SVETA OBITELJ

pro 29 2018 Miriam

30. prosinca 2018.

Ulazna pjesma
I pohitješe pastiri te pronađoše Mariju i Josipa i Novorođenče.  (Lk 2, 16)

Zborna molitva
Bože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radost u tvome domu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prikazujemo ti žrtvu pomirenja i usrdno te molimo: po zagovoru Djevice Bogorodice i svetog Josipa učvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Bog se na zemlji pojavio i među ljudima se udomio. (Bar 3, 38)

Popričesna molitva
Dobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima. Daj da se trajno ugle­damo u svetu Obitelj te se poslije nevolja ovoga života njoj pridružimo u vječnoj slavi. Po Kristu.

Prvo čitanje    1Sam 1,  20-22.24-28

Čitanje Prve knjige o Samuelu
Nakon onih dana: Ana zatrudnje i, kad bî vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Sa­muel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Gospodina«. Poslije godine dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Gospodinu godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: »Neću poći dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Gospodinom i da ostane ondje zauvijek.« Čim je dječaka Samuela odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Gospodnji, u Šilo.

A dječak je bio još vrlo mlad. Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju i reče: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Gospodinu. Molila sam za ovo dijete, i Gospodin mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Gospodinu za sve dane njegova života: ta isprošen je od Go­spo­di­na.« I pokloniše se ondje Gospodinu. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 84, 2-3.5b-6.9-10

Pripjev:  Blaženi koji prebivaju u Domu tvome, Gospodine

Kako su mili stanovi tvoji,
Gospodine nad vojskama!
Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.

Duša mi gine i čezneĐ
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć te bez prestanka!
Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!

Drugo čitanje    1Iv 3, 1-2.21-24

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Dj 16, 14b
Otvori, Gospodine, srce naše da se priklonimo riječima Sina tvoga!

Evanđelje   Lk 2, 41-52

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dva­­na­est godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali nje­govi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slu­­šahu bijahu zaneseni razumnošću i odgo­vori­ma njegovim. Kad ga ugledaše, zapa­njiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im po­slušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus na­predovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Stanko Mabić

Mala djevojčica pita mamu: „Kako su nastali ljudi“?

Mama odgovara: „Bog je stvorio Adama i Evu, oni su imali djecu i tako je stvoren ljudski rod.“ Dva dana poslije djevojčica je isto pitanje  postavila svom tati. On je odgovorio: „Prije mnogo godina živjeli su majmuni od kojih se razvilo čovječanstvo!“
Zbunjena djevojčica vratila se mami i rekla: „Mama, nije mi jasno! Ti kažeš da je ljude stvorio Bog, a tata da su nastali od majmuna! Kako je to moguće?“
„To je jednostavno draga! Ja sam ti rekla za svoju obitelj, a tata za svoju!“

Vrlo je čest primjer u našim obiteljima da mama govori jedno a tata drugo. Dijete ne zna što bi učinilo. Npr. za večernji izlazak, mama ne da izići a tata dade i koga poslušati. Za nedjeljnu misu ili obiteljsku molitvu, mama govori jedno a tata svojim primjerom govori suprotno. Kad treba raditi u polju ili kad treba učiti, mama govori jedno a tata drugo itd. 

John Wilmot: "Prije nego sam se oženio imao sam šest teorija o odgoju djece. Sad imam šestoro djece i ni jednu teoriju. Svaki dan je zaseban i svako dijete je zasebno. Učim se vježbati u strpljivosti i ljubavi i to me čini radosnim ocem.“

Nitko se ne rađa s urođenim osobinama dobroga oca ili dobre majke, to se postaje uz mnogo strpljenja, nastojanja i ljubavi.

Potrebno je da se djeca ukorijene u nadi, istinskoj nadi, nadi koja nam dopušta reći da rastava braka nije sudbina, da vjernost i čistoća nisu utopija. Ta nada počiva u Bogu i samo u njemu. I tako, kad se kršćanski zaručnici na dan vjenčanja usude jedno drugom obećati vjernost zauvijek, to ne znači da misle da su bolji od drugih. Znaju da su ranjivi, bijedni i grješnici, ali su sigurni da je Bog s njima, da jamči za njihovu ljubav i da je on uvijek vjeran.

Primajući Kristovo tijelo i krv, postajemo s Njime uistinu jedno: naše tijelo postaje Njegovo tijelo i našim žilama teče Njegova krv. Ova bliskost jedina je garancija da je moguće odgajati djecu kao što Bog odgaja nas. Isus definitivno neće odgajati našu djecu umjesto nas, ali može ih odgajati preko nas ako mu to dozvolimo.

Bračna ljubav nije duhovna poput one anđeoske. Ona uključuje tjelesni kontakt, loša jutra, zadah iz usta, neobrijanu bradu, prljave pelene i hrpu male djece koja se deru dok čekaju doručak. Kršćanska ljubav je zemaljska i realna. Ona je otporna na romantične iluzije i čvrsto stoji s „obje noge na zemlji“.

Kad kažemo jedno drugom: volim te! To u prijevodu znači: što mogu još učiniti za tebe bez obzira što imaš puno nedostataka i mana. Voljeti znači prihvatiti „drugoga“ onakvim kakav jest, sa svom njegovom različitošću i njegovim nedostacima, a ne tražiti biće iz ludih snova.

Savršen muž je onaj koji ne želi savršenu ženu i savršenu djecu. A savršena je žena ona koja ne želi savršena muža i savršenu djecu. 

Svatko bi od nas mogao ispričati svoj doživljaj vlastite obitelji. Vjerujem da bi tu bilo lijepih trenutaka ali i teških i bolnih. Jednostavno nema idealne i savršene obitelji. To je bila samo jedna obitelj i zato nam je Crkva stavlja za uzor i nazivamo je Sveta obitelj. Sveta je samo zato što je u njoj Bog stanovao.

Iako sveta, ipak je i ta obitelj imala svoje hladne noći, svoja razočaranja, svoje bjegove, svoje kušnje… Na samom početku bilo je veliko razočaranje kad je Josip shvatio da je njegova zaručnica Marija trudan a nije s njim. Pa kad nisu imali gdje roditi dijete nego u nekoj smrdljivoj štali. Istina da je arkanđeo Gabrijel rekao Mariji da će roditi sina Božjega, ali dok je rađala u hladnoj i smrdljivoj i nehigijenskoj štali zar to nije bio veliki razlog za sve moguće  sumnje. Tada nije bilo ni pastira, ni anđela ni glorie ni kraljeva nego samo studen, zadah životinja, mrak, hladnoća, ostavljenost, napuštenost, prezir. Gdje je tu sad Bog da upravi, da im pomogne, da ih izbavi?! Bili su izloženi kušnji ali nisu zdvajali ni gubili pouzdanje u Boga. Kad su prihvatili Božju volju i svoju kušnju u svom predanju u Boga, tek tada dolaze anđeli, glorije, pastiri, mudraci.

Kad je Josip morao bježati pred Herodom u Egipat mogao je reći: „Gospodine, pa pobrini se za svoga sina! Zar je Herod jači od tebe i tvoga sina pa da moram bježati pred njim“. Da sam ja bio na Josipovu mjestu imao bih sto opravdanih i realnih prigovora na Boga i opravdanih pitanja i razloga u sumnju ali Josip nema ni jedne riječi prigovora: što, kako, zašto…  Uzima dijete i njegovu majku i ide vršiti ono što Bog od njega traži. Ide vršiti Božju volju bez gunđanja, prigovora i mrmljanja.

Josip i Marija nisu mogli do kraja razumjeti tada volju Božju ali su razumjeli da to Bog od njih traži i to je bilo dovoljno. Isto kao što nisu mogli razumjeti riječi dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu kad im je odbrusio: „Zašto ste me  tražili?“. Ali te su riječi pohranjivali u svome srcu je su znali da će doći vrijeme kad će ih razumjeti. Pohranjivati riječi Isusove u svome srcu znači pohranjivati samoga Isusa. Promišljajući o njima i djelujući po njima, one će nas same dovesti do njihova značenja i razumijevanja.

Zato neka nam Krist ne bude samo gost u našemu domu nego punopravni član naše obitelji. Samo ćemo tako moći dokučiti što je to Božja volja u našem životu. Mimo nje, radosne i sretne obitelji nema.
Glava u obitelji nije ni tata ni mama ni dijete nego Krist a to znači ljubav, poštovanje i razumijevanje. Ako nema toga nema ni glave obitelji. Obitelj ostaje bezglava i to se vidi po lutanjima njezinih članova.
Ako muž i žena, roditelji i djeca nemaju što jedno drugomu reći, onda to nije zbog nedostatka teme, nego zbog nedostatka ljubavi.
Ako druga osoba ne posreduje Boga i njegovu ljubav, ubrzo razočara. Tako je svugdje, posebno u obitelji. Jer, obitelj je sveta, ali je upravo sveta po Božjoj nazočnosti u njoj ili nesretna po Božjoj odsutnosti.

Ugledajmo se u Mariju. Molimo Boga da se u mojoj obitelji ne vrši moja volja nego Božja. Onda će naš obiteljski brod ploviti, iako nesavršen neće potonuti.

Molitva vjernika

Svemogućemu Bogu, koji nas primjerom svete nazaretske Obitelji uči da Isusa stavimo u središte svoga osobnoga i zajedničkoga življenja, uputimo svoje iskrene molitve:

  1. Gospodine, svoju si Crkvu sazdao kao obitelj svih naroda: obnovi ju u vjernosti tvojoj riječi i u zajedništvu ispovijedanja vjere, molimo te.
     
  2. Gospodine, svijet je danas ranjen prijetnjama i razdorom, a toliki trpe nepravde, siromaštvo i progonstvo: rasvijetli svojim Duhom sve odgovorne u svijetu da budu služitelji mira koji nam u Kristu daruješ, molimo te.
     
  3. Gospodine, povjeravamo ti svoje obitelji: umnoži u njima iskrenost ljubavi i predanja; roditelje i djecu združi u zajedništvo molitve i čuvaj ih u poučljivosti tvomu Duhu, kako bi radost našla mjesto u svakome domu, molimo te.
     
  4. Gospodine, svima koji žive sami,bez topline obiteljskoga doma, i svima koji su zbog životnih neprilika odvojeni od svoje domovine, ti budi sigurnost u životu, a nas nadahni na djela kršćanske ljubavi prema svim potrebitima, molimo te.
     
  5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestre pridruži obitelji svetih i izabranih u tvojoj vječnosti, molimo te.

Milosrdni Bože, tvojoj dobroti povjeravamo svoj život, svoje obitelji i našu domovinu. Pomozi nam da uvijek znademo Krista staviti u središte naših životnih traženja i nastojanja te tako iz dana u dan postajemo sve jasnijom slikom nebeske Crkve. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

 

Propovijedi