Svetkovina Presvetoga Trojstva

svibnja 30 2022 Miriam

12. lipnja 2022.

Ulazna pjesma
Blagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorođeni Božji Sin, i Sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano. 

Zborna molitva
Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina,  Riječ istine, i Duha posvetitelja, da ljudima objaviš tajnu svoga života. Udijeli nam da ispovijedamo pravu vjeru, priznajemo slavno i vječno Trojstvo te se klanjamo tebi, svemogućem i jedinom Bogu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine Bože naš, zazivamo tvoje sveto ime da posvetiš ove darove. Učini da i mi postanemo vječni prinos tebi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! (Gal 4, 6)

Popričesna molitva
Gospodine Bože naš, daj da nam bude na spasenje tijelu i duši ova pričest i vjera u tvoje vječno Trojstvo i jedinstvo koju smo ispovjedili. Po Kristu.

Prvo čitanje   Izr 8, 22-31
Prije nastanka zemlje Mudrost već bijaše rođena.

Čitanje Knjige mudrih izrekâ
Ovo govori Mudrost Božja: »Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubinâ; kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji: bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme; igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 8, 4-9

Pripjev: Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđelâ,
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži. 

Ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske
i što god prolazi stazama morskim. 

Drugo čitanje Rim 5, 1-5
K Bogu po Kristu, u ljubavi izlivenoj po Duhu Svetomu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Otk 1, 8
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, Bogu koji jest, koji bijaše i koji dolazi!

Evanđelje   Iv 16, 12-15
Sve što ima Otac, moje je; Duh Sveti od mojega će uzimati i navješćivati vama.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 15. lipnja 2014.

Bog je ljubav

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva, u kojoj kontempliramo i klanjamo se božanskom životu Oca, Sina i Duha Svetoga: to je život dubokog zajedništva i savršene ljubavi, izvor i cilj svega stvorenog svijeta – Bog. U Trojstvu prepoznajemo također sliku Crkve u kojoj smo pozvani ljubiti se kao što je Isus nas ljubio. Ljubav je konkretni znak koji pokazuje vjeru u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Ljubav je prepoznatljivo obilježje kršćanina, kao što nam je Isus rekao: "Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge" (Iv 13,35). Kontradiktorno je da kršćani jedni druge mrze. To je proturječje! A to je ono što đavao uvijek traži: postići da jedni druge mrzimo, jer on uvijek sije kukolj mržnje; on ne pozna ljubav: ljubav je od Boga.

Svi smo pozvani svjedočiti i naviještati poruku da "Bog je ljubav", da Bog nije dalek ili neosjetljiv na ono kroz što prolazimo u svom ljudskom životu. On je blizu, on je uvijek uz nas, kroči s nama da dijeli naše radosti i naše boli, naše nade i naše teškoće. Ljubi nas toliko da je postao čovjekom, došao je u svijet ne zato da ga osudi, već da se svijet spasi po Isusu (usp. Iv 3, 16-17). I to je Božja ljubav u Isusu, ta ljubav koju je vrlo teško shvatiti, ali koju osjećamo kada se približimo Isusu. A on nam oprašta uvijek, on nas uvijek čeka, on nas toliko ljubi! A Isusova ljubav koju mi osjećamo je Božja ljubav!

Duh Sveti, dar Isusa Krista, objavljuje nam božanski život i tako nam daje ući u dinamizam Trojstva, a to je dinamizam ljubavi, zajedništva, uzajamnog služenja, dijeljenja. Osoba koja ljubi druge zbog same radosti koju daje ljubav je odraz Trojstva. Obitelj u kojoj vlada međusobna ljubav i uzajamno pomaganje je odraz Trojstva. Župa u kojoj vlada ozračje ljubavi i u kojoj se dijele duhovna i materijalna dobra je odraz Trojstva.

Prava ljubav ne pozna granica, ali zna sebi postaviti granice da pođe ususret drugome, da poštuje slobodu drugoga. Svake nedjelje idemo na misu, slavimo zajedno euharistiju i euharistija je poput "gorućega grma" u kojem ponizno prebiva i objavljuje se Trojstvo: zbog toga je Crkva stavila blagdan Tijelova nakon svetkovine Presvetoga Trojstva…

Neka nam Djevica Marija, savršeno stvorenje Trojstva, pomogne da o sveg svog života, u malim gestama i u najvažnijim odlukama, učinimo himan hvale Bogu Ljubavi.

……………………..

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 7. lipnja 2009.        

Rasti u vjeri u trojstveno otajstvo

Draga braćo i sestre!

Nakon uskrsnoga vremena, koje je svoj vrhunac imalo u blagdanu Pedesetnice, liturgija predviđa ove tri Gospodnje svetkovine: danas je Presveto Trojstvo; sljedeći četvrtak je blagdan Tijelova (Corpus Domini) koji će se u mnogim zemljama među kojima je i Italija slaviti sljedeću nedjelju; i na kraju, sljedeći petak je blagdan Presvetoga Srca Isusova. Svaka od tih liturgijskih prigoda ističe određenu perspektivu s koje se obuhvaća cijelo otajstvo kršćanske vjere: na prvome mjestu stvarnost Boga koji je jedan i trojstven, pa sakrament euharistije i božansko-ljudsko središte Kristove osobe. Zapravo je riječ o aspektima jedinstvenoga otajstva spasenja, koji na određeni način sažimlju cijeli put Isusove objave, od utjelovljenja do smrti i uskrsnuća pa sve do uzašašća i dara Duha Svetoga.

Upravo danas razmatramo Presveto Trojstvo onako kako nas je s njime upoznao Isus. On nam je objavio da je Bog ljubav "jedan Bog u trojstvu osoba jednake božanske naravi" (Predslovlje): on je Stvoritelj i milosrdni Otac; on je jedinorođeni Sin, vječna utjelovljena Mudrost, koji je za nas umro i uskrsnuo; konačno, on je Duh Sveti koji pokreće sve, svemir i povijest, prema potpunoj konačnoj rekapitulaciji. Tri Osobe koje su samo jedan Bog jer je Otac ljubav, Sin je ljubav, Duh je ljubav. Bog je sav i samo ljubav, najčistija ljubav, beskrajna i vječna. Ne živi u nekoj sjajnoj usamljenosti, već je neiscrpan izvor života koji se neprekidno daruje i priopćava. To u nekoj mjeri možemo naslutiti promatrajući kako makrokozmos: našu zemlju, planete, zvijezde, galaksije, tako i mikrokozmos: stanice, atome, najmanje čestice. U svemu onome što postoji na neki je način utisnuto "ime" Presvetoga Trojstva, jer cijeli bitak, sve do krajnjih čestica predstavlja bitak u odnosu i tako se pokazuje Bog-odnos, te se u krajnjem slučaju pokazuje stvarateljska Ljubav. Sve proistječe iz ljubavi, teži prema ljubavi i pokreće se potaknuto ljubavlju, naravno s različitim stupnjevima svijesti i slobode. "Jahve, Gospode naš / divno je ime tvoje po svoj zemlji" (Ps 8,2) – kliče Psalmist. Govoreći o "imenu", Biblija pokazuje Boga samoga, njegov najtočniji identitet; identitet koji se odražava nad svim stvorenjem, gdje svako biće samo zbog svoga postojanja i zbog "tkiva" od kojega je načinjeno upućuje na transcendentalno Počelo, na vječni i beskrajni Život koji se daruje; jednom riječju: na Ljubav. "U njemu – rekao je sveti Pavao na areopagu u Ateni – živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28). Najjači dokaz da smo stvoreni na sliku Trojstva je ovaj: samo nas ljubav čini sretnima, jer živimo u odnosu, i živimo da bi ljubili i bili ljubljeni. Koristeći analogiju koju sugerira biologija, reći ćemo da ljudsko biće u vlastitom "genomu" nosi duboki trag Trojstva, Boga-Ljubavi.

Djevica Marija, u svojoj poslušnoj poniznosti, učinila je sebe samu službenicom božanske Ljubavi: prihvatila je Očevu volju i začela Sina po Duhu Svetom. U njoj si je Svemogući stvorio dostojan hram i od nje učinio model i sliku Crkve, otajstvo i dom zajedništva za sve ljude. Neka na pomogne Marija, ogledalo Presvetoga Trojstva, da rastemo u vjeri u trojstveno otajstvo.

…………………

Nedjelja, 30. svibnja 2010.

Otajstvo Boga Jednoga i Trojstvenoga

Draga braćo i sestre!

Nakon vazmenog vremena, koje je zaključeno prošle nedjelje Pedesetnicom, liturgija se vratila "redovnom vremenu". To ipak ne znači da vjernikovo zauzimanje mora biti manje, štoviše, nakon što smo po sakramentima ušli u božanski život, pozvani smo svakoga dana biti otvoreni djelovanju milosti, kako bismo rasli u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Današnja nedjelja Presvetog Trojstva, u određenom smislu, rekapitulira Božju objavu koja se dogodila u vazmenim otajstvima: Kristova smrt i uskrsnuće, njegovo uzašašće zdesna Ocu i izlijevanje Duha Svetoga. Ljudski um i jezik ne mogu objasniti postojeći odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga. Ipak, crkveni su oci pokušali predočiti otajstvo Boga Jednoga i Trojstvenoga živeći ga u vlastitom životu s dubokom vjerom.

Božje se Trojstvo, naime, nastanjuje u nama na krštenju. "I ja te krstim – kaže svećenik – u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Božje ime, u kojem smo kršteni, spominjemo svaki put kada činimo na sebi znak križa. Teolog Romano Guardini u vezi sa znakom križa opaža: "Činimo ga prije molitve, kako bismo… se sabrali; usredotočili svoje misli, srce i volju na Boga; nakon molitve, kako bi ostalo u nama ono što nam je Bog darovao… Obuhvaća čitavo biće, tijelo i dušu,… i sveto postaje posvećeno u imenu Boga Jednoga i Trojstvenoga" (Lo spirito della liturgia. I santi segni, Brescia 2000., 125-126).

U znaku križa i u imenu Boga života je, stoga, sadržan navještaj koji rađa vjeru i nadahnjuje molitvu. I, kao što Isus u Evanđelju obećava apostolima da "kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu" (Iv 16,13), tako se događa na nedjeljnoj liturgiji, kada svećenici, iz tjedna u tjedna, dijele kruh Riječi i euharistije. I sveti Arški župnik to podsjeća svoje vjernike: "Tko je dočekao vašu dušu – govorio je – kada je prvi put ulazila u život? Svećenik. Tko je hrani i krijepi na njezinu zemaljskom putovanju? Svećenik. Tko će je pripraviti da se pojavi pred Božjim licem, perući je po posljednji put u krvi Isusa Krista? Svećenik, uvijek svećenik" (Pismo uz proglašenje Svećeničke godine).

Dragi prijatelji, neka na našim usnama bude molitva svetog Hilarija iz Poitiersa: "Sačuvaj netaknutom tu pravu vjeru koja je u meni i daj mi jednako tako, do mojega posljednjeg daha, taj glas moje savjesti, da uvijek ostanem vjeran onome što sam ispovjedio pri svom ponovnom rođenju, kada sam kršten u Ocu, Sinu i Duhu Svetom" (De Trinitate, XII, 57, CCL 62/A, 627). Zazivajući Blaženu Djevicu Mariju, prvo stvorenje u punini nastanjeno Presvetim Trojstvom, molimo njezinu zaštitu kako bismo dobro nastavili svoje zemaljsko putovanje.