1. travnja 2018.
Ulazna pjesma
Doista, uskrsnu Gospodin. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova. (Lk 24, 34; usp. Otk 1, 6)
Zborna molitva
Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu. Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća: obnovi nas, molimo, svojim Duhom, i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazma radosni prinosimo za žrtvu, kojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Žrtvovana je Pasha naša, Krist: zato svetkujmo s beskvasnim kruhom čistoće i istine, aleluja. (1Kor 5, 7-8)
Popričesna molitva
Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenimotajstvima: štiti je trajno svojom dobrotom i privedi k slavi uskrsnuća. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 10, 34a. 37-43
S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 118, 1-2.16-17. 22-23
Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Drugo čitanje Kol 3, 1-4
Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja 1Kor 5, 7b-8a
Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu!
Evanđelje Iv 20, 1-9
Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
Presudno pitanje ljudskog života
Ako je ljudski život tako kratak i prolazan, kao što jest, onda je jedino presudno pitanje s kojim bi se morao suočiti svaki čovjek: Što se događa s čovjekom kad se prekine nit njegova života, kad ga polože u grob? Je li grob doista zadnja postaja poslije koje ništa više nema? Na to pitanje postoje samo dva moguća odgovora: da ili ne. I jedan i drugi odgovor povlače za sobom logične posljedice koje se vide u životu. Ljudi koji kažu da sa smrću sve završava posve su okrenuti ovozemaljskom životu i onom što on može pružiti, dok se oni drugi, koji su uvjereni da postoji život i nakon smrti, trude živjeti s pogledom na taj život već i ovdje.
I jedna i druga odluka za čovjeka su najveći mogući izazov, jer nije riječ samo o nečem što se na neki način tiče života, već o životu samom. Ako kažemo da smrću sve prestaje, onda smo u sukobu s najdubljom čežnjom ljudskog srca, a to je: živjeti i samo živjeti! Na tu čežnju upozorava A. Solženjicin na usta jednog od svojih junaka koji govori: «Kad bi mi ostalo samo toliko prostora da se mogu oprijeti samo jednom nogom, a ispod mene bi bila provalija i bezdan, i kad bih godinama morao tako visjeti, ja bih i tada želio živjeti». To je prava istina o čovjeku i njegovu odnosu prema životu i zato naši uzdasi «o da mi je umrijeti», koji se znadu čuti u teškim časovima, nisu istiniti. Oni su tek izraz trenutačne zdvojnosti.
Ako na gornje pitanje odgovorimo niječno, ne završava sve grobom, onda moramo biti načistu tko je taj tko će nam omogućiti život preko groba, jer ljudsko je iskustvo da to čovjek sam ne može. Svetkovina Kristova uskrsnuća jedini je pravi odgovor na to mučno pitanje. To je jedina prava zraka nade koja je iz Božje besmrtnosti prodrla u smrtnost našeg ljudskog života, to je jedino uže spasa koje nam je pruženo nad provalijom koja zjapi nad ljudskom sudbinom.
Koliko je Isusovo uskrsnuće bilo neočekivano i iznenađujuće možemo najbolje vidjeti iz kratkog teksta Ivanova evanđelja. Uskrsnoj radosti učenika prethodila je posvemašnja zbunjenost koja nije odmah nestala kad je Marija Magdalena našla prazan Isusov grob. U svojoj zbunjenosti ona zaključuje u granicama ljudske logike: ako nije u grobu, mora da je netko ukrao njegovo tijelo i zato je njezina prva vijest učenicima: «Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše» (Iv 20,2). Dakle i učenicima je trebalo vremena da shvate neshvatljivo i da to vjerom prihvate.
Odgovor vjere
Budući da Isusovo uskrsnuće prelazi granice prostora i vremena i da nadilazi naše obično ljudsko iskustvo, njega može pravo prihvatiti samo vjera. Upravo na to upozorava riječ evanđelista kojom opisuje dolazak Petra i drugog učenika na grob: «Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova» (20,8). Nije dosta svjedočenje Marije Magdalene, nije dosta ni vidjeti prazan grob, za Isusova učenika uskrsnuće postaje stvarnost tek kad je povjerovao. A čovjek koji nije spreman povjerovati uvijek će naći nekakvo opravdanje za svoju nevjeru.
Most koji je učenike povezivao s njihovim raspetim, umrlim i pokopanim Učiteljem bila je ljubav i ona je omogućila vjeru u njegovo uskrsnuće. Ljubav je i poslije ostala trajni znak svjedoka Kristova uskrsnuća. Oni ljubeći Uskrsloga već sad žive snagom njegova uskrsnuća kao preporođeni ljudi i tako omogućuju drugima da nađu taj život (usp. Rim 6,4). Jedan duhovni pisac upozorio je na tu stvarnost pripovijedajući dvije male, na prvi pogled jako slične, a u biti opet vrlo različite priče. Prva priča kaže kako je u neki grad došao neki neobičan stranac, odsjeo u hotel i najavio da će sutra uskrisiti brojne mrtvace u tom gradu, jer on raspolaže snagom za to. Čim se to saznalo, počeli su dolaziti ljudi nudeći mu velike svote novca samo da ne uskrisi nekoga tko je njima jako smetao u životu. Priča završava kako se neobični stranac obogatio, a da sutra nije morao nikoga uskrisiti, jer je među živima prevladao strah od njihova uskrišenja.
Druga priča kaže kako je taj stranac rekao da bi on mogao uskrisiti njihove mrtvace kad bi htio, ali on to neće. Opet su počeli dolaziti brojni ljudi s velikim svotama novca, moleći da uskrisi nekoga od njihovih dragih čija ih je smrt jako pogodila. Oni su spremni platiti koliko god zatraži. Ova priča završava kako se stranac opet obogatio, ali je i uskrisio brojne mrtvace, jer ih je netko ljubio i jer su nekome trebali. To je poruka i nama koji slavimo Uskrs. Samo u ljubavi možemo shvatiti tu veliku tajnu i njome obogatiti svoj i tuđi život. Samo ljubav pobjeđuje sile smrti. Svi čujemo uvjeravanja Marije Magdalene da je našla prazan grob, nemamo razloga sumnjati da su Petar i onaj drugi učenika, na njezino uvjeravanje, pošli na grob i našli ga također prazna, no to još po sebi nije vjera u Kristovo uskrsnuće. Ona se prepoznaje u ljubavi prema Raspetom i u spremnosti sada na nov način čuti njegovu riječ: «Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!» (Mk 8,34).
Molitva vjernika
Braćo i sestre, uskrsnućem svoga Sina Bog je obasjao svijet svjetlom vječnoga života. Molitvom zazovimo nebeskoga Oca da rasvijetli tamu koja je u našim srcima i ispuni nas radošću uskrsnuća. Molimo zajedno:
Bože, izvore života, rasvijetli nas.
- Oče nebeski, ti si nad Isusovim praznim grobom rasvijetlio vjeru prestrašenih učenika: oslobodi svoju Crkvu od straha pred kušnjama svijeta i okrijepi ju pouzdanjem u tebe te svakomu čovjeku svjedoči nadu u novi život, molimo te.
- Oče nebeski, ti si po uskrsnuću svoga Sina obnovio božansko dostojanstvo u životima ljudi: daj svim vjernima da uvijek žive snagu novosti koja pobjeđuje grijeh te budu graditelji svijeta kakav je tebi mio, molimo te.
- Oče nebeski, ti si vjeru Crkve sazdao na svjedočanstvu svetih apostola: okrijepi nam vjeru da svojim životom i sami budemo svjedoci tvoje ljubavi,
koja uspostavlja mir i obnavlja svijet, molimo te.
- Oče nebeski, svjetlom koje rasvjetljuje tamu smrti obasjaj tugu svih koji se osjećaju osamljenima i ojađenima, a kršćane nadahni da im u djelatnoj ljubavi
očituju tvoju blizinu, molimo te.
- Oče nebeski, po zaslugama Kristove muke i predanja u smrt, otvori vrata svoje vječnosti braći i sestrama od kojih se rastadosmo na grobnome pragu, molimo te.
Usliši, nebeski Oče, naše molitve. Svjetlom Kristova uskrsnuća obasjaj nam put vjere i okrijepi nadu da ćemo jednom biti dionici tvoje vječne slave. Po Kristu Gospodinu našemu.