24. srpnja 2022.
Ulazna pjesma
Bog je u svom svetom prebivalištu, Bog što u svom domu ujedinjuje svoj narod: on daje moć i silu narodu svome. (Ps 68, 6-7.36)
Zborna molitva
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove dobivene od tvoje darežljivosti, da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji život i dovedu nas u vječnu radost. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i ne zaboravi dobročinstava njegovih! (Ps 103, 2)
Popričesna molitva
Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina. Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.
Prvo čitanje Post 18, 20-32
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Reče Gospodin: »Velika je vika na Sodomu i Gomoru! Grijeh je njihov pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli vika što je stigla do mene pa da znam.« Oni ljudi krenu odanle prema Sodomi. Abraham je još stajao pred Gospodinom pa se primače bliže i reče: »Hoćeš li iskorijeniti i nevina s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko bilo od tebe da takvo što učiniš: da ubijaš nevina i kriva pa da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo to od tebe! Zar da ni sudac svega svijeta ne radi pravo?« Nato reče Gospodin: »Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih, zbog njih ću oprostiti cijelomu mjestu.« Abraham će opet: »Ja se evo usuđujem govoriti Gospodinu, ja, prah i pepeo! Da slučajno bude pet manje od pedeset? Bi li uništio sav grad zbog te petorice?« On odgovori: »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet.« I dometnu Abraham: »Ako ih se možda nađe četrdeset?« Odgovori: »Neću to učiniti zbog četrdesetorice.« Abraham će opet: »Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda trideset?« Odgovori: »Neću to učiniti ako ih ondje nađem trideset.« I opet će Abraham: »Još se usuđujem govoriti Gospodinu. Ako ih se možda ondje nađe dvadeset?« Odgovori: »Neću uništiti grada zbog te dvadesetorice.« Nato će Abraham: »Neka se Gospodin ne ljuti ako progovorim još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?« Odgovori: »Neću uništiti grada zbog te desetorice.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 138, 1-3.6-8
Pripjev: Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine.
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.
Kročim li kroz nevolje, ti mi život čuvaš,
pružaš ruku proti gnjevu mojih dušmana.
Gospodine, tvoja me desnica spašava!
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!
Drugo čitanje Kol 2, 12-14
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: S Kristom suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Rim 8, 15bc
Primiste Duha posinstva: u njemu kličemo: »Abba! Oče!«
Evanđelje Lk 11, 1-13
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!« I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti. I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 28. srpanj 2019.
Kršćanska je molitva dijalog između djece i Oca
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U tekstu današnjeg Evanđelja (usp. Lk 11, 1-13) sveti Luka opisuje okolnosti u kojima Isus podučava molitvi Očenaš. Oni, učenici, već znaju moliti služeći se obrascima iz židovske tradicije, ali oni također žele doživjeti istu „kvalitetu“ Isusove molitve, jer imaju priliku osvjedočiti se u to da je molitva bitna dimenzija u životu njihova Učitelja, zapravo svako njegovo važno djelovanje karakterizirano je poduljim molitvenim stankama. K tome, ostaju očarani jer vide da On ne moli kao drugi učitelji toga vremena, nego je njegova molitva prisna veza s Ocem, toliko da žele sudjelovati u tim trenucima jedinstva s Bogom, kako bi u punini uživali njegovu milinu.
Tako, jednoga dana, čekaju Isusa da završi molitvu na skrovitom mjestu, a zatim pitaju: „Gospodine, nauči nas moliti“ (r. 1). Odgovarajući na izričito pitanje učenikâ, Isus ne daje apstraktnu definiciju molitve, niti poučava učinkovitoj tehnici molitve i „postizanja“ nečega. On, naprotiv, poziva svoje da dožive iskustvo molitve, stavljajući ih izravno u komunikaciju s Ocem, izazivajući u njima čežnju za osobnim odnosom s Bogom, s Ocem. Tu se krije novost kršćanske molitve! Ona je dijalog između osoba koje se ljube, dijalog utemeljen na povjerenju, podržan slušanjem i otvorenim za solidarnost. To je dijalog Sina s Ocem, dijalog između djece i Oca. To je kršćanska molitva.
Stoga im predaje molitvu Očenaš, možda najdragocjeniji dar koji nam je ostavio božanski Učitelj u njegovu zemaljskom poslanju. Nakon što nam je otkrio svoje otajstvo Sina i brata, Isus nam tom molitvom daje prodrijeti u Božje očinstvo; želim to naglasiti: kad nas Isus uči molitvi Očenaš daje nam ući u Božje očinstvo i pokazuje nam način kako ući u molitveni i izravni dijalog s Njim, putem sinovskog povjerenja. I dijalog između oca i njegova sina, sina s ocem. Ono što tražimo u Očenašu već nam je sve ostvareno u Jedinorođenome Sinu: posvećenje Imena, dolazak Kraljevstva, dar kruha, oproštenje i oslobođenje od zla. Dok tražimo, otvaramo ruku da primimo, da primimo darove koje nam je Otac pokazao u Sinu. Molitva koju nas je Gospodin naučio sinteza je svake molitve i mi je uvijek upućujemo Ocu u zajedništvu s braćom. Ponekad se dogodi da u molitvi bude rastresenosti, ali mnogo puta osjećamo kao neku želju da se zaustavimo na prvoj riječi: „Oče“ i osjetiti to očinstvo u srcu.
Potom Isus pripovijeda prispodobu o nametljivom prijatelju i kaže Isus: „treba insistirati na molitvi“. Pada mi na pamet ono što čine djeca kad imaju tri, tri i pol godine: počnu postavljati pitanja o stvarima koje ne razumiju. U mojoj zemlji se to naziva „dobom mnogih ‘zašto’“, vjerujem da je i ovdje isto. Djeca počinju gledati oca i govore: „Tata, zašto?, Tata, zašto?“. Traže objašnjenja. Budimo pažljivi: kad otac počne objašnjavati zašto, oni dolaze s drugim pitanjem ne slušajući čitavo objašnjenje. Što se događa? Događa se to da se djeca osjećaju nesigurnima u vezi mnogih stvari koje počinju djelomično razumjeti. Žele samo privući očev pogled na sebe i zato pitaju: „Zašto, zašto, zašto?“. Mi, u Očenašu, ako se zaustavimo na prvoj riječi, činit ćemo isto kao kad smo bili djeca, privući očev pogled na nas. Govoreći: „Oče, Oče“, a također govoreći: „Zašto?“ I On će svrnuti svoj pogled na nas.
Molimo Mariju, ženu moliteljicu, da nam pomogne moliti Očenaš ujedinjeni s Isusom kako bismo živjeli Evanđelje, vođeni Duhom Svetim.
………………
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 25. srpnja 2010.
Ponovno otkriti ljepotu i dubinu kršćanske molitve
Draga braćo i sestre!
Evanđelje ove nedjelje predstavlja nam Isusa koji, udaljivši se malo od učenika, sabrano moli. Kada je završio jedan od njih mu reče: "Gospodine, nauči nas moliti" (Lk 11, 1). Isus ne odbija to učiniti. Ne izgovara čudne ili ezoterijske formule, već s velikom jednostavnošću reče: "Kad molite, govorite: Oče!... " te ih nauči Očenaš (usp. Lk 11, 2-4) koji izvire iz same njegove molitve, kojom se obraćao Bogu, svome Ocu. Sveti Luka nam prenosi Očenaš u vrlo kratkom obliku u odnosu na onaj iz Evanđelja svetog Mateja, koji je opće prihvaćen. Riječ je o prvim riječima Svetog pisma koje učimo još od malih nogu. One se utiskuju u pamćenje, oblikuju naš život, prate nas do posljednjeg daha. One otkrivaju da "nismo već na potpun način djeca Božja, već to moramo postati i to biti sve više putem našeg sve dubljeg zajedništva s Isusom. Biti sinovi isto je što i slijediti Krista" (Benedikt XVI., Isus iz Nazareta, Milano 2007., str. 168).
Ta molitva obuhvaća i izražava također ljudske materijalne i duhovne potrebe: "Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše" (Lk 11, 3-4). I upravo zbog svakodnevnih potreba i teškoća Isus snažno poziva: "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se" (Lk 11, 9-10). Cilj toga traženja nije zadovoljavanje vlastitih prohtjeva, koliko prije da se očuva budnim prijateljstvo s Bogom, koji će – kaže također Evanđelje – "obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu" (Lk 11, 13). Iskusili su to drevni "oci pustinje" i kontemplativne osobe iz svih vremena, koji su, zbog molitve, postali Božji prijatelji, poput Abrahama koji je molio Gospodina da poštedi malobrojne pravednike od uništenja grada Sodome (usp. Post 18, 23-32). Sveta Terezija je pozivala svoje susestre riječima: "Moramo moliti Boga da nas oslobodi od svake opasnosti i otrgne nas od svakog zla. I kolikogod da naša želja bila nesavršena, trudimo se ustrajati u toj molitvi. Što nas koša tražiti mnogo, kada znamo da se obraćamo Svemogućem?" (Cammino, 60 (34), 4, u Opere complete, Milano 1998., str. 846). Svaki put kada molimo Očenaš, naš se glas isprepliće s glasom Crkve, jer onaj koji moli nije nikada sâm: "Svaki će vjernik morati tražiti i moći će pronaći u istini i bogatstvu kršćanske molitve, koju uči Crkva, vlastiti put, vlastiti način moljenja… pustit će zato da ga vodi… Duh Sveti, koji ga, po Kristu, vodi k Ocu" (Kongregacija za nauk vjere, Neki aspekti kršćanske meditacije, 15. listopada 1989., 29: AAS 82 [1990], 378).