27. siječnja 2019.
Ulazna pjesma
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu sva zemljo! Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu. (Ps 96, 1.6)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha, da nam budu na spasenje. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. (Iv 8, 12)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu: daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.
Prvo čitanje Neh 8, 2-4a.5-6.8-10
Čitahu iz knjige Božjeg zakona i razlagahu da narod može razumjeti što se čita.
Čitanje Knjige Nehemijine
U one dane: Svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu koji je pred Vodenim vratima čitao je knjigu od ranoga jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu jer je bio poviše od svega naroda, a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje. I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita. Potom namjesnik Nehemija, svećenik-književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 19, 8-10.15
Pripjev: Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.
Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje.
Neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni.
Riječi ti usta mojih omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!
Drugo čitanje 1Kor 12, 12-14.27 – kraća verzija
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače? Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Lk 4, 18
Gospodin me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje.
Evanđelje Lk 1, 1-4; 4, 14-21
Danas se ispunilo ovo Pismo.
Početak svetog Evanđelja po Luki
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Marinko Šakota
Učitelj je zagovarao oboje: Učenost i mudrost.
“Učenost”, odgovarao je na pitanje, “postiže se čitanjem knjiga ili slušanjem predavanja.”
“A mudrost?”
“Čitanjem jedne knjige, a ta knjiga se zove: Ti!”
Još je dodao: “To nikako nije jednostavna zadaća, jer svaki tjedan pojavljuje se novo izdanje te knjige.”
Isus nas uči kako čitati Božju riječ - u njoj otkrivati poruku za sebe u ovom trenutku, danas. Božja riječ koju čitam upućena je meni sada i ovdje. Čitajući Božju riječ upoznajem druge, ono što se dogodilo u prijašnja vremena i prijašnjim ljudima. Upoznajem odnose Boga i ljudi, ljudska lutanja i traženja... Ali kad sada ja čitam Božju riječ, tada shvaćam da se radi ne više o drugima nego o meni. Ja sam sada tema. O meni je sada riječ. Bog sada meni govori.
To je ono što je Natan rekao Davidu nakon što je ovaj sagriješio prema Bat Šebi i njezinu mužu Uriji Hetitu: «Ti si taj čovjek!» (2 Sam 12, 1-7) Prema Davidu i njegovu grijehu Natan nije pristupio na direktan način, nije mu «u oči» rekao da je počinio zlodjelo. Stupio je preda nj na indirektan način – preko priče.
Zašto preko priče?
Priča ima moć da pronađe put do ljudskog srca, da probudi svijest i savjest. Ništa ne može tako otvoriti oči za smisao stvarnosti kao priča. Treba ju samo pozorno slušati i željeti čuti istinu pa makar to bilo neugodno. Onako kako je to shvatio psalmista: «Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje.» (Ps 119, 30)
David se, međutim, nije našao u priči. Shvatio je samo ono što se u priči dogodilo. Nije išao dalje. Nije vidio sebe u njoj. Zato mu Natan pomaže pokazujući prstom u njega: «Ti si taj čovjek!» Dakle, Davide, u ovoj priči sada se radi o tebi! Ti si adresa i tema!
Božja riječ ne odnosi se na druge ljude nego na mene koji ju sada čitam. Čitajući priče koje su opisane u Bibliji u njima upoznajem sebe. To je dobro shvatio sv. Pavao: «Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.» (Rim 15, 4)
Ako tako čitam Božju riječ, u njoj ću otkrivati bezbroj poruka za sebe. Božja riječ postat će mi najbolji prijatelj i savjetnik. Onako kako ju je sveti Franjo Asiški doživljavao: «Čitati Sveto pismo znači primati savjet od Isusa.» Bit će mi ono što je bila psalmistu: «Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.» (Ps 119, 105)
Samo čitanje Božje riječi nije dovoljno – to je tek početak. Ostanemo li puki čitatelji, Božja riječ će ostati na površini, neće prodrijeti u dubinu moga bića i neće donijeti ploda, a plod čitanja Božje riječi nije prikupljanje znanja o pročitanom nego preobrazba moga bića.
Preobrazba u meni počinje čim shvatim da je riječ koju čitam upućena meni. Preobrazba se povećava kada se od čitatelja počnem pretvarati u slušatelja Božje riječi, u onoga koji osluškuje Božju misao i iščitava poruku koja se u njoj krije.
U slušatelje ćemo sazrijeti ako se u nama probudi želja koja se probudila u Salomonu kada je vapio: «Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.» Postat ćemo raspoloživi za primanje Božje riječi ako je budemo promatrali kao zrcalo, u kojem ćemo se prepoznati, i kao smjerokaz, koji će nam davati novi smjer.
Isus želi da provjeravamo svoje slušanje: «Pazite dakle kako slušate.» (Lk 8, 18) Ovo je isto tako važno jer se Božja riječ ne samo čita nego i sluša. I dok se čita sluša se, osluškuje njezina poruka, Božja misao koju riječ sadržava.
Samo tako ćemo dopustiti da nam Bog govori preko riječi zapisane u Bibliji i da nas ta riječ dotakne u nutrini. Tako će Božja riječ za nas biti «istina» (Iv 17, 17), a time i korektor koji nas ispravlja i putokaz koji slijedimo - sada i ovdje.