12. ožujka 2023.
Ulazna pjesma
Kada na vama pokažem svetost svoju, skupit ću vas iz svih zemalja. Poškropit ću vas vodom čistom i očistit ću vas od svih vaših nečistoća. I dat ću vam novo srce, govori Gospodin. (Ez 36,23-26)
Zborna molitva
Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima: post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grešni. Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, po ovoj nam žrtvi oprosti grijehe i pomozi da i mi praštamo svojoj braći. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Tko bude pio vode koje ću mu ja dati, govori Gospodin, postat će u njemu izvorom vode koja teče u život vječni. (Iv 4,13-14)
Popričesna molitva
Gospodine, već na zemlji nahranio si nas kruhom s neba i dao nam zalog onoga što još ne vidimo. Smjerno te molimo: što sada u otajstvu slavimo, nek se ostvari u punoj istini. Po Kristu.
Prvo čitanje Izl 17,3-7
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 95,1-2.6-9
Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
Drugo čitanje Rim 5,1-2.5-8
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Riječ Gospodnja.
Evanđelje Iv 4,5-15.19b-26.39a.40-42 (kraća verzija)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Dođe Isus u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: »Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ’Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.« Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« Odgovori joj Isus: »Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.« Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati. Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« A Isus joj reče: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.« Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!« Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila. Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 15. ožujak 2020.
Krist je izvor žive vode
Draga braćo i sestre, dobar dan!
…Evanđeoski odlomak ove nedjelje, treće korizme, predstavlja Isusov susret sa Samarijankom (usp. Iv 4, 5-42). On je na putu sa svojim učenicima i oni se zaustavljaju kod jednoga zdenca u Samariji. Samarijance su Židovi smatrali hereticima i veoma su ih prezirali, kao građane drugog reda. Isus je umoran, žedan je. Dolazi neka žena po vodu i on je pita: „Daj mi piti!“ (r. 7). Tako, rušeći svaku barijeru, započinje dijalog u kojem otkriva toj ženi misterij žive vode, odnosno Duha Svetoga, Božji dar. Zapravo, na reakciju iznenađene žene, Isus odgovara: „Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive“ (r. 10).
U središtu ovog dijaloga je voda. S jedne strane, voda kao bitan element za život koji taži tjelesnu žeđ i podržava život, a s druge, voda kao simbol Božje milosti, koja daje vječni život. U biblijskoj tradiciji Bog je izvor žive vode – tako se kaže u psalmima, kod prorokâ –: udaljavanje od Boga, tog izvora žive vode, i njegova Zakona povlači za sobom najgoru sušu. To je iskustvo Izraelskog naroda u pustinji. Na dugom putu prema slobodi on je, mučen žeđu, protestirao protiv Mojsija i protiv Boga jer nema vode. Tada je, po Božjoj volji, Mojsije izveo vodu iz stijene kao znak Božje providnosti koja prati njegov narod i daje mu život (usp. Izl 17, 1-7).
A apostol Pavao tumači tu stijenu kao simbol Krista. Tako će reći: „A stijena je Krist“ (usp. 1 Kor 10, 4). Tajanstven je lik njegove prisutnosti usred putujućeg Božjeg naroda. Krist je, naime, Hram iz kojeg, prema viđenju prorokâ, izvire Duh Sveti, to jest živa voda koja čisti i daje život. Onaj koji žeđa za spasenjem može slobodno crpsti iz Isusa, a Duh Sveti će u njemu ili njoj postati izvorom punog i vječnog života. Obećanje žive vode koje je Isus dao Samarijanki postalo je stvarnost na njegovoj Pashi: iz njegova probodena boka potekli su „krv i voda“ (Iv 19, 34). Krist, žrtvovani i uskrsli Jaganjac, vrelo je iz kojeg izvire Duh Sveti koji oprašta grijehe i ponovno rađa na novi život.
Ovaj je dar ujedno i izvor svjedočenja. Poput Samarijanke, svaki onaj koji susretne Isusa živog osjeća potrebu da drugima govori o tome tako da svi prispiju tome da priznaju da je Isus „uistinu Spasitelj svijeta“ (Iv 4, 42), kako su kasnije rekli sunarodnjaci te žene. I mi, rođeni na novi život po krštenju, pozvani smo svjedočiti život i nadu koji su u nama. Ako naše traženje i naša žeđ pronađu u Kristu potpuno zadovoljenje, pokazat ćemo da spasenje nije u „stvarima“ ovoga svijeta, koje u konačnici stvaraju sušu, nego u Onome koji nas je ljubio i koji nas uvijek ljubi, a to je Isus, naš Spasitelj, živa voda koju nam On nudi.
Neka nam Presveta Marija pomogne gajiti želju za Kristom, izvorom žive vode, jedinom koji može utažiti žeđ za životom i ljubav.
……………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 24. veljače 2008.
Bog je žedan naše vjere i naše ljubavi
Draga braćo i sestre!
Ove, treće korizmene nedjelje, liturgija ove godine pred nas donosi jedan od najljepših i najdubljih biblijskih tekstova: razgovor između Isusa i Samarijanke (usp. Iv 4,5-42). Sveti Augustin, o kojemu više govorim u katehezama srijedom, s pravom je bio zadivljen ovim izvještajem, te je napisao njegov znamenit komentar. Nemoguće je u kratkom razlaganju prikazati bogatstvo ovog evanđeoskog odlomka: valja ga osobno čitati i meditirati, poistovjećujući se s tom ženom koja je jednoga dana, kao i tolikih drugih, pošla zahvatiti vodu sa zdenca. Ondje se našao Isus kako sjedi sa strane, "umoran od puta", za podnevne žege. "Daj mi piti", reče joj, na njezino čuđenje: bilo je zapravo sasvim neuobičajeno da bi se Židov obratio samarijskoj ženi i to još nepoznatoj. No ženino će se čuđenje još i povećati: Isus joj je progovorio o "vodi živoj" sposobnoj ugasiti žeđ i postati u njoj "izvorom vode koja struji u život vječni". Usto, dokazao je i da mu je poznat njezin osobni život; objavio je da je stigao čas kad će se klanjati jedinom pravom Bogu u duhu i istini; a na koncu joj je priznao – što je rijetkost u evanđeljima – da je on Mesija.
Sve to polazi od stvarnog i sjetilnog iskustva žeđi. Tema žeđi prožima sve Evanđelje po Ivanu: od susreta sa Samarijankom, preko velikog proroštva o Blagdanu sjenica (Iv 7,37-38), sve do križa, gdje je Isus, prije no što će umrijeti, da bi ispunio Pisma, rekao: "Žedan sam" (Iv 19,28). Kristova žeđ predstavlja svojevrsna vrata za pristup u otajstvo Boga koji je ožednio da bi našu žeđ utažio, baš kao što je postao siromašan da bi nas obogatio (usp. 2 Kor 8,9). Da, Bog je žedan naše vjere i naše ljubavi. Poput dobra i milosrdna oca on za nas želi svako moguće dobro, a to je dobro on sâm. Žena iz Samarije pak predstavlja egzistencijalno nezadovoljstvo onoga koji nije našao ono što traži: imala je "pet muževa" i sad živi s nekim muškarcem; njezini ponovljeni dolasci na zdenac izriču rezignirani način života koji se stalno ponavlja. Sve se međutim za nju promijenilo toga dana, zahvaljujući razgovoru s Gospodinom Isusom, koji ju je potresao do te mjere da ju je naveo da ostavi svoj krčag za vodu i potrči javiti ljudima u selu: "Dođite vidjeti čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" (Iv 4,28-29).
Draga braćo i sestre, i mi otvaramo srce pouzdanom slušanju Božje riječi kako bismo, poput Samarijanke, susreli Isusa koji nam otkriva svoju ljubav i kaže: Krist, tvoj spasitelj "ja sam, ja koji s tobom govorim" (Iv 4,26). Neka nam taj dar izmoli Marija, prva i savršena učenica utjelovljene Riječi.