3. travnja 2022.
Ulazna pjesma
Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj! (Ps 43, 1-2)
Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Svemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere: djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona reče: Nitko, Gospodine. Reče joj Isus: Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti. (Iv 8, 10-11)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Gospodinu.
Prvo čitanje Iz 43, 16-21
Evo činim nešto novo: napojit ću svoj narod.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše: »Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje: zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 126, 1-6
Pripjev: Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje Fil 3, 8-14
Radi Krista sve izgubih, suobličen smrti njegovoj.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Jl 2, 12-13
Sada dakle, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim, jer ja sam nježnost sama i milosrđe.
Evanđelje Iv 8, 1-11
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 7. travanj 2019.
Bacimo iz svojih ruku kamenje ocrnjivanja i osuđivanja
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu Petu korizmenu nedjelju liturgija nam stavlja pred oči zgodu o ženi preljubnici (usp. Iv 8, 1-11).
U njoj se suprotstavljaju dva stava: stav pismoznanaca i farizeja, s jedne strane, te Isusa, s druge. Prvi žele osuditi ženu, jer se smatraju čuvarima Zakona i njegove vjerne primjene. Isus je, međutim, želi spasiti jer On utjelovljuje milosrđe Boga koji opraštajući otkupljuje i pomirujući obnavlja.
Pogledajmo, dakle, sam događaj. Dok Isus naučava u hramu, pismoznanci i farizeji mu dovode ženu zatečenu u preljubu; postavljaju je u sredinu i pitaju Isusa treba li je kamenovati kao što to propisuje Mojsijev Zakon. Evanđelist precizira da su oni postavili Isusu to pitanje „samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti“ (r. 6). Može se pretpostaviti da je to bila njihova nakana – vidite zloću tih ljudi: „ne“ kamenovanju žene bio bi razlog da Isusa optuže za neposlušnost Zakonu; „da“, naprotiv, da ga se prijavi rimskim vlastima, koje su pridržale za sebe kažnjavanje i nisu dopuštale javna linčovanja.
I Isus je morao odgovoriti.
Isusovi sugovornici su zatvoreni u uskogrudnost legalizma i žele zatvoriti Sina Božjeg u svoju perspektivu suda i osude.
Ali On nije došao na svijet suditi i optuživati, već spasiti i ponuditi ljudima novi život.
I kako je Isus reagirao na ovu kušnju? Najprije je kratko ostao u šutnji, sagnuo se te prstom pisao po tlu, malne podsjećajući kako je jedini Zakonodavac i Sudac Bog koji je napisao Zakon na kamenu. A zatim kaže: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen“ (r. 7). Na taj način Isus apelira na savjest tih ljudi: oni su se smatrali „braniteljima pravde“, ali On im doziva u svijest njihovo stanje ljudi grješnika, zbog čega si ne mogu svojatati pravo da odlučuju o životu i smrti bilo kog od svojih bližnjih. Kad su to čuli, jedan za drugim, počevši od starijih – to jest onih koji su najsvjesniji vlastitih bijeda – stadoše odlaziti odustajući od kamenovanja žene.
Ovaj prizor poziva i svakog od nas da postanemo svjesni svoje grešnosti te bacimo iz svojih ruku kamenje ocrnjivanja i osude, naklapanja, koje katkad želimo baciti na druge. Kad ogovaramo druge bacamo kamenje, isti smo kao i ovi.
Na kraju ostaju samo Isus i žena, ondje u sredini: „bijeda i milosrđe“, kaže sveti Augustin (In Joh 33,5). Isus je jedini bez grijeha i on bi jedini mogao baciti kamen na nju, ali to ne čini, jer Bog „ne želi smrti grešnika, nego da se obrati i živi“ (usp. Ez 33, 11). I Isus otpušta ženu ovim divnim riječima: „Idi i odsada više nemoj griješiti“ (r. 11). I tako Isus otvara pred njom novi put, koji je načinilo milosrđe, put koji zahtijeva njezin predani trud da ne griješi više.
Taj poziv vrijedi za svakog od nas: kad nam oprašta, Isus nam uvijek otvara novi put da idemo naprijed. U ovo korizmeno vrijeme pozvani smo priznati se grešnicima i moliti oproštenje od Boga. A to oproštenje, dok nas s jedne strane pomiruje i daje nam mir, s druge nam omogućuje ponovno započeti obnovljenu povijest. Svako istinsko obraćenje okrenuto je novoj budućnosti, novom, lijepom životu, životu slobodnom od grijeha, velikodušnom životu.
Ne bojmo se tražiti oproštenje od Isusa je nam On otvara vrata tom novom životu. Neka nam Blažena Djevica Marija pomogne svjedočiti svima milosrdnu ljubav Boga, koji nam, u Isusu, oprašta i naš život čini novim, pružajući nam uvijek nove mogućnosti.
…………………
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 21. ožujka 2010.
Krist je božanski zakonodavac
Draga braćo i sestre!
Stigli smo do Pete korizmene nedjelje, čija nam liturgija, ove godine, predlaže evanđeosku epizodu s Isusom koji spašava preljubnicu od smrtne osude (Iv 8,1-11). Dok je poučavao u hramu, pismoznanci i farizeji dovedoše Isusu neku ženu uhvaćenu u preljubu, za što Mojsijev zakon predviđa kamenovanje. Ti ljudi traže od Isusa da osudi grešnicu s nakanom "da ga iskušaju" i da ga navedu na pogrešan korak. Prizor je pun dramatičnosti: o Isusovim riječima ovisi život te osobe, ali isto tako i njegov život. Dvolični tužitelji, naime, pretvaraju se da traže od njega sud, a zapravo upravo njega žele optužiti i osuditi. Isus je, međutim, "pun milosti i istine" (Iv 1,14): on zna što je u srcu svakog čovjeka, želi osuditi grijeh, ali spasiti grešnika i raskrinkati dvoličnost. Evanđelist sveti Ivan ističe jedan detalj: dok tužitelji na nj navaljuju s pitanjima, Isus se saginje i piše prstom po tlu. Sveti Augustin primjećuje da ta gesta pokazuje Krista kao božanskog zakonodavca: naime, Bog je napisao zakone prstom na kamenim pločama (usp. Komentar na Ivanovo Evanđelje, 33, 5). Isus je dakle Zakonodavac, utjelovljena Pravednost. I koja je njegova presuda? "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen". Te su riječi pune razoružavajuće snage istine, koja ruši zid dvoličnosti i otvara savjesti za veću pravednost, pravednost ljubavi, u kojoj se sastoji puno ispunjenje svake zapovijedi (usp. Rim 13,8-10). Pravednost je spasila također Pavla iz Tarza, pretvorivši ga u svetog Pavla (usp. Fil 3,8-14).
Kada tužitelji "stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih", Isus, odriješivši ženu od njezina grijeha, uvodi je u novi život, u kojem se treba okrenuti k dobru: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti". Ista ta milost će nagnati Apostola da kaže: "Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (Fil 3,13-14). Bog želi za nas samo dobro i život; on se brine za zdravlje naše duše po svojim otajstvima, oslobađajući nas od zla sakramentom pomirenja, kako nitko ne bi bio izgubljen, već da se svi odluče na obraćenje. …želim potaknuti pastire da nasljeduju svetog Arškog župnika u službi sakramentskog opraštanja, kako bi vjernici iznova otkrili njegovo značenje i ljepotu i bili ponovno ozdravljeni Božjom milosrdnom ljubavlju, koja "ide dotle da namjerno zaboravlja grijeh samo da bi nam oprostila" (Pismo povodom proglašenja Svećeničke godine).
Dragi prijatelji naučimo od Gospodina Isusa ne suditi i ne osuđivati bližnjega. Naučimo biti nepopustljivi prema grijehu – počevši od vlastitoga! – i blagi s ljudima. Neka nam u tome pomogne Majka Božja koja je, lišena svakoga grijeha, posrednica milosti za svakog raskajanog grešnika.