DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU B

kol 24 2018 Miriam

26. kolovoza 2018.

Ulazna pjesma
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, spasi slugu svoga koji se uzda u te! Smiluj mi se, Gospode, jer povazdan vapijem k tebi.   (Ps 86, 1-3)

Zborna molitva
Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti.  Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sina stekao si novi narod. Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo, i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan, govori Gospodin.   (Iv 6, 55)

Popričesna molitva
Gospodine, izliječi nas potpuno svojim milosnim djelovanjem. Stvori nam novo srce da uvijek činimo što je tebi milo. Po Kristu.

Prvo čitanje   Jš 24, 1-2a.15-17.18b
Služit ćemo Gospodinu jer on je Bog naš.

Čitanje Knjige o Jošui
U one dane: Jošua sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni sta­doše pred Bogom. Tada reče Jošua svemu narodu: »Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.«

Narod odgovori: »Daleko neka je od nas da ostavimo Gospodina, a služimo drugim bogovima. Gospodin, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. I mi ćemo služiti Gospodinu jer on je Bog naš.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 34, 2-3.16-23

Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Oči Gospodnje gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.

Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Gospodin iz svih izbavlja.
On čuva sve kosti njegove:
ni jedna mu se neće slomiti.

Drugo čitanje   Ef 5, 21-32
Otajstvo je to veliko – Krista i Crkve.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Podložni budite jedni drugima u ­strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Go­spo­dinu! Jer muž je glava žene kao i Krist glava Crkve – On, spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ­ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   usp. Iv 6, 63c.68c
Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život; ti imaš riječi života vječnoga!

Evanđelje   Iv 6, 60-69
Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Tvrdoća Isusove riječi

Već treću nedjelju za redom čitamo iz čuvenog Isusova govora u kojem on sebe naziva «kruhom koji je s neba sišao» i kruhom koji je «njegovo tijelo za život svijeta» (Iv 6). Prva reakcija na te riječi bilo je  mrmljanje i prepirka Židova, a danas smo svjedoci pravog otpada koji su one proizvele u redovima samih Isusovih učenika. Govoreći o tome, evanđelist doista ne želi ništa uljepšavati ni umanjivati, već izravno donosi riječi kojima su neki učenicima popratili Isusov govor: «Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?» (Iv 6,60). To nam govori i o njihovoj dubokoj razočaranosti zbog te riječi.

O istim tim učenicima znademo da su bili teško poučljivi i slabi u vjeri, ali ove Isusove riječi o sebi kao kruhu, od kojeg trebaju blagovati da bi imali život vječni, predstavljaju za njih takvu kušnju koju oni jednostavno ne mogu izdržati. To je previše. Na prvi pogled možda djeluje zbunjujuće što Isus uopće ni ne pokušava ublažiti tako težak dojam svojih riječi kod učenika. Umjesto toga, on ih štoviše podsjeća da će prava kušnja tek doći s njegovom nasilnom smrću na križu. Evanđelist ne taji da su tom prilikom «mnogi odstupili, više nisu išli s njime» (6,66).

Euharistija je dakle od početka bila jedan od glavnih ispita vjere onih koji su se odlučili slijediti Isusa. Bila je kamen spoticanja. Nećemo pretjerati, ako kažemo da je tako ostalo tijekom cijele povijesti Crkve. Mnogi kršćani, prije nego što potpuno okrenu leđa Crkvi, prvo počnu zanemarivati euharistiju. Njih ništa ne privlači k euharistijskom stolu, a i kad dođu na misu ne osjećaju nikakvu potrebu nahraniti se tijelom Kristovim. Dosta je sjetiti se često ponavljane krilatice iz druge polovice prošlog stoljeća: «Isus da, Crkva ne!» Time se htjelo naglasiti da nije problem Isus iz Nazareta sa svojim učenjem, već Crkva sa svojom vjerom u Isusa Krista, u središtu koje stoji upravo tajna njegove prisutnosti u euharistiji. Takvi kritičari Crkve obično pokušavaju na Isusa gledati svojim očima, a ne očima Crkve, da bi nakon određenog vremena shvatili da ih ni takav Isus, stvoren na njihovu vlastitu slike, ne može zadovoljiti pa napuštaju i njega.

Hoćete li i vi otići?

Isus kao da je odlučio ovaj put ići do kraja i učenike izložiti nemilosrdnoj kušnji, pa sasvim izravno pita one koji su još preostali, a to su samo dvanaestorica: «Da možda i vi ne kanite otići?» (6,67). Opet će Petar, kao i u nekim drugim prilikama, ponuditi odgovor u ime svih: «Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti se Svetac Božji» (6,68s). Taj Petrov odgovor je zapravo ispovijest vjere te male skupine koja je povjerovala već kod prvog čudesnog znaka (2,11) i koja je kao takva začetak buduće pouskrsne zajednice vjere. Taj odgovor sadrži priznanje da su oni, unatoč «tvrdoći njegovih riječi», u njima otkrili «riječi života vječnoga» i zato ostaju kod njega (6,68).

Petrovo priznanje u ime svojih prijatelja ne znači da su time jednom zauvijek riješili sve svoje poteškoće. I Ivan u svom evanđelju donosi kušnje kroz koje su učenici prolazili u Getsemaniju, na Kalvariji, pa čak i poslije Isusova uskrsnuća. Jer Isus je i dalje njihovim očima ostao tajna koju mogu otkrivati samo oči vjere onih kojima «je dano od Oca» (6,65). Svojim ostankom kod Isusa oni su međutim ostvarili taj veliki preduvjet, ostali su otvoreni djelovanju milosti Božje u čijem svjetlu su mogli sve dublje prodirati u njegovu tajnu. Znamo da je taj proces nastavljen i poslije Isusova uskrsnuća slanjem Duha Branitelja koji «će ih uvoditi u svu istinu» (16,13). Isusov učenik nikad nije gotov s kušnjama u svojoj vjeri, ali on nikad nije sam ako ostane uz Isusa. Onda može računati na pomoć Duha Branitelja.

I mi danas stojimo pred istim izazovima, ali i pred istom alternativom. U svakoj krizi i nama se nameće pitanje: «Komu da idemo?» Stotine milijuna su u prošlom stoljeću mislili da im odgovor pruža Karl Marx svojim obećanjem raja na zemlju. Kraj te iluzije danas nam je dobro poznat. Milijuni kršćana diljem Europe danas su razočarani Crkvom i misle da će rješenje naći u Budi i drugim drevnim azijskim vjerovanjima, pa trče za njima. Na Crkvi je da na početku novog tisućljeća u Petrovo ime snažno odgovori: «Gospodine, komu da idemo! Ti imaš riječi života vječnoga!» Taj glas će ipak biti uvjerljiv samo onda, ako Crkva doista učini sve da Gospodin bude prepoznatljiv u njezinoj sredini, da ga ljudi mogu otkriti u ponašanju kršćana, u njihovoj međusobnoj ljubavi i nesebičnom služenju općem dobru svih. A tu je euharistija nezaobilazna. Tko u euharistiji susretne Isusa koji se predao za život svijeta, taj ne može zatvoriti oči pred potrebama današnjeg čovjeka.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, zajedničkom se molitvom utecimo nebeskomu Ocu da nam u svojoj darežljivosti obnovi vjeru i povjerenje u njegovu riječ. Molimo zazivajući:

Obnovi nam vjeru, Gospodine.

  1. Za Crkvu, koja je ranjena svojom nesavršenošću i neshvaćena u svome poslanju: obnovi ju duhom svetosti da, unatoč protivljenju svijeta, bude postojana u življenju evanđelja i u naviještanju tvoje istine, molimo te.
     
  2. Za pastire Crkve: da u potpunosti izručenja tebi, budu svim vjernicima živi primjer vjere i evanđeoske zauzetosti za rast tvoga kraljevstva među ljudima, molimo te.
     
  3. Za kršćane koji su ranjeni sumnjom i malodušnošću vjere: vrati im radost evanđelja i ohrabri ih da ti se približe novom odlučnošću životnoga predanja, molimo te.
     
  4. Za naše obitelji: budi im bliz u svim iskušenjima i nedaćama; nadahni ih da dar vjere hrane obiteljskom molitvom i nesebičnom ljubavlju, molimo te.
     
  5. Za ovdje sabranu zajednicu tvojih vjernika: čuvaj u nama duh poučljivosti i poniznosti pred svakim tvojim darom; otvori nam oči srca da te uvijek umijemo prepoznati u tvojoj riječi te uvijek ostanemo tvoji vjerni učenici, molimo te.

Bože, tvorče svakoga dobra, obnovi nam pouzdanje u tebe i daj nam spoznati da si ti izvor i uvir našega života. Po Kristu Gospodinu našemu.