18. veljače 2018.
Ulazna pjesma
Zazvat će me a ja ću ga uslišiti, spasit ću ga i proslaviti, nasitit ću ga danima mnogim. (Ps 91, 15-16)
Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme. S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista. Koji živi.
Pričesna pjesma
Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. (Mt 4, 4)
Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba. Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom, kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.
Prvo čitanje Post 9, 8-15
Savez Božji s Noom, izbavljenim od voda potopa.
Čitanje Knjige Postanka
Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.« I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 25, 4bc-5ab.6 -7bc.8-9
Pripjev: Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju Savez tvoj.
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Drugo čitanje 1Pt 3, 18-22
Vas sada spasava protulik korablje – krštenje.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mt 4, 4b
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Evanđelje Mk 1, 12-15
Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
Kušnja u pustinji
Na prvu nedjelju Korizme slušamo evanđelje o Isusovoj kušnji. Nakon Pepelnice koja nas podsjeća na prolaznost ljudskog života, ovo je novo važno upozorenje: u tom kratkom životu čovjek mora još i kroz vatru kušnje, od koje nije bio pošteđen ni Isus na početku svoga javnog djelovanja. Nadvladavši kušnju, on se obraća ljudima učeći ih kako i sami mogu nadvladati svoje vlastite kušnje, oduprijeti se zavodljivostima Zloga i ostvariti zajedništvo s Bogom: «Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!» (Mk 1,15).
Iz tih kratkih ali brižno izabranih Markovih riječi jasno proizlazi da s Isusom započinje vrijeme ispunjenja velikih Božjih obećanja što za čovjeka predstavlja Radosnu vijest. Logično je onda da čovjek ne može ostati ravnodušan na to, već treba odgovoriti svojim obraćenjem, priklanjanjem Isusovu pozivu. I to je zapravo središnja tema Korizme. U korizmenom pozivu na obraćenje nije riječ samo o pozivu na ispravljanje nekih konkretnih moralnih devijacija, na borbu protiv nekih loših navika ili naglašenih slabosti, već na temeljno i odlučno opredjeljenje za Boga i njegovo kraljevstvo, a moralno ponašanje će izrasti iz tog opredjeljenja.
No, vratimo se ponovo Isusovoj kušnji! Zanimljivo bi bilo čuti na što ljudi danas pomisle kad čuju riječ «kušnja» ili «napast». Najveći broj zacijelo na neku moralnu dvojbu, a neki možda na posve bezazlenu poteškoću opredjeljenja za jednu od više ponuđenih stvari ili mogućnosti. Isusova kušnja podrazumijeva nešto drugo. On je u pustinji stavljen pred životno opredjeljenje: za poslanje koje mu je namijenio Otac ili za ono što mu sugerira napasnik. U pitanju je kušnja kroz koju je morao proći i izabrani Božji narod na putu prema Obećanoj zemlji. Isticanje da je Isus kušan u pustinji i to kroz četrdeset dana (Mk 1,13) jasno odaje Markovu namjeru da te dvije kušnje poveže.
Sveto pismo kaže da je izabrani narod kroz četrdeset godina u pustinji kušan na različite načine: glađu, žeđu, opasnošću od divljih zvijeri i otrovnih zmija, ali ponajviše napašću da zaboravi Boga i ponovo se prikloni egipatskim kumirima (usp. Izl 15,22-17). Zlatno tele je najbolji dokaz kako je kratak put od prihvaćanja Božjih zapovijedi (Izl 20,1-21) do klanjanja kumiru od zlata (usp. Izl 32,1-10). Tek nakon što se narod pokorom očistio od svojih nedjela, mogao je ući u Obećanu zemlju.
Obećanje Božje vjernosti.
Nije slučajno za prvu nedjelju Korizme izabrano starozavjetno čitanje o Noi, pravednu čovjeku koji nije podlegao kušnji opće moralne izopačenosti i koji je zavrijedio da bude spašen u vrijeme potopa i da postane nositelj saveza s Bogom i njegova obećanja da «nikad više potop neće opustošiti zemlju» (usp. Post 9,11). Taj savez vjernosti prema svom stvorenju i posebice čovjeku Bog je obnovio s Abrahamom koji je po njemu ostao poveznica triju velikih monoteističkih religija, židovstva, kršćanstva i islama. On nije doveden u pitanje ni onda kada se Bog Sinajskim savezom na poseban način vezao uz jedan određeni narod. Stupajući u savez s jednim narodom Bog se nije odrekao drugih naroda.
Svi Izraelovi proroci, obnavljajući trajno u različitim oblicima Božje obećanje vjernosti, daju tom savezu sve veću širinu ciljajući na sve narode, što je Isus potvrdio svojim učenjem i slanjem učenika svim narodima. Iako je evanđelje danas stiglo do krajnjih granica svijeta, proces evangelizacije nije završen. Zato Isusov poziv: «Obratite se i vjerujte evanđelju!» (Mk 1,15) ima jednako značenje i danas kao i onda. Crkva je svjesna svoga poslanja i svoje obveze da današnji svijet, koji je u napasti da ponovo završi u poganstvu, mora na novi način suočiti s evanđeljem. Isto tako je svjesna će to moći učiniti samo onda ako u svojim vlastiti redovima obnovi savez s Bogom. Zato je već papa Pavao VI., koji je prvi progovorio o potrebi nove evangelizacije, rekao da se ona može dogoditi samo iz krštenja, što znači iz obnavljanja temelja na kojem počiva kršćanski život.
Dok se u nekim župama s početkom Korizme odrasli počinju pripremati na krštenje, dobro je da svi koji su kršteni kao djeca kroz Korizmu postanu svjesni značenja svoga krštenja i da obnove svoj krsni savez s Bogom. Mnogi kršćani kroz Korizmu odabiru neki oblik odricanja: hrane, pića, zabave, nečeg ugodnog. Važno je da to odricanje bude duboko osmišljeno. Ono ne smije biti dokazivanje naše vlastite moralne snage, već izraz zahvalnosti Bogu koji nam u Kristu nudi spasenje. Korizmeno odricanje imat će smisla samo ako sebi ozbiljno postavimo pitanje, jesam li svjestan da smo mi kršćani s Kristom «zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo…i mi živjeli novim životom» (usp. Rim 6,4)? Trajnim obnavljanjem te stvarnosti u nama moći ćemo uspješno nadvladavati kušnje života i sve više se otvarati Isusovu pozivu: «Obratite se i vjerujte Evanđelju!»
Molitva vjernika
Braćo i sestre, s pouzdanjem se utecimo svemogućem Bogu, moleći da nas put obraćenja kojim smo krenuli obnovi u zajedništvu s njim i u ljubavi prema braći ljudima. Recimo zajedno:
Okrijepi nas svojom milošću, Gospodine.
- Rasvijetli, Gospodine, put svoje Crkve da u kušnjama svijeta uvijek iznova prianja uz tebe te ostane vjerna poslanju koje si joj povjerio, molimo te.
- Vodi, Gospodine, svojim Duhom papu našega Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve da svetošću života i mudrošću vodstva svjedoče blizinu tvoga
Kraljevstva kako bi svi osjetili radost poziva na obraćenje, molimo te.
- Obnovi, Gospodine, u svim krštenicima dar vjere i pomozi im da se trajno soubličuju Kristu, poslušnomu tvojoj volji, molimo te.
- Nas ovdje sabrane prodahni, Gospodine, duhom istinske obnove i žarom vjere da naša korizmena odricanja i nastojanja budu put k tebi, a na korist braći i sestrama koji su u potrebi, molimo te.
- Primi, Gospodine, braću i sestre koji u vjeri preminuše i uvedi ih u vječni mir svoga kraljevstva, molimo te.
Svemogući vječni Bože, daješ nam korizmeno vrijeme kao put obraćenja i milosti. Smjerno te molimo, prati nas svojim Duhom da umijemo radosno nasljedovati posluh i vjernost tvoga Sina, Isusa Krista. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.