6. rujna 2020.
Ulazna pjesma
Pravedan si, Gospodine, i pravi su sudovi tvoji: učini sluzi svom po svojoj dobroti. (Ps 119, 137.124)
Zborna molitva
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju. Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, izvore pobožnosti i mira. Molimo te, da ovom žrtvom tebe iskreno štujemo, a pričešću tvoga otajstva postignemo međusobnu vjernost i jedinstvo. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne za tobom; žedna mi je duša Boga, Boga živoga. (Ps 42, 2-3)
Popričesna molitva
Gospodine, svojom riječju i svojim jelom daješ nam hranu i život. Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim darovima te zaslužimo vječno zajedništvo s tvojim Sinom, Isusom Kristom. Koji živi.
Prvo čitanje Ez 33, 7-9
Ako bezbožnika ne opomeneš, krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin: »Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezbožniku: ’Bezbožniče,umrijet ćeš!’ - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 95, 1-2.6-9
Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod
paše njegove, ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«
Drugo čitanje Rim 13, 8-10
Ispunjenje Zakona jest ljubav.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja 2Kor 5, 19
Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio i položio u nas riječ pomirenja.
Evanđelje Mt 18, 15-20
Ako te posluša, stekao si brata.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Antonio Šakota
Delikatnost bratskih ispravljanja
Draga braćo i sestre! U životu se ponekad susrećemo s različitim izazovima. Jedan od onih najtežih i najdelikatnijih zasigurno je naš odnos prema bližnjemu. Postoje trenuci u kojima smo, poput onih o kojima slušamo u današnjemu evanđelju, pozvani izaći iz vlastite komocije i uhvatiti se u koštac s bratom kojemu treba uputiti kritiku, korigirati ga, pokušati ga izvesti na pravi put. Oni koji su to pokušavali znaju kako to zna biti iznimno teško, ponekad i neuspješno, a u mnogim slučajevima postaje uzrokom povišenih tonova, neshvaćanja i vrlo lošeg prijema s druge strane. Onaj koji se usudi uputiti kritiku svom bližnjem ponekad kasnije poželi da to nikad nije učinio. Poučeni lošim iskustvima na koncu odlučujemo ne izlagati se nemirima ostajući u svom svijetu, dopuštajući i bratu da ostane u svom.
Današnji evanđeoski odlomak nalazi se usred 18. poglavlja Matejevog evanđelja, kasnije orijentacije radi naslovljenog „Besjeda o Crkvi“. Na početku te besjede Isus pred svoje učenike stavlja dijete kao naslovnika Kraljevstva Božjega (18,1-5), potom progovara o sablazni u odnosu na najmanje koje se treba čuvati (18,6-7), „odsijecajući“ ako je potrebno jedan od dvostrukih udova (18,8-9). Moglo bi se kazati da Isusova besjeda o Crkvi ima svoj slijed te da ove prethodne priče takoreći pripremaju onu koju danas pokušavamo bolje razumjeti.
Naime, jedan od uzroka neuspjeha bratskih kritika ili neupućivanja istih zasigurno leži u manjkavom poimanju čovjeka, uzdignutog na razinu božanstva i samim time lišenog ravnopravnog razgovora sa sugovornikom koji bi ga mogao dovesti u pitanje. Ili drugim riječima, svatko svoj život živi i pustimo svakoga da ga živi te mu se ne petljajmo u njega. Ionako smo i sami svi manjkavi i samim time nismo baš tko zna kakav moralni autoritet, pa tko smo onda mi da kritiziramo svoga bližnjega? A Isus pred nas stavlja dijete. Jedna od temeljnih odrednica djeteta je ovisnost. Ono samo ne može. A znamo koliko je osjećaja, delikatnosti, živaca, neispavanosti i nadasve ljubavi potrebno da se dijete čuva i odgoji. Potom se govor zaoštrava i ulazi u veću dubinu primjerom o sablazni i odsijecanju dvostrukih udova. Odnosi s bližnjim ponekad traže i ulazak u operacijsku dvoranu. Oni su poput kirurškoga zahvata. Ali najprije na sebi, da sami ne bismo upali u zamku dvostrukoga života. Stoga, važno je prvo kod sebe znati prepoznati koliko je „finese“ potrebno za učinkovite zahvate na vlastitom životu. A nekad će biti potreban i zahvat koji opet sa svoje strane traži mirnu ruku, da ne bi, u suprotnom, možda otišle obje ruke ili noge.
Čovjek koji zna sebe mijenjati i na sebi operirati znat će to učiniti i s bližnjim. Ne samo da će znati nego je na to i pozvan. A mi smo ponekad poput Kajina koji se bunimo biti čuvarima brata svoga (usp. Post 4,9). Zato molimo Gospodina da upravi naše korake i učvrsti nam srce kako bi djetinjom radošću prihvatili prvenstveno same sebe u djetinjoj ovisnosti o braći ljudima i nadasve o dragom Bogu. Molimo Gospodina za dar poniznosti i svijest o vlastitim manjkavostima koje mogu postati uzrokom sablazni da nas Bog od njih očuva. I konačno, naučeni radeći na sebi i odsijecajući na sebi sve ono što je štetno, zamolimo danas Gospodina da istu osjetljivost gajimo prema našim bližnjima, ne izlažući ih ruglu javne kritike a da ih prethodno nismo s ljubavlju ukorili unutar četiri zida. Neka nas Gospodin uvijek osvješćuje da je najbolja kritika uvijek vlastiti život posvećen Bogu. A onda kada se dogode neželjena razilaženja, unatoč dobrim pokušajima, neka nam Gospodin podari mirno srce koje neće zbog toga sebe optuživati nego znati ići dalje – slijedeći Boga bilo to zgodno ili nezgodno.