Treća nedjelja došašća kroz godinu B

pro 12 2020 Miriam

13. prosinca 2020.

Ulazna pjesma
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! (Fil 4,  4-5)

Zborna molitva
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo svečanom službom hvale. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da ti neprestano prikazujemo žrtvu svoga predanja: mi obnavljamo Kristovo otajstvo da tvoje spasenje u nama snažno djeluje. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga našega, dolazi da nas spasi!« (Usp. Iz 35, 4)

Popričesna molitva
Gospodine, utječemo se tvojoj dobroti: po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijeha i pripravi nam duh za buduće blagdane. Po Kristu Gospodinu našemu.

Prvo čitanje    Iz 61, 1-2a.10-11
Radujem se u Gospodinu, radujem.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. Riječ Gospodnja.

Otpjevna pjesma   Lk 1, 46-50.53-54

Pripjev:   Duša moja kliče u Bogu mojemu.

Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.

Drugo čitanje   1Sol 5, 16-24

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za do­lazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iz 61, 1
Duh Gospodnji na meni je, blagovjesnikom biti ubogima posla me.

Evanđelje    Iv 1, 6-8.19-28
Među vama stoji koga vi ne poznate.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ­Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: ‘Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.« A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihva­tiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgo­vori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Slaven Brekalo

Ivan Krstitelj! Čovjek neugledna izgleda. Opora i gruba lica. Gorštačkoga i tvrda mentaliteta. Nepokolebljiva duha. Na prvu možda i odbojan. Jednom riječju – pustinjak. Neobičan, ili blago rečeno, drugačiji za ono vrijeme od prije dvije tisuće godina, a tek za današnje... Nimalo privlačan, a pogotovo ne mjesto u kojem živi – pustinja. Međutim, čovjek koji upravo takav – neugledan i neusklađen s vremenom i prostorom – poslan od Boga da posvjedoči za svjetlo. I ako se zagledamo samo u Ivana Krstitelja kao takvoga i mjesto u kojem se nalazi, može nam promaknuti ono bitno – Isus Krist. Jer Ivan je svjedok. Onaj koji svjedoči. Dakle, onaj na kome naše oči počivaju – svjed(oči)ti, od riječi oči – i u kojem vidimo ne samo Ivana nego malo dalje. A o tom dalje nam lijepo piše evanđelje.

Nije Ivan svjetlo, nego on svjedoči za svjetlo. Ivan Krstitelj je onaj koji je osvijetljen, ali nije svjetlo. Na Ivanu je svjetlo, a svjetlo je Isus Krist. Fizičari nas uče kako mi ne vidimo svjetlo, već osvjetljene predmete. Dakle, kada upalimo svjetlo u nekoj prostoriji, mi vidimo predmete koji su u toj prostoriji, ne vidimo svjetlo koje ih osvjetljava. Tako isto Ivan Krstitelj, nije onaj koji svijetli, već onaj koji je osvjetljen Božjim svjetlom.

Ivan Krstitelj nas uči da biti svjedokom znači biti obasjan Isusom Kristom koji je svjetlo svijeta. Biti obasjan. To je biti svjedokom. Tako da se niti jedne oči ne zaustavljaju na meni nego dalje prema izvoru svijetla – Isusu Kristu. Prema tome, nije bitan izgled, nije bitan mentalitet, to nije uvjet mogu li ja biti obasjan Isusom Kristom. Bitno je nešto posve drugo. Bitno je izručiti se Isusu Kristu. Staviti se pod njegov pogled tj. pod njegovo svjetlo. Zato je važno gdje je Ivan Krstitelj. On je u pustinji. Tamo gdje vladaju surovi uvjeti života. Tamo gdje se čovjek fokusira samo na bitno. Nema se vremena baviti prolaznim i nebitnim. U pustinji se čovjek usmjeri na ono najvažnije za sebe. A Ivanu Krstitelju to je Bog – Isus Krist. Stoga, samo u pustinji čovjek može prepoznati ono nebitno i usmjeriti se na bitno, na Isusa. Jer u pustinji nema dodatnih sadržaja kojih ima u svakodnevici. U pustinji je čovjek zagledan samo u Boga i ništa ga ne ometa. Upravo je ta zagledanost ključ kako se predati Bogu kao Ivan Krstitelj.

Naime, kada se zagledate u sunce ili neku umjetnu svjetlost to vas zaslijepi. Čak što više može vam oštetiti vid. Tako isto, kada ste usmjereni samo na Boga i u njega zagledani, Boga Isusa Krista koji je svjetlo, to vas zaslijepi. Dogodi se sveto slijepilo. Odnosno to vas u potpunosti učini ovisnima o Bogu. I kad je čovjek slijep teško mu je hodati i kretati se, treba pomagala. Ide to jako sporo. Tako isto kad vas Bog zaslijepi, možda idete jako sporo, mic-po-mic, ali idete. To je bitno. Jer važno je ići. A sigurnost vam je Božja ruka koja vas drži i vodi, koja mi je pomagalo koje me usmjerava. I tada nema greške, nema promašaja. Kao kad držite slijepca i pomažete mu prijeći ulicu. Tada ste vi njemu oslonac i vodič, jamstvo sigurnog prelaska ulice.

Eto to je Ivan Krstitelj učinio i tako živio svoj život te bio vođen od Boga. Zato je Ivan Krstitelj snažni i nepokolebljivi svjedok. Svjedok usmjeren i fokusiran na Boga, obasjan Božjim svjetlom te vođen Božjom rukom.