Sedma vazmena nedjelja kroz godinu A

svibnja 23 2020 Miriam

24. svibnja 2020.

Ulazna pjesma 
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja. Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!« Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim, aleluja. (Ps 27,7-9)

Zborna molitva
Gospodine, mi vjerujemo da je Spasitelj ljudskog roda sada s tobom u slavi. Usliši nam molitvu: daj da iskusimo njegovu prisutnost s nama do svršetka svijeta, kako je obećao. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, Gospodine, žrtvene prinose i molitve svojih vjernika. Daj da po ovoj svetoj službi i mi prijeđemo u nebesku slavu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Molimo te, Oče, da budu jedno kao što smo mi jedno, aleluja! (Iv 17, 22)

Popričesna molitva
Usliši nas, Bože, naš Spasitelju, i po ovim nam svetim otajstvima učvrsti nadu da će se na svemu tijelu Crkve dovršiti što je počelo u Kristu, našoj Glavi. Koji s tobom.

Prvo čitanje   Dj 1,12-14
Bijahu jednodušno postojani u molitvi.

Čitanje Djela apostolskih
Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruza­lema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 27, 1.4.7-8a

Pripjev:   Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«

Drugo čitanje   1Pt 4,13-16
Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 14,18
Neću vas ostaviti kao siročad, govori Gospodin: idem i doći ću k vama, radovat će se srce vaše.

Evanđelje   Iv 17, 1-11a
Oče, proslavi Sina svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pro­govori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život ­vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi ­mene kod ­sebe onom slavom koju imadoh kod ­tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Jozo Grbeš

„Počnite biti sada ono što ćete postati kasnije!“  - Sv. Jeronim

Veličina u odlascima jest u snazi koju odlasci ostavljaju iza sebe. Odlazak  u sebi nosi dimenziju vječnoga. Rastanci su dijeljenje vječnoga i prolaznoga.

Život nas neodoljivo "časti rastancima". Oni kao da su dio nas, našeg puta i kao da ljubav pronalazi negdje svoju egzistenciju i u njima i s njima. Oni imaju nešto i od vječnosti i od čovjekove prolaznosti. Iskustvo preobrazbe, uskrsnuća, umiranja, odlazaka je događaj svjetlosti, događaj preobrazbe.

Za odlaske se mudri spremaju, a naivni se njime šokiraju. Rastanci su nužni da bi se bilo koji prijelaz dogodio! Fizička prisutnost nas sputava, ograničava, iskustva su nam zemaljska, a o Uzašašću doživljavamo da nam sve pripada. Kad se k nebu vinemo, onda postajemo biće višeg ranga od onoga koje samo radi, jede i spava.

Isusovi prijatelji su o rastanku podigli oči prema nebu. U nebo se treba zagledati kako bismo popravili svoje poglede. Pozvani smo već ovdje stvarati nebo. Krist je taj koji nas uzdiže. On je kao magnet koji za sobom povlači sve. Kristom zahvaćeni druge zahvaćamo. Uzlazimo zajedno, jedni druge povlačeći u nebo. U nebo koje je punina zajedništva. Ne doživljavamo li prolaznost tijela i tjelosnoga svaki dan? I svaki dan koracamo naprijed. Kamo hodimo? Sve u nama ide samo naprijed. Idemo naprijed, svaki dan korak po korak prema vlastitom ispunjenju.

Isus uoči svog odlaska moli. Moli za najbliže i moli za sve koji će vjerovati njegovoj riječi. Njegov cijeli život bio je dogovor s Ocem. Život istovjetan molitvi! Možda nas je tradicija naučila da su rad i obveze glavnina života, a da molitva dolazi negdje ispred ili između tog glavnoga. Krist nas uči da je molitva glavnina života, a sve ostalo je dio nje.

Njegova molitva otkriva smisao postojanja: Objaviti ime njegovo svijetu. On moli da svi imaju ono što on ima: život vječni! Kako velika je ova jednostavna mudrost Kristova govora: “Da upoznaju da je sve tvoje i sve od tebe dolazi!” Spoznati da mi pripadamo, a ne da nešto pripada nama jest čin zahvalnosti koji vodi u zahvalan život. Čovjek je biće pripadnosti. Krist nas uči da pripadati nekome većemu i većoj stvarnosti od naše kratke ljudske, zemaljske sjene jest smisao putovanja. Ako sada počnemo tako razmišljati i biti, kasnije ćemo to i postati!

 

 

 

Propovijedi