Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu C

ruj 30 2022 Miriam

2. listopada 2022.

Ulazna pjesma
Sve je, Gospodine, u tvojoj volji, nitko joj se ne može oprijeti. Ti si sve stvorio, nebo i zemlju, cijeli svemir, ti si Gospodar svega. (Est 13,9.10-11)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši, a daruj i ono što ne umijemo moliti. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, primi žrtvu koju si ustanovio. Otkupi nas i posveti otajstvima, što ih dužnim poštovanjem slavimo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Dobar je Gospodin svima što se u nj uzdaju, duši koja ga traži. (Tuž 3,25)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da se opojeni i nahranjeni ovim otajstvima preobrazimo u ono što smo primili. Po Kristu.

Prvo čitanje Hab 1,2-3; 2,2-4
Pravednik će od svoje vjere živjeti.

Čitanje Knjige proroka Habakuka
»Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi ’Nasilje!’ a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!« Tada Gospodin odgovori i reče: »Zapiši viđenje, ureži ga na pločice da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i ne će zakasniti! Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 95,1-2.6-9
Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje 2 Tim 1,6-8.13-14
Ne stidi se svjedočanstva za Gospodina našega.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Božjoj. Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja 1 Pt 1,25
Riječ Gospodnja ostaje dovijeka; ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.

Evanđelje Lk 17,5-10
O da imate vjere!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korije­nom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Ne će li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 6. listopad 2019.

Živjeti svoju vjeru u stavu služenja

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Tekst današnjeg Evanđelja (usp. Lk 17, 10-10) predstavlja temu vjere, u koju uvodi zamolba učenika: „Umnoži nam vjeru“ (r. 6). To je lijepa molitva koju bismo tijekom dana trebali usrdno moliti: „Gospodine, umnoži mi vjeru“. Isus odgovara s dvije slike: zrna gorušičina i sluge koji se stavlja na raspolaganje gospodaru. „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao“ (r. 6). Dud je snažno stablo, čvrsto je ukorijenjeno u zemlji i odolijeva svakom vjetru. Isus, dakle, želi pojasniti da vjera, čak i ako je mala, može imati takvu snagu da čak i dud iščupa iz korijena, a zatim ga presaditi u more, što je još nevjerojatnije: ali ništa nije nemoguće onima koji imaju vjeru, jer se ne oslanjaju na svoje snage, nego na Boga, koji može sve.

Vjera koju se može prispodobiti zrnu gorušičinu je vjera koja nije ohola i puna sebe; ne pretvara se da je vjera velikog vjernika ostavljajući ponekad prilično jadnu sliku! To je vjera koja u svojoj poniznosti osjeća veliku potrebu za Bogom i u malenosti se s punim prepušta Njemu. To je vjera koja nam daje mogućnost gledati s nadom na nepredvidljiva zbivanja u životu, koja nam pomaže prihvatiti također poraze, patnje, sa sviješću da zlo nikada nema, niti će ikada imati, zadnju riječ.

Kako možemo razumjeti imamo li doista vjere, tj. je li naša vjera, premda malena, istinska, čista?

Isus nam to objašnjava ukazujući na to koja je mjera vjere: to je služenje. I to čini prispodobom koja na prvi pogled pomalo zbunjuje, jer prikazuje lik bahatog i ravnodušnog gospodara. Ali upravo takav način postupanja gospodara otkriva ono što je pravo središte prispodobe, odnosno stav raspoloživosti sluge. Isus želi reći da je takav čovjek vjere u odnosu na Boga: potpuno se prepušta njegovoj volji, bez kalkulacija ili zahtijeva.

Takav stav prema Bogu očituje se i u načinu ponašanja u zajednici: ogleda se u radosti što smo jedni drugima u službi, pronalazeći već u tome svoju nagradu, a ne u priznanjima i probicima koji od toga mogu doći.

To je ono što Isus uči na kraju ove prispodobe: „Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’“ (r. 10).

Sluge beskorisne, odnosno sluge koje ne traže da im se zahvaljuje, koje nemaju nikakvih prohtjeva. „Mi smo beskorisni sluge“ izraz je poniznosti, raspoloživosti koja je tako dobra za Crkvu i doziva u pamet pravi stav kojim treba djelovati u njoj: ponizno služenje koje nam je Isus pokazao svojim primjerom opravši noge učenicima (usp. Iv 13, 3-17). Neka nam Djevica Marija, žena vjere, pomogne ići tim putem. 

……………………………….

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 7. listopada 2007. 

Zaštiti Kraljice svete krunice povjeravamo sve misionare i misionarke

Draga braćo i sestre, ova prva nedjelja listopada nudi nam dva poticaja za molitvu i razmišljanje: spomen Blažene Djevice Marije od Krunice, te misijski zadatak kojemu na osobiti način posvećen ovaj mjesec. Tradicionalna slika Majke Božje Kraljice svete krunice predstavlja Mariju kako jednom rukom drži djetešce Isusa, a drugom nudi krunicu svetome Dominiku. Ova znakovita ikonografija pokazuje da je krunica što ju je Djevica darovala sredstvo za kontemplaciju o Isusu, ali i - dok se razmišlja o njegovu životu - pomaže da ga se ljubi i još vjernije nasljeduje. To je dar što ga je Marija ostavila u različitim svojim ukazanjima. Mislim posebice na ukazanje u Fatimi koje se dogodilo prije 90 godina. Trima pastirima, Luciji, Hijacinti i Franji, predstavljajući se kao "Majka Božja od Krunice", snažno je preporučila da svakoga dana mole krunicu, kako bi izmolili završetak rata. I mi želimo poslušno primiti Djevičinu majčinsku molbu, odlučujući s vjerom moliti krunicu za mir u obiteljima, u narodima i u čitavome svijetu.

Znamo ipak da se pravi mir širi ondje gdje se ljudi i ustanove otvaraju Evanđelju. Mjesec listopad pomaže nam da se prisjetimo te temeljne istine naročitim inicijativama koje žele održati živim misionarsku težnju u svakoj zajednici i podržati sve one - svećenike, redovnike, redovnice i laike - koji djeluju na misijskim granicama Crkve… Navještaj Evanđelja ostaje uvijek prva služba što je Crkva mora pružiti čovječanstvu, nudeći spasenje Kristovo čovjeku našega doba, u mnogočemu poniženomu i potlačenomu, i usmjeravajući na kršćanski način kulturne, socijalne i etičke promjene koje se događaju u svijetu. Ove godine slavimo i 50. obljetnicu enciklike Fidei donum sluge Božjega Pija XII., kojom je on promicao i ohrabrivao suradnju među Crkvama za misiju ad gentes. Drago mi je da mogu spomenuti i da se prije 150 godina prema Africi, točnije prema Sudanu, uputila petorica svećenika i jedan laik iz Ustanove Don Mazze iz Verone. Među njima bio je sveti Danijel Comboni, budući biskup središnje Afrike i zaštitnik tih naroda, kojega se liturgijski spominjemo 10. listopada.

Zagovoru ovoga pionira Evanđelja i brojnih drugih svetaca i blaženika misionara, a posebice majčinskoj zaštiti Kraljice svete krunice, povjeravamo sve misionare i misionarke. Neka nam Marija pomogne da uvijek imamo na umu kako je svaki kršćanin pozvan da bude navjestitelj Evanđelja riječju i životom.    

www.vatican.va