Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu B

ruj 28 2021 Miriam

Prvo čitanje: Post 2, 18-24
I dvoje njih bit će jedno tijelo.

Čitanje Knjige Postanka
Reče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.« Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Odjednom, evo kosti od mojih kosti, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!« Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 128, 1-6

Pripjev: Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!

Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!

Drugo čitanje: Heb 2, 9-11
Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 10, 2-16
Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!« U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.« Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Bože Milić

Isus se često susreće s farizejima. Farizeji su bili vjerski vođe. Međutim, kroz razgovore s Isusom otkriva se njihova površnost i iznad svega licemjernost tako da su postali simbol licemjerja i prazne priče. Govore, a ne čine. Izvršavaju sve zakone, a daleko su od Boga i od čovjeka, ne shvaćaju bit, ne čine ono što je najvažnije. A to je ljubav. I današnje evanđelje nam donosi susret Isusa i farizeja. Najčešće oni žele uhvatiti Isusa u riječi ili ga nekako dovesti na tanak led, prevariti, optužiti. Ili traže opravdanje za svoja djela. Izgleda da nisu sigurni glede otpuštanja žene pa pitaju Isusa: je li dopušteno otpustiti ženu? Pozivaju se  na Mojsija i njegov zakon. Međutim Isus govori da je Mojsije donio zakon o otpuštanju i otpusnom pismu zbog okorjelosti srca njihova. Isus donosi novi zakon koji već imamo u Svetom pismu na prvoj stranici: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo”, te Isus dodaje:  “Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja”. To je zakon.  Ne samo da se netko drugi, to jest treći, sa strane, ne smije mješati u tuđi brak, nego niti supružnici, jedno i drugo, ne smiju brak rastavljati jer su i sami pred Bogom obećali da će ga čuvati i da shvaćaju na što su pristali.

Isus nas uči da bračna veza dolazi od Boga i zato je nerazdvojiva.

Prvo čitanje nam kaže da nije dobro da čovjek bude sam. Naravno da nam je svima ponekad potrebna samoća, ali ne kao trajno stanje. Ljudska bića su društvena bića. Mi sami nismo cjeloviti. Zato se ljudskost nikad ne može ostvariti u samoći. Trebamo druge. Ta potreba nije znak bolesti nego zdravlja. I zato Bog daje Adamu Evu kao pravu partnericu. Sve stvorenje i životinje nisu bile dovoljne. U Evi Adam nalazi ono što mu nedostaje. Tek je s njom cjelovit. Ona je njegova druga polovica. Jer je stvorena od istog materijala kao i on i posjeduje isto dostojanstvo kao on sam.

Zato su njih dvoje jednaki, a prava zajednica može se stvoriti samo među jednakima. U vjenčanju, u braku, Bog je odgovorio ljudskoj potrebi za prijateljstvom, društvom, blizinom, bliskošću i toplinom. Naravno, oni koji ulaze u brak donose sa sobom sve te želje i dobre strane, ali isto tako donose I svoje slabosti. Svi smo ranjeni grijehom i sebičnošću, zato ući u brak znači ući u školu ljubavi, u školu u kojoj smo svi spori, polako učimo. Naše ljudske veze nisu od neslomljivih materijala, nego od ljudskih koji su lomljivi. Jedina čvrsta i neslomljiva veza je ona koju je Bog ustanovio s nama u Kristu. Koje su to stvari koje mogu oslabiti vezu između muža I žene? To je manjak poštovanja, to je sebičnost, slaba ili nikakva komunikacija. Iznad svega nevjera. Poštovanje, dobra komunikacija, nesebičnost, vjernost jačaju vezu. Na odnosu se mora raditi, svoj brak treba staviti na prvo mjesto. Iznad ugleda, iznad slobodnog vremena i prijatelja, iznad ekonomskog uspjeha. A ono najvažnije što treba napraviti je put od sebičnosti do ljubavi.

Na tom putu bit će uspona i padova, rana, nada i strahova. ali ako prihvate te teškoće onda one postaju prigoda za rast. I ti brakovi postaju dublji i snažniji. Vidjeli smo da je Isus ušutkao farizeje i pobijedio ih upravo tamo gdje su mislili da su jaki i odmah nakon toga objasnio svojim učenicima Božji plan o braku i nerazrješivosti. Premda je to jasno rečeno i u Svetom pismu i u mnogim crkvenim dokumentima i svatko je toga svjestan, ipak su brak i obitelj danas u krizi. Zašto je tomu tako? Takvo je vrijeme, reći će mnogi... Vrijeme je individualnosti, danas više nitko nikoga ne trpi, nema smisla za žrtvu. Ljudi su postali slabi. Svijet medija i protok informacija je učinio svoje. Moral je pao na niske grane. Međutim, umjesto da plačemo nad svojim vremenom, bolje je pokušati učiniti što se učiniti da. Ne treba sve gledati negativno.

Mnogo je dobrih obitelji, po mnogim se obiteljima ostvaruje Božji plan u međusobnoj ljubavi, rađanju i odgoju djece. Ima prekrasnih primjera vjernosti, požrtvovnosti, ustrajnosti, ljubavi. Kako bilo da bilo rekli smo da je obitelj, brak početak jedne škole, rasta, rasta u ljudskosti i ljubavi gdje smo svi više manje na početku. I bolje je rasti zajedno. Uz Božju pomoć blagoslov, molitvu, možda je najvažnija stvar komunikacija. U današnjem svijetu koji možemo nazvati svijetom ili dobom komunikacija, slabi komunikacija u obitelji. Razgovor, dnevni susreti, s djecom i međusobno, to je dobar filter koji pročišćava mnoge stvari, koji iznosi stvari na vidjelo, daje im pravu težinu i polagano ih rješava. Gdje nema takvih trenutaka u danu, problemi se gomilaju i nakupljaju, s njima se nakupljaju frustracije te nastaju svakodnevni mali sukobi koji prijete da preliju čašu.

Ali komunikacija nije monolog i nije predbacivanje.

Jedna je žena došla mudrom učitelju s puno pritužbi na svoga muža. A učitelj joj veli: Draga moja, tvoj će brak biti bolji ako postaneš bolja supruga. A kako ću to učiniti upita žena. Prestani se truditi da njega učiniš boljim mužem!

A drugi mudrac reče: Dobar muž se toliko dugo popravlja dok ne primijeti da je njegova žena postala bolja.

Želimo da svi muževi i žene nađu pravu mjeru i da im ljubav bude dosjetljiva i da ne zaborave na humor.