14. kolovoza 2022.
Ulazna pjesma
Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice Pomazanika svoga! Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. (Ps 84, 10-11)
Zborna molitva
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje tajanstvena razmjena naših i tvojih darova. Mi tebi donosimo što si nam dao, a ti nam u svom daru podaj sama sebe. Po Kristu.
Pričesna pjesma
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje. (Ps 130, 7)
Popričesna molitva
Gospodine, ovom pričešću dao si nam dioništvo u svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te, da nas sveta otajstva preobraze na njegovu sliku te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu. Po Kristu.
Prvo čitanje Jr 38, 4-6.8-10
Rodila si me, majko, da se svađam i prepirem sa svom zemljom. (Jr 15, 10)
Čitanje Knjige proroka Jeremije
U one dane: Dostojanstvenici rekoše kralju: »Jeremiju valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u ovome gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.« A kralj Sidkija odgovori: »Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.« Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u zdenac kraljeva sina Malkije, što bijaše u tamničkom dvorištu, i spustiše ga na užetima. Ali u zdencu ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib. Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: »Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u zdenac, gdje će od gladi umrijeti, jer više nema kruha u gradu.« Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: »Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz zdenca dok nije umro.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 40, 2-4.18
Pripjev: Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu
i usliša vapaj moj.
Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.
U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti,
i uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
Bijedan sam ja i nevoljan, al Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!
Drugo čitanje Heb 12, 1-4
Postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: I mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u početnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 10, 27
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
Evanđelje Lk 12, 49-53
Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 14. kolovoza 2016.
Crkva treba vjerovjesnike koje vodi Duh Sveti
Evanđelje ove nedjelje (Lk 12, 49-53) je dio učenja koje je Isus uputio učenicima uzlazeći prema Jeruzalemu, gdje ga čeka smrt na križu. U opisivanju svrhe svoga poslanja, on koristi tri slike: oganj, krštenje i podjela. Danas želim govoriti o prvoj slici: ognju.
Isus je izražava ovim riječima: "Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo" (r. 49). Oganj o kojem Isus govori je vatra Duha Svetoga, te žive i djelatne prisutnosti među nama od dana našega krštenja. Vatra je stvaralačka snaga koja čisti i obnavlja, izgara svaku ljudsku bijedu, svaki egoizam, svaki grijeh, preobražava nas iznutra, obnavlja nas i osposobljava nas ljubiti. Isus želi da se Duh Sveti rasplamsa poput vatre u našem srcu, zato što se polazeći od srca plamen božanske ljubavi može širiti a Kraljevstvo Božje napredovati. Ne kreće od glave, kreće od srca. I zato Isus želi da taj plamen uđe u naše srce. Ako se potpuno otvorimo tom plamenu koji je Duh Sveti, on će nam darovati odvažnost i gorljivost da svima naviještamo Isusa i njegovu utješnu poruku milosrđa i spasenja, ploveći na otvorenom moru, bez straha. Ali ta vatra počinje u srcu.
Za ostvarivanje svog poslanja u svijetu, Crkva – to jest svi mi – trebamo pomoć Duha Svetoga kako nas ne bi sputavali strah ili proračunatost, kako se ne bi navikli na hod u sigurnim granicama. Ta dva stava vode Crkvu prema tome da postaje funkcionalna Crkva, koja nikada ne riskira. Naprotiv, apostolska hrabrost koju Duh Sveti raspiruje u nama poput plamena pomaže nam nadići zidove i prepreke, čini nas kreativnima i potiče nas da se pokrenemo i kročimo također neistraženim ili nelagodnim putovima, pružajući nadu onima koje susrećemo. S tim ognjem Duha Svetoga pozvani smo uvijek sve više postajati zajednica vođenih i preobraženih osoba, punih razumijevanja, širokogrudnih osoba s čijeg lica odsijeva radost. Više no ikad postoji potreba, više no ikad prije danas su potrebni svećenici, Bogu posvećene osobe i vjernici laici s osjetljivošću za apostolat, koji će se ganuti i zastati pred nedaćama i materijalnim i duhovnim siromaštvima, tako da hod evangelizacije i misije bude u znaku ozdravljujućeg ritma bliskosti. Upravo je oganj Duha Svetoga taj koji nas vodi nas prema tome da postajemo "bližnji" drugima: osobama koje pate, potrebitima, tolikim ljudskim bijedama, tolikim problemima; izbjeglicama, prognanicima… svima koji pate. Ta vatra dolazi iz srca. Vatra. U ovom trenutku mislim s divljenjem poglavito na brojne svećenike, redovnike i vjernike laike koje se, u čitavome svijetu, posvećuju naviještanju evanđelja s velikom ljubavlju i vjernošću, nerijetko čak i po cijenu vlastitoga života. Njihovo uzorno svjedočanstvo podsjeća nas da Crkvi nisu potrebni birokrati ni marljivi službenici, već strastveni misionari, koji gore od želje da svima donesu Isusovu utješnu riječ i njegovu milost. To je vatra Duha Svetoga. Ako Crkva ne primi taj plamen ili ne dopusti da uđe u nju, postaje hladna ili tek mlaka Crkva, nesposobna dati život, jer je čine hladni i mlaki kršćani. Bit će za nas dobro, danas, odvojiti pet minuta i pitati se: "Kakvo je moje srce? Je li hladno? Je li mlako? Može li primiti taj plamen?" Izdvojimo pet minuta za to. To će biti dobro za sve nas. I zamolimo Djevicu Mariju da moli s nama i za nas nebeskog Oca, da izlije na sve vjernike Duha Svetoga, taj božanski plamen koji grije srca i pomaže nam da budemo solidarni s radostima i patnjama naše braće. Neka nas na našem putu podupire primjer svetog Maksimilijana Kolbea, mučenika ljubavi, čiji se blagdan danas slavi: neka nas on nauči živjeti oganj ljubavi prema Bogu i bližnjemu.