20. studenoga 2022.
Ulazna pjesma
Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast: Njemu slava u vijeke vjekova. (Otk 5, 12; 1,6)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, svome ljubljenome Sinu dao si svu vlast na nebu i na zemlji i postavio ga glavarom cijelom svijetu. Molimo, oslobodi sva stvorenja iz ropstva zla da tebi jedinome služe i tebe bez kraja slave. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti žrtvu kojom je Krist ljude pomirio s tobom. Molimo te, nek tvoj Sin dade narodima dobra jedinstva i mira. Koji živi.
Pričesna pjesma
Stoluje Gospodin – Kralj dovijeka. Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje. (Ps 29, 10-11)
Popričesna molitva
Gospodine, pozvao si nas da služimo Kristu, Kralju svega svijeta. Okrijepi nas ovom hranom, koja daje besmrtnost, da budemo dionici njegova kraljevanja i vječnog života. Po Kristu.
Prvo čitanje 2Sam 5, 1-3
Pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: »Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Već prije, dok još Šaul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ’Ti ćeš pâsti narod moj izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’« Tako dođoše sve starješine izraelske kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 122, 1-5
Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodnji!«
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja.
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
Drugo čitanje Kol 1,12-20
Prenio nas je u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Zahvaljujemo Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. On je slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je glava tijela, Crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Mk 11,9-10
Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje: Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi.
Evanđelje Lk 23,35-43
Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
22. studenog 2015
Ljubav je snaga Kristova kraljevstva
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu posljednju nedjelju liturgijske godine slavimo svetkovinu Krista Kralja. Današnje nam Evanđelje daje promatrati Isusa koji se predstavlja Pilatu kao kralj čije kraljevstvo "nije od ovoga svijeta" (Iv 18, 36). To ne znači da je Krist kralj nekoga drugoga svijeta, već da je kralj na drukčiji način. Riječ je o oprečnosti između dvije logike. Svjetovna logika se oslanja na častohleplje i suparništvo, bori se oružjem straha, ucjene i manipulacije savjestima. Logika Evanđelja, to jest Isusova logika, se naprotiv očituje u poniznosti i besplatnosti, afirmira se tiho ali djelotvorno snagom istine. Kraljevstva ovoga svijeta katkada počivaju na sili, suparništvima i tlačenjima. Kraljevstvo Kristovo pak je "kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira" (Predslovlje).
Kada se Isus objavio kao kralj? U događaju križa! Onaj tko promatra Kristov križ ne može ne vidjeti iznenađujuću besplatnost ljubavi. Neki bi od vas mogli reći: "Ali, oče, to je bio neuspjeh!". Upravo u neuspjehu grijeha – grijeh je neuspjeh – u neuspjehu ljudskih ambicija, je trijumf križ, besplatnost ljubavi. U neuspjehu križa vidi se ljubav, ljubav koja je besplatna, koju nam Isus daje. Govoriti o moći i snazi, za kršćanina, znači govoriti o moći Križa i snazi Isusove ljubavi, koja je čvrsta i neokrnjena, čak i pred odbacivanjem, a koja se očituje kao ispunjenje života utrošenog u potpunom sebedarju za ljudski rod. Na Kalvariji, prolaznici i glavari izrugivali su se Isusu pribijenom na križ, i izazivali ga: "spasi sam sebe, siđi s križa!" (Mk 15, 30). "Spasi sam sebe". Ali, koliko god da to zvučalo nevjerojatno, istina o Isusu je baš ono što mu govore njegovi protivnici dok mu se izruguju: "sebe ne može spasiti!" (r. 31). Da je Isus sišao s križa, bio bi podlegao napasti kneza ovoga svijeta; naprotiv, on ne može spasiti sebe upravo zato da može spasiti druge, upravo zato što je dao svoj život za nas, za svakoga od nas. Reći: "Isus je dao život za svijet" je točno, ali je ljepše reći: "Isus je dao život za mene". I danas na trgu, neka svaki od nas kaže u svome srcu: "Dao je život za mene" da bi mogao svakoga od nas spasiti od grijeha.
A tko je to shvatio? To je shvatio jedan od razbojnika koji su bili raspeti s njim. On, prozvan "dobri razbojnik" zaklinje ga: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje" (Lk 23, 42). Ali on je bio zločinac, bio je izopačen i osuđen na smrt upravo zbog svih okrutnosti koje je počinio u svome životu. Ali je u Isusovu držanju, Isusovoj krotkosti vidio ljubav. A ljubav je snaga Kristova kraljevstva. Zato nas Isusovo kraljevsko dostojanstvo ne tlači, već oslobađa od naših slabosti i bijeda, potičući nas da idemo putem dobra, pomirenja i opraštanja. Gledajmo Isusov križ, gledajmo dobrog razbojnika i recimo zajedno svi ono što je rekao dobri razbojnik: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje". Ponovimo svi zajedno: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje". Moliti Isusa kada se osjećamo slabima, grešnicima, poraženima, da svrne svoj pogled na nas i reći mu: "Ti si tamo. Ne zaboravi me!". Suočeni s tolikim razdorima u svijetu i mnogim ranama na tijelima ljudi, zamolimo Djevicu Mariju da nas podupire u našem nastojanju oko nasljedovanja Isusa, našega kralja uprisutnjujući njegovo kraljevstvo djelima nježnosti, razumijevanja i milosrđa.
…………………
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 21. studenog 2010.
S prijestolja svoga križa Isus prigrljuje svakog čovjeka
Draga braćo i sestre!
U vatikanskoj bazilici upravo je završila liturgija Gospodina Našega Isusa Kralja svega stvorenog, na kojoj su koncelebrirala 24 nova kardinala, koji su ustoličeni na jučerašnjem konzistoriju. Svetkovinu Krista kralja ustanovio je papa Pio XI. 1925. godine i, kasnije, poslije Drugog vatikanskog koncila, određeno je da je se smjesti na kraj liturgijske godine. Lukino Evanđelje predstavlja, kao na nekoj velikoj slici, Isusovo kraljevsko dostojanstvo u trenutku raspeća. Vođe naroda i vojnici ismjehivahu "Prvorođenca svakog stvorenja" (Kol 1, 15) i staviše ga na kušnju da vide ima li moć spasiti samoga sebe od smrti (usp. Lk 23, 35-37). Ipak, upravo "na drvu križa dolazi do izražaja uzvišenost Boga, koji je Ljubav. Ondje ga se može 'upoznati'. […] Isus nam daje 'život' jer nam daje Boga. On nam ga može dati jer je on sam jedno s Bogom" (Benedikt XVI., Isus iz Nazareta, Milano 2007., 399.404). Naime, dok je bio raspet između dvojice razbojnika, jedan od njih, svjestan vlastitih grijeha, otvara svoje srce istini, dolazi do vjere i moli "kralja židovskog": "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje" (Lk 23, 42). Od onoga koji je "prije svega i sve stoji u njemu" (Kol 1, 17) takozvani "dobri razbojnik" odmah prima oproštenje i radost ulaska u Kraljevstvo nebesko. "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23, 43). Tim riječima, s prijestolja svoga križa, Isus prigrljuje svakog čovjeka s beskrajnim milosrđem. Sveti Ambrozije komentira da je to "lijepi primjer obraćenja kojem treba težiti: ubrzo je razbojniku udijeljeno oproštenje i milost svojim obiljem nadilazi ono što traži; Gospodin naime – kaže Ambrozije – uvijek daje više od onoga što se traži […] Život je biti s Kristom, jer tamo gdje je Krist tamo je Kraljevstvo" (Expositio Ev. sec. Lucam X, 121: CCL 14, 379).
Dragi prijatelji, put ljubavi, kojeg nam Gospodin otkriva i kojim nas poziva kročiti, možemo razmatrati također u kršćanskoj umjetnosti. Naime, u stara vremena, " u uređivanju svetih kršćanskih zdanja […] običavalo se na istočnoj strani prikazivati Gospodina koji se vraća kao kralj – simbol nade, a na zapadnoj Posljednji sud kao simbol odgovornosti za naš život" (Enc. Spe salvi, 41): pokazatelj je to nade u beskrajnu Božju ljubav i zauzimanja da se vlastiti život uredi prema Božjoj ljubavi. Kada promatramo Isusove slike Isusa nadahnute na Novom zavjetu – kao što nas uči drevni koncil – to nam pomaže "shvatiti […] uzvišenost poniženja Božje riječi i […] spomenuti se njegova života u tijelu, u muci i u spasonosnoj smrti, kao i otkupljenja koje je to donijelo svijetu" (Koncil u Trullu [691. ili 692. godine], kan. 82). "Dà, trebamo ga, upravo zato da […] postanemo kadri prepoznati u probodenom srcu Raspetoga Božje otajstvo" (J. Ratzinger, Teologia della liturgia. La fondazione sacramentale dell'esistenza cristiana, LEV 2010., 69).
Djevici Mariji, na današnji liturgijski spomendan njezina Prikazanja u hramu, povjeravamo nove kardinale Kardinalskog zbora i naše zemaljsko putovanje prema vječnosti.
……………………………….
Nedjelja, 22. studenog 2009
Isusova vlast ljubavi – Svetkovina Krista Kralja
Draga braćo i sestre!
Na ovu posljednju nedjelju liturgijske godine slavimo svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenog, koja je relativno novijeg datuma, no koja ipak ima duboke biblijske i teološke korijene. Naslov "kralj" koji se pridaje Isusu veoma je važan u Evanđeljima i omogućuje steći potpuni uvid u njegov lik i njegovo poslanje spasenja. Može se u vezi s tim primijetiti jedna progresija: polazi se od izraza "kralj Židova" i prispijeva do izraza "kralj svega", Gospodar svega stvorenoga i povijesti, dakle mnogo više od očekivanja koja je gajio židovski narod. U središtu toga puta objave kraljevstva Isusa Krista ponovno je otajstvo njegove smrti i uskrsnuća. Dok je Isus visio križu, židovski su ga glavari ismijavali govoreći: "Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!" (Mt 27,42). U stvari, upravo zato jer je Sin Božji, Isus se slobodno predaje na muku, a križ je paradoksalni znak njegova kraljevstva, koje se sastoji u pobijedi volje ljubavi Boga Oca nad neposluhom grijeha. Upravo prinoseći samoga sebe kao žrtvu okajnicu Isus postaje Kralj svega, kao što će on sam reći prilikom ukazanja apostolima nakon uskrsnuća: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" (Mt 28,18).
Ali u čemu se sastoji ta Isusova kraljevska "vlast"? To nije vlast kraljeva i vladara ovoga svijeta; to je božanska vlast dati život vječni, osloboditi od zla, pobijediti vlast smrti. To je vlast ljubavi, koja zna izvući dobro iz zla, smekšati otvrdnula srca, unijeti mir i u najžešći sukob, upaliti nadu u najgušćoj nadi. To se Kraljevstvo pravednosti nikada ne nameće i uvijek poštuje našu slobodu. Krist je došao dati svjedočanstvo za istinu (usp. Iv 18,37) – kao što će izjaviti pred Pilatom –: onaj tko prihvati njegovo svjedočanstvo, staje pod njegov "stijeg", da se poslužim slikom koja je tako draga svetom Ignaciju Loyolskom. Pred svakom se savješću, dakle, nameće izbor: koga želim slijediti? Boga ili zloga? Istinu ili laž? Opredijeliti se za Krista ne jamči uspjeh prema kriterijima svijeta, nego jamči onaj mir i onu slavu koju samo On može dati. Pokazuje to, u svakom dobu, iskustvo tolikih muškaraca i žena koji su se, u Kristovo ime, u ime istine i pravde, znali oduprijeti zavodljivostima zemaljskih vlasti s njihovim različitim krinkama, sve dotle da su mučeništvom zapečatili tu svoju vjeru.
Draga braćo i sestre, kada je anđeo Gabriel donio naviještaj Mariji, unaprijed joj je navijestio da će njezin Sin naslijediti Davidovo kraljevsko prijestolje i vladati zauvijek (usp. Lk 1,32-33). I Sveta Djevica je povjerovala još prije no što ga je donijela na svijet. Mora da se, bez sumnje, u sebi pitala kakvo biti to novo Isusovo kraljevstvo. Shvatila je to slušajući njegove riječi a napose sudjelujući u otajstvu njegove smrti na križu i uskrsnuća. Molimo Mariju da i nama pomogne slijediti Krista, našega Kralja, kao što je ona to činila i pružiti svjedočanstvo za Njega čitavim svojim životom.