logika profita i logika jednake raspodjele dobara, koje nisu u proturječju jedna s drugom ukoliko je njihov odnos dobro uređen. Katolički socijalni nauk uvijek je tvrdio da je jednaka raspodjela dobara prioritetna. Profit je, naravno, legitiman i, u pravoj mjeri, potreban za ekonomski razvoj. Ivan Pavao II. tako je u enciklici "Stota godina" napisao: "Moderna poduzetnička ekonomija sadrži pozitivne vidove, korijen kojih jest sloboda osobe, koja se izražava na ekonomskom polju kao i na toliko drugih područja" (br. 32). Ipak, on je dodao da kapitalizam ne treba shvaćati kao jedini valjani način ekonomskoga organiziranja (usp. isto tamo, br. 35). Teška pojava gladi i ekološki problem sa sve većom očitošću javno obznanjuju da logika profita – ukoliko je prevladavajuća – povećava nesrazmjer između bogatih i siromašnih te pogubno iskorištavanje planeta. No, kada prevlada logika raspodjele i solidarnosti, onda je moguće ispraviti put i usmjeriti ga prema jednakom i održivom razvoju.
Presveta Marija, koja u svome Veliča proglašava: Gospodin "gladne napuni dobrima,/ a bogate otpusti prazne" (Lk 1,53), neka pomogne kršćanima da s evanđeoskom mudrošću, to jest velikodušnom solidarnošću, koriste zemaljska dobra i neka vladarima i ekonomistima dadne nadahnuća za dugoročne strategije koje promiču istinski napredak svih naroda.