Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu B

kol 20 2021 Miriam

22. kolovoza 2021.

Ulazna pjesma
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, spasi slugu svoga koji se uzda u te! Smiluj mi se, Gospode, jer povazdan vapijem k tebi. (Ps 86, 1-3)

Zborna molitva
Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sina stekao si novi narod. Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo, i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan, govori Gospodin. (Iv 6, 55)

Popričesna molitva
Gospodine, izliječi nas potpuno svojim milosnim djelovanjem. Stvori nam novo srce da uvijek činimo što je tebi milo. Po Kristu.

Prvo čitanje Jš 24, 1-2a.15-17.18b
Služit ćemo Gospodinu jer on je Bog naš.

Čitanje Knjige o Jošui
U one dane: Jošua sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. Tada reče Jošua svemu narodu: »Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.« Narod odgovori: »Daleko neka je od nas da ostavimo Gospodina, a služimo drugim bogovima. Gospodin, Bog naš, izveo je naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. I mi ćemo služiti Gospodinu jer on je Bog naš.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 34, 2-3.16-23

Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Oči Gospodnje gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.

Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Gospodin iz svih izbavlja.
On čuva sve kosti njegove:
ni jedna mu se neće slomiti.

Drugo čitanje Ef 5, 21-32
Otajstvo je to veliko – Krista i Crkve.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist glava Crkve – On, spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja usp. Iv 6, 63c.68c
Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život; ti imaš riječi života vječnoga!

Evanđelje Iv 6, 60-69
Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Branko Radoš

Da bismo bolje shvatili poruku današnje Božje riječi valjalo bi posvijestiti ono o čemu nam je Isus govorio proteklih nedjelja. Sve je počelo onda kad se Isus sažalio nad mnoštvom u pustinji i čudesno ih nahranio. Narod je bio oduševljen, vidjeli su u njemu osloboditelja od tuđinske vlasti. Zato su ga htjeli zakraljiti. No, Isus to odbija uz obrazloženje da je došao služiti, a ne vladati.

Evanđelja nam svjedoče da su za Isusom mnogi krenuli, a razlozi polaska bili su vrlo različiti: jedni su pošli, jer ih je sam Isus pozvao; drugi, jer su im kazali da govori vrlo zanimljivo pa su se htjeli uvjeriti; treći, jer su bili bolesni pa su očekivali ozdravljenje; četvrti, jer su bili radoznali i htjeli prisustvovati kojem čudu. Bilo je i onih koji su išli za njim da bi ga špijunirali i uhvatili u riječi. Gotovo svatko je imao neki svoj osobni razlog zašto je krenuo za njim. Vjerujem da nećemo pogriješiti ako kažemo da je najveći dio krenuo iz sebičnih razloga. Pohrlili su tako za njim i u Kafarnaum s riječima: “Učitelju, kad si ovamo došao?” Isus je shvatio njihovu nakanu pa im predbacuje: “Tražite me, ali ne zbog mojih riječi i čuda, nego zbog tog što besplatno jedoste i nasitiste se!“

Židovi i Isus se razlikuju u onom bitnom. Oni od njega neprestano očekuju uspostavu moćnog židovskog kraljevstva, a Isus im neumorno govori o Božjem kraljevstvu. Budući da se u tom najvažnijem s Isusom razilaze s gorčinom zaključuju: «Tvrd je to govor! Tko ga može slušati!» «Od tada mnogi odstupiše i više nisu išli za njim» - veli sveto pismo. Ovo je slika i naše svakodnevice. Kad se okrenemo lijevo ili desno vidjet ćemo da nema više onih koji su prije redovito dolazili u crkvu. Jedni su se razočarali u Boga, drugi u Crkvu, treći u svećenike, četvrti u vjernike, peti, šesti, sedmi… Svi imaju neko svoje «opravdanje». Nema ih jer im u životu ne ide kako su planirali ili su odustali od Boga jer ne ispunjava njihove želje niti uslišava onako kako oni zamišljaju.

Jednom dijelu kršćana je danas pretvrd Isusov govor o nerazrješivosti braka. Živimo naime u modernom vremenu u kojem se mnogi razilaze i mijenjaju partnere, pa bi, misle oni, taj Isusov govor trebalo ublažiti. Drugom dijelu je pretvrd Isusov govor o dostojanstvu života od začeća do prirodne smrti, jer „očistiti se“, prekinuti trudnoću ili „skratiti život“ onom starom i bolesnom danas je „civilizacijsko postignuće“.

U prvom današnjem čitanju Jošua pita Izraelce: «Kome ćete služiti? Bogu koji vas je izveo iz ropstva ili bogovima ove zemlje?» Ista je tema i u evanđelju. Isus na kraju svega pita svoje najvjernije učenike - dvanaestoricu apostola: «Kanite li i vi možda otići?» U oba ova slučaja neupitna je sloboda odlučivanja. Možete ostati, ali i otići. Bog očito nikoga ne prisiljava. Nije mu stalo samo do broja - koliko, nego do kvalitete - kakvo. Ostati ili otići - mora biti jasna odluka, jer treće ne postoji. Ili Bog ili bogovi - ili za Isusa ili protiv Njega. Njegova riječ je jasna: “Tko nije sa mnom, protiv mene!” Mlakonje i mekušce u životu ne voli ni Bog kao što ih ne volimo ni mi ljudi.

Isti zahtjev stavlja se pred svakog od nas: “Kome ćemo služiti?” Bogu koji nas je stvorio, koji nam prašta, svakim danom daje priliku za novi početak; Bogu koji nas neumorno daruje zdravljem, slobodom, možemo hodati, čuti, vidjeti, radovati se, smijati… Hoćemo li služiti tome Bogu ili bogovima našega vremena? Bogatstvu i poslu, igrama i zabavama, lažnim veličinama i lažnim bogovima?

Njemački filozof Hegel jednom prilikom reče da njegovu filozofiju nije shvatio gotovo nijedan njegov učenik. Isto bi mogao kazati i Isus. Malo je onih koji su shvatili, a još manje onih koji su prihvatili ono što Isus govori. Toliko smo možda puta u životu i sami slušajući Isusovu riječ kazali: «Tvrd je to govor!» «Ma teško je to, staromodno i zastarjelo». Isusov govor je tvrd jer donosi istinu. A istina je uvijek “tvrda”. Tvrda je zato jer otkriva čovjeku kako je malen, jadan, grešan...

Jeremija jednom prigodom veli: “Jao meni, majko moja, što si me rodila. Zar da se svađam i prepirem sa svom zemljom?” I prorok Ilija posve slomljen govori: “Već mi je svega dosta Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih!” Konačno i sam je Isus na križu zavapio: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” No, iako im je bilo teško nitko od njih nije odustao, svi su ipak ustrajali na Božjem putu.

To je poruka i za nas. Prepuni smo proturiječnosti, nedosljednosti, grešnosti i slabosti. Razočarani smo nerjetko i ljuti, pa i s Bogom bismo se prepirali. Kazao bih da je sve to normalno. Samo jedno sebi ne smijemo nikako dopustiti: od Gospodina otići. I apostoli su posrtali i padali, sumnjali, bunili se, griješili, ali nisu otišli, ostali su uz Isusa. Nisu otišli zato jer su iza sebe porušili sve mostove. Ostavili su obitelj, prijatelje, susjede... Vjerovali su mu toliko da su sve svoje nade polagali samo u njega. Nisu za sebe ostavljali nikakvu alternativu. Nisu kalkulirali i mislili što ako ne uspijemo. Isus im je bio sve. Zato Petar na Isusov upit: “Hoćete li i vi otići?”, umjesto svih odgovara: “Gospodine, kamo da idem? Ti jedini imaš riječi života vječnoga!”

Vjerovati Isusu znači ne imati alternativu. Vjerovati znači kao u kocki sve bogatstvo uložiti samo na jednu kartu – na onu Isusovu. Ako ćemo biti iskreni, priznat ćemo da je to teško. Priznat ćemo da smo daleko od toga, iako se smatramo dobrim vjernicima. Vjerovati znači ne kalkulirati niti računati. Malo djete uopće ne kalkulira voli li ga mama ili tata. Ono ne analizira kako se i koliko to može vidjeti. Ono jednostavno vjeruje. To je recept i za nas vjernike. Dok god računamo i pitamo se zašto mi je Bog dao ovo, a nije ono, znak je da mu ne vjerujemo.

Pa, molimo za vjeru bez kalkuliranja. Ponovimo danas zajedno s Petrom: “Isuse, čvrsto vjerujemo Ti si Sin Božji!” Ako to srcem prihvaćamo onda i riječima potvrdimo govoreći: Vjerujem u jednoga Boga…