Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu C

kol 22 2019 Miriam

25. kolovoza 2019.

Ulazna pjesma
Prigni uho svoje, Gospodine i usliši me, spasi slugu svoga koji se uzda u te! Smiluj mi se, Gospode, jer povazdan vapijem k tebi. (Ps 86, 1-3)

Zborna molitva
Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sina stekao si novi narod. Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Zemlja se nasićuje plodom ruku tvojih, Gospodine, da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje. (Ps 104, 13-15)

Popričesna molitva
Gospodine, izliječi nas potpuno svojim milosnim djelovanjem. Stvori nam novo srce da uvijek činimo što je tebi milo. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 66, 18-21
Dovest će svu vašu braću između svih naroda.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Ja dobro poznajem njihova djela i ­namjere njihove. Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, ­Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje slave – i oni će navješćivati slavu moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu na konjima, na bojnim kolima i nosilima, na mazgama i jednogrbim devama na svetu goru svoju u Jeruzalemu« govori Gospodin »kao  što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u domu Go­spodnjem. I uzet ću sebi između njih sve­ćenike, levite« govori Gospodin. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 117, 1-2

Pripjev:   Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!

Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Drugo čitanje   Heb 12, 5-7.11-13
Koga ljubi Gospodin, onoga i stegom odgaja.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši,nego, štoviše, da ozdravi. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 14, 6
Ja sam put i istina i život, govori Gospodin: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.

Evanđelje   Lk 13, 22-30
Doći će s istoka i zapada i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasa­vaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa ­vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgo­voriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ­ugled­ate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Uska vrata koja imaju širinu

Draga braćo i sestre! Današnji evanđeoski odlomak u sebi ima prizvuk dramatičnosti. On govori o borbi za prolazak kroz uska vrata koja vode u spasenje. Svi se mi upitamo o svome spasenju. Što će biti na kraju naših ovozemaljskih dana? Na kojoj ćemo se strani naći? Hoćemo li biti prvi ili posljednji? Hoćemo li biti dionici neba ili nas neće biti nikako? Kako dospjeti u Božje kraljevstvo? A Isus govori o uskim vratima…

Kako razumjeti Isusov govor? Kako razumjeti govor o uskim vratima na početku i onaj kraj o mnogima sa sjevera i juga, istoka i zapada koji će na kraju biti dostojni? Kako shvatiti Isusov odgovor na pitanje o tome je li malo onih koji se spašavaju? Na prvu, čini se da Isus prihvaća to jest legitimira postavljeno pitanje o malobrojnosti spašenih. Na kraju, pak, izgleda da prilično veliko mnoštvo prolazi kroz ta uska vrata.

Prije svega, još jednom bih podvukao Isusovu genijalnost u davanju odgovora. Na pitanje „je li malo onih koji se spašavaju“ ne daje odgovor s „jest“ ili „nije“. U Isusovim odgovorima često nedostaje „jasnoće“. Takvu jasnoću koju često njegovi sugovornici, pa i naši suvremenici, traže nazvao bih infantilnom. To je ona „jasnoća“ koja evanđelje trpa u paragrafe. Njoj ljudi nisu čudesno kompleksna bića koja valja razumjeti, prihvatiti, pratiti i s njima hoditi nego predmeti koji mogu ili ne mogu stati u neku točno izmjerenu škrinju (ne)moralnosti. Što Isus čini? Kakva je njegova jasnoća? On priča priču! Priča je na način da u nju uvlači i one koji postavljaju pitanje. Po sebi, pitanje je bilo tipično onodobno, napojeno rabinskim tumačenjima o izabranima, o Izabranom narodu, njegovoj povlaštenosti u odnosu na ostale, o povlaštenosti određenih pojedinaca koji su, valjda, vjeru otaca bolje i vjerodostojnije živjeli od mnogih grešnika, što domaćih što svjetskih. Ukratko, logično. Ne znamo samo je li pitanje bilo retoričko. Je li ovaj čovjek što ga je postavio htio čuti neku za sebe opravdavajuću riječ ili su ga neka tumačenja suvremenika zbunjivala pa je tražio od Isusa da mu razjasni.

Pričanjem priče, Isus i njega dovodi u nezgodnu situaciju. Njome ga je potaknuo da i sebe pronađe. Upravo tako! Ne da se začahuri nego da se zapita. Kako se zapitati? Čini mi se da je ključna rečenica „borite se da uđete na uska vrata“. Još preciznije, „borite se“! Iza ove riječi krije se grčki „agonizo“. Ne treba biti vrhunski poznavatelj grčkoga jezika da nas ovaj „agonizo“, to jest „agonizesthe“ podsjeti na agoniju, na smrtnu borbu, na Getsemani. Isus je na putu za Jeruzalem. I znamo što će ondje podnijeti. Na Golgoti je umro za sve. U Getsemaniju se borio da taj kalež prihvati. Oprostio je svima, Ocu u ruke predao svoj duh. Doista, vrata Getsemanija i Golgote su uska. Ona su mala. Nekome čak i beznačajna. Ali njegov „agonizo“ do danas stoji pred nama i poziva nas da kroz ta vrata prođemo. To su vrata ljubavi. To su vrata milosrđa. To su vrata žrtve. To su vrata istine i života. Zato ima smisla onaj paradoks početka i kraja evanđelja. Ima smisla što ta uska vrata stvarno imaju toliko širine da kroz njih mogu proći mnogi sa svih strana svijeta, a da se istovremeno oni „malobrojni“ koji su s njim i jeli i pili i po čijim je trgovima naučavao nađu vani.

Pred ovim Isusovim vratima nema laži niti pretvaranja, a još manje zasluga. Ona traže poniznost. Postojanje tih vrata otrlo je suze s očiju mnogim siromasima duhom kroz čitavu povijest čovječanstva koji su u očima svijeta bili „posljednji“. Ali Isus poznaje namisli srdaca. Njegovom sudu nitko umaći ne može. Njegova vrata ne mogu se kupiti niti se pred njima pretvarati. Ne pomaže niti poznanstvo s nekim svećenikom kao niti dobročinstvo ledenog srca. A ne pomaže ni svećeniku njegovo svećeništvo ukoliko je obojeno ohološću i samodostatnošću. Kad bi se mjerilo, ne znam smijem li uopće, ali hoću, možda će bolje proći „grešni“ od „savršenog“. To jest, onaj koji zna da je grešnik za razliku od onog koji to uopće ne shvaća.

Konačno, spomenutoj poniznosti valja dodati žrtvu. Onaj „agonizo“. Hvala Bogu na svima onima koji su život promatrali i promatraju takvom dioptrijom. Hvala Bogu na svima onima koji su svakodnevno, s puno ljubavi i strpljenja, ponekad i u teškim uvjetima i s malo razumijevanja nosili ne samo svoj život nego i živote mnogih. Zanimljivo je kako prolazeći uskim vratima otvaramo nepregledna obzorja našim bližnjima.