DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU B

ruj 05 2021 Miriam

5. rujna 2021.

Ulazna pjesma
Pravedan si, Gospodine, i pravi su sudovi tvoji: učini sluzi svom po svojoj dobroti.   (Ps 119, 137.124)

Zborna molitva
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Kristu vjeruju. Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, izvore pobožnosti i mira. Molimo te da ovom žrtvom tebe iskreno štujemo, a pričešću tvoga otajstva postignemo međusobnu vjernost i jedinstvo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne za tobom; žedna mi je duša Boga, Boga živoga.   (Ps 42, 2-3)

Popričesna molitva
Gospodine, svojom riječju i svojim djelom daješ nam hranu i život. Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim darovima te zaslužimo vječno zajedništvo s tvojim Sinom, Isusom Kristom, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Prvo čitanje   Iz 35, 4-7a
Uši će se gluhih otvoriti, njemákov će jezik klicati.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!« Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemákov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti vode, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno izvori. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 146, 6c-10

Pripjev: Hvali, dušo moja, Gospodina!

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo čitanje   Jak 2, 1-5
Nije li Bog izabrao siromahe baštinicima Kraljevstva?

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Braćo moja! Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: »Ti lijepo ovdje sjedni!«, a siromahu reknete: »Ti stani – ili sjedni – ondje, podno podnožja moga!«, niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja     Mt 4, 23
Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu i liječio svaku nemoć u narodu.

Evanđelje   Mk 7, 31-37
Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Vrati se Isus  iz krajeva tirskih  pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« – to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No, što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Čovjek i njegova bolest

Evanđelja nas izvješćuju da je Isus ljude ozdravljao od različitih bolesti i u različitim okolnostima: neki su bolesnici sami dolazili k njemu moleći za ozdravljenje; u drugim slučajevima pozivali su ga u kuću bolesne osobe; neke su mu donosili ili dovodili, kao što je slučaj s ovim gluhonijemim čovjekom. Jedno je ipak zajedničko svim tim ozdravljenjima, a to je da se Isus ne bavi samo bolešću nego čovjekom, on ne liječi samo određenu bolest ili nemoć nego iscjeljuje čitava čovjeka, očitujući tako na njemu što znači kraljevstvo Božje: zajedništvo s Bogom davaocem života.

Gluhoća i nijemost nisu bolesti koje prouzrokuju veliku patnju čovjeku kojega pogađaju, ali one onemogućuju čovjeku da sudjeluje u životu oko sebe, da s ljudima uspostavi normalan odnos zajedništva. Znademo da je nijemost redovito posljedica gluhoće: tko nije nikada čuo kako drugi govore, taj ne može ni sam njima progovoriti. A takvog čovjeka i nesvjesno se ignorira, omalovažava i potiskuje  na rub događanja, on je nerijetko i predmet ismjehivanja zdravih.

Upravo takva čovjeka dovode k Isusu očekujući njegovu pomoć. Isus to čini, ali na svoj način koji u sebi ima dublju poruku. On ne želi ni sebe ni bolesnika izložiti znatiželji mnoštva i učiniti predmetom čuđenja i divljenja. Jer on u bolesnom čovjeku ne gleda samo «slučaj» koji treba riješiti, nego čovjeka koji pati i komu je potrebna njegova pažnja. Zato ga on uzima iz mnoštva na stranu i želi biti s njime nasamo, kako bi s njime uspostavio komunikaciju koja mu je dosad bila uskraćena. I druga njegova gesta je znakovita. Isus podiže pogled prema nebu kako bi jasno dao do znanja da on ne liječi nikakvom magijom, već oslanjajući se na Boga.

Tako se Isus predstavlja kao liječnik duše i tijela, kao iscjelitelj čitava čovjeka. U tome je poruka svima nama, a možda ponajviše liječnicima i medicinskom osoblju. Koliko god se medicina danas oslanjala na precizne aparate i laboratorijske nalaze, liječnici i medicinsko osoblje nikad ne smiju zaboraviti da to ne može zamijeniti njihovu iskrenu skrb i pažnju prema bolesnicima. Svaki bolesnik je osoba koja zaslužuje više od lijeka i liječenja.

Svatko može pomoći

To bi mogla biti poruka ovog evanđelja svima nama. Za gluhe i nijeme ljude danas se društvo prilično uspješno brine preko svojih ustanova. Postoje posebne škole u kojima oni uče kako će se, unatoč svojim granicama, najbolje snaći u društvu. Ali i među tjelesno zdravima postoje brojni koje su ljudi ušutkali i uvjerili da oni nemaju što reći, pa se zatvaraju u sebe i vegetiraju umjesto da žive punim životom. Takvih pojava ima i u obiteljima i u školskim razredima i na radnim mjestima. Svugdje ima ljudi koje su drugi otpisali, a Isus nas uči da nitko ne smije biti otpisan.

Postoje gluhi i nijemi i s obzirom na vjeru. Koliko je ljudi rođeno u takvim obiteljima i odraslo u takvim uvjetima gdje im nitko nije govorio o Bogu i vjeri. Te teme jednostavno nisu postojale u rječniku njihovih obitelji i oni su gluhi na te teme, oni ne razumiju takav govor, ali su i nijemi, oni nemaju što reći. Ako znademo tim ljudima u pravi čas i na pravi način pristupiti, otvorit će se i njihove uši i razvezat će se njihov jezik.

U svom omanjem romanu «Siromašni ljudi» Dostojevski opisuje jednog siromašnog radnika koji radi za malu plaću od koje jedna preživljava on i njegova obitelj. Ali on je čestit i marljiv radnik i njegov poslodavac to znade cijeniti. Jednoga dana, njegovom nepažnjom, događa se prilično velika nesreća zbog čega je on u paničnom strahu da ne izgubi posao. Kad ga je nekoliko dana nakon toga njegov poslodavac pozvao u svoj ured, pomislio je na najgore, da će ga otpustiti s posla. Ušavši unutra i našavši tu veću skupinu radnika, imao je još neugodniji osjećaj, jer je pomislio da će pred svima njima biti kritiziran i ponižen.

No dogodilo se nešto s čime nikako nije računao. Poslodavac daje tim ljudima određene zadatke, otpušta ih i ostaje sam s njime. Porazgovaravši s njim prijateljski, on poseže rukom u džep, vadi poveću svotu novca i pruža mu uz riječi: «Uzmi, znam da će ti trebati…Ne moraš misliti kako ćeš vratiti!» Radnik je priznao da je to za nj bio trenutak nevjerojatne sreće koji je on prokomentirao riječima: «On me je vratio meni, jer sam bio izgubljen. On mi je ponovo omogućio da živim». U jednom ili drugom obliku takve stvari su često moguće u životu svakog čovjeka.