TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU B

sij 17 2018 Miriam

Ulazna pjesma   
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu.   (Ps 96, 1.6)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha da nam budu na spasenje. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, ne će hoditi u tami, nego će imati svjetlosti života. (Iv 8, 12)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu: daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.

Prvo čitanje   Jon 3, 1-5.10
Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.

Čitanje Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 25, 4bc-5b.6.7bc-9

Pripjev:    Pokaži mi, Gospodine, putove svoje!

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj!

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Drugo čitanje   1Kor 7, 29-31
Prolazi obličje ovoga svijeta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mk 1,15
Približilo se kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte evanđelju!

Evanđelje    Mk 1,14-20
Obratite se i vjerujte evanđelju.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Čovjek bez Boga – nerješiva zagonetka

U nizu pitanja s kojima se čovjek neprestance suočava i uspješno ih ili manje uspješno rješava jedno pitanje se nameće uvijek jednakom oštrinom: Tko je zapravo čovjek, on sam? Tko je čovjek sa svojim rađanjem na koje nije mogao utjecati i umiranjem koje bi želio izbjeći, sa svojim usponima i padovima, uspjesima i neuspjesima, s vrlinama i manama? Tko je to biće koje u sebi ujedinjuje i ljubav i mržnju, i nadu i očaj, najčistije ideale i katkada prave paklenske planove?

Sveto pismo kao temeljnu istinu o čovjeku ističe da ga je Bog stvorio na svoju sliku (Post 1,27). Psalmist se upravo zbog te njegove sličnosti sa Stvoriteljem divi čovjeku kao Božjem stvorenju i upravo zanosno kliče: «Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži» (Ps 8,6-7). Imajući Boga za stvoritelja, čovjek je doista božanskog porijekla, ovjenčan slavom i počašćen svojim poslanjem da bude Božji suradnik.

To je velika istina o čovjeku, ali to je nažalost samo dio istine. Drugi dio je posve suprotan. Proroci stalno upozoravaju kako se čovjek brzo odmetnuo od Stvoritelja, kako mu je okrenuo leđa i prezreo njegovu volju. Oni slikovito govore kako je čovjekovo srce otvrdnulo, kako se okamenilo ili usalilo u njegovim grudima. Jeremija je u toj osudi čovjekove pokvarenosti najoštriji kad kaže: «Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?» (Jr 17,9). To je ta druga, tamna strana istine o čovjeku. Mogli bismo reći da u Starom zavjetu susrećemo jedan optimistički i jedan jako pesimistički pogled na čovjeka.

I što god više sazrijeva spoznaja o tom raskoraku između čovjekova podrijetla od Boga i onog što on po svojoj zloći stvarno jest, to jasnije se ocrtava treća mogućnost koju bi se moglo ukratko izreći: To što čovjek nije kadar sam ostvariti, čini Bog za njega, dolazeći mu u susret i pozivajući ga na ponovno zajedništvo. Dakle čovjek ne mora ostati zarobljen u svojoj zloći, niti samo čeznuti za plemenitošću i dobrotom koje sam ne može ostvariti, jer Bog mu se nudi kao onaj koji ga «proniče i poznaje» (Ps 139,1), kako bi mu pomogao.

Odgovor je u obraćenju Bogu

Jedini uvjet da se ponovo sretnu Bog i kruna svih njegovih stvorenja, čovjek, jest čovjekova spremnost na obraćenje. Zato Bog šalje proroka Jonu u veliki babilonski grad Ninivu koji je ogrezao u grijehu, ali koji zbog toga ne mora nužno propasti. Bog je spreman i jednom tako grešnom gradu iskazati milosrđe, ako se obrati i čini pokoru. I doista, nakon što je Jona sam mogao teško povjerovati u mogućnost toga pothvata i želio pobjeći od svoga poslanja, on ipak ide kamo ga Bog šalje i privodi Ninivljane k obraćenju.

Od istoga takvog stanja i iste potrebe ljudi polazi i Isus, naviještajući svim ljudima da je kucnuo trenutak kad Bog želi u svoj narod okupiti sve ljude, bez obzira na stupanj njihove grešnosti. Evanđelist Marko je cijeli Isusov nastup sažeo u četiri kratke, ali vrlo snažne rečenice: «Ispunilo se vrijeme. Približilo se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti!» (Mk 1,15). I Isus, poput starozavjetnih proroka i poput svoga preteče Ivana Krstitelja, poziva ljude na obraćenje, ali on toj poruci daje drukčiji ton. Njezin motiv nije više strah od suda Božjega i moguće kazne koja čovjeku prijeti zbog grijeha, već radost zbog kraljevstva Božjeg koje Bog u Isusu nudi svima.

Tu temu obraćenja posebno je u svom evanđelju razvio evanđelist Luka u onim svojim poznatim prispodobama o izgubljenom i nađenom: izgubljena ovca, izgubljena drahma, izgubljeni sin (usp. Lk 15). Svaki put je istaknuto ne samo da je Bog spreman uvijek oprostiti, već da se on raduje nad svakim obraćenikom daleko više nego nad onima kojima ne treba obraćenja. Zbog toga je Isusova poruka i nazvana Radosna vijest (euangelion).

Mi koji smo kršteni kao djeca i odgojeni u vjeri znademo kako se obraćati zapravo treba uvijek, cijeli život. To je sadržaj i Pavlova upozorenja njegovoj zajednici u Korintu da se ne prilagođava ovom svijetu, jer «vrijeme je kratko…i prolazi obličje ovoga svijeta» (1 Kor 7,1s.). Zato je o obraćenju moguće uvjerljivo govoriti samo onom čovjeku koji je svjestan te temeljne istine o svijetu i ljudskom životu: oni nisu vječni već prolazni i zato oni ne mogu čovjeku pružiti nikakvu sigurnost. Samo je Bog vječan, a čovjeku je darovana mogućnost da u Bogu baštini život vječni. To ne znači da kršćanin treba prezreti svijet i bježati od njega, kako se nažalost nekad znalo događati. Naprotiv, on ga treba ljubiti, ali pravom, Isusovom ljubavlju služeći Bogu i bližnjemu. Na zemlji nije moguć raj, ali jest predokus raja, ako čovjek vrši volju Božju i čezne za nebom.

Molitva vjernika

U zajedništvu vjere i poslanja koje nam je Bog udijelio, iznesimo pred njegovim licem svoje zajedničke molitve:

Vodi nas, Gospodine, putem spasenja.

  1. Za tvoju Crkvu: da vjerno hodi putem Krista Učitelja te, živeći zajedništvo vjere, bude dom za sve ljude, molimo te. 
     
  2. Za sve koji se staviše u službu Crkvi i Gospodinu: okrijepi ih vjernošću u nasljedovanju tvoga puta i radošću služenja svim potrebitima, u kojima nam otkrivaš svoje lice, molimo te. 
     
  3. Za mlade koji se nalaze pred izazovima života: rasvijetli ih Duhom mudrosti da u svome životnom zvanju i suočeni s izazovima svijeta, umiju razaznati i slijediti put evanđelja, molimo te. 
     
  4. Za ovu zajednicu pozvanih: daj nam spoznati sve ono što je u našemu životu potrebno obraćenja i tvoje milosne obnove kako bismo mogli iskusiti radost Kraljevstva koje si nam u Kristu darovao, molimo te.
     
  5. Daruj nam odvažnosti da ostavimo sve što nas zarobljava i veže uz svijet i prolaznost, i pomozi nam u slobodi živjeti tvoju Riječ, molimo te.

Svemogući Bože, i danas je po snazi tvoje Riječi u nama odjeknuo poziv na obraćenje i nasljedo­vanje tvoga puta. Usliši nam smjerne molitve i okrijepi nas da se životom zauzimamo za sve što te s vjerom molimo. Po Kristu Gospodinu našemu.