Trideset i druga nedjelja kroz godinu A

stu 07 2020 Miriam

8. studenoga 2020.

Ulazna pjesma
Nek dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome, Gospodine. (Ps 88, 3)

Zborna molitva
Svemogući milosrdni Bože, ukloni sve protivštine duha i tijela da ti služimo slobodna i radosna srca. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, obazri se na ovu pomirnu žrtvu. Daj da pobožnošću i ljubavlju postignemo što slavimo u otajstvu muke tvoga Sina, Isusa Krista. Koji živi.

Pričesna pjesma  
Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora; na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. (Ps 23,1-2)

Popričesna molitva
Zahvaljujemo ti, Gospodine, za svete darove po kojima smo primili nebesku snagu. Molimo te, prožmi nas svojim Duhom, da budemo iskreni i postojani. Po Kristu.

Prvo čitanje   Mudr 6, 12-16
Mudrost nalaze oni koji je traže.

Čitanje Knjige Mudrosti
Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 63, 2-8

Pripjev:   Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.

Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.

Drugo čitanje   1Sol 4, 13-18
Bog će one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo! Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mt 24, 42a.44
Bdijte i budite pripravni jer ne znate čas kad će Sin Čovječji doći.

Evanđelje    Mt 25, 1-13
Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje ­svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ ­Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi ­doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaru­čnik: ­koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Penavić

Kristom zatečeni

Pri kraju smo još jedne liturgijske, a doskora i građanske godine. Teme koje se pojavljuju u odabranim evanđeoskim odlomcima proizlaze iz perspektive vječnosti, iz pogleda onkraj ukupnosti, konačnosti i prolaznosti ovozemaljskog nam boravka.

I današnjim evanđeljem prevladava snažan eshatološki naboj koji je prikazan u slici skupine djevica, neudatih mladih djevojaka sposobnih za udaju koje – čudno – zajedno čekaju jednog zaručnika. Autor evanđelja deset opisanih djevica dijeli na dvije brojčano jednake podskupine – pet „mudrih“ ili „umnih“ u odnosu na onih pet „ludih“ ili, ako želimo dokraja biti vjerni izvorniku, „glupih“. Pojam umnosti i gluposti ovdje se postavlja s obzirom na pripremljenost na susret sa zaručnikom. Ove „glupe“ ili „lude“ djevice nisu po sebi zle, nisu opake, one nikom ništa ne čine nažao, ali njihov karakter nema dovoljno osobina da bi ih se poimalo pametnima, mudrima. Mudrost se ovdje dapače sastoji u pomnoj brizi za svaki detalj. Kršćanin je dakle oslikan kao čovjek koji brižno pristupa i naoko neprimjetnim, ali bitnim sitnicama, čovjek koji je predan svom radu, zauzet za sebe i svijet oko sebe, praktičan i koga najavljena stvarnost ne može tek tako iznenaditi, zateći ili začuditi. Ludost ili glupost, s druge strane, jest nemar ili nebriga, površnost, šarlatanstvo, zanesenost trenutkom, euforija i histerija za nekim efemernim vrijednostima, a u isti mah gubitak onoga bitnog iz vidokruga. I jedna i druga skupina djevica nosi svjetiljke. Međutim, nekima su te svjetiljke potpuno beskorisne; čak suvišan, nefunkcionalan teret u ruci jer su previdjele – opijene momentom trke za zaručnikom – uzeti ono ključno: gorivu tvar. Zbrka nastaje u periodu približavanja onomu za čim se prvotno pošlo – susretu sa zaručnikom. Budući da su pošle na brzinu, nespremne, glupe su djevice otišle u potragu za uljem u trenutku slavlja, zaručnikova dolaska, i ostale odsutne sa susreta.

Temeljna antička i kasnije kršćanska krepost ili vrlina jest razboritost, uravnoteženost, ekvilibriranost. Po njoj ništa ne dolazi naglo, ali sve se postiže sigurno, odmjereno, u pravi čas, donekle i proračunato. U evanđeljima se na više mjesta Krista prikazuje kao onoga koji ima silan smisao za organizaciju ukupnog života, a u ovim scenama najave eshatona ne zaobilazi ni poziv na pomnost, na predanost, na vjernost… Tek iz vjere u stvarnost eshatona kršćanin može ugoditi ritam vlastitog življenja po principima evanđelja. Glupost jedne skupine djevica iz ove prispodobe, da je zaručnik došao na vrijeme a ne kasno u noć, uopće ne bi bila uočena – jer danju im svjetiljke nisu potrebne. Činjenica da zaručnik kasni i da nastupa noć razotkriva njihovu nespremnost na susret. Slično i u realnom životu, da Krist svakodnevno agresivno ulazi u naše obične ljudske situacije, drukčije bismo se vjerojatno i postavljali prema stvarnosti vjere. Ali, jer on obično kasni i najavljeno odgađa svoj dolazak, vjera u susret s njim jenjava, dolazi čak u pitanje; svjetiljke se doduše nose, reda radi, iz običaja, iz puke tradicije, iz navike, ali su po sebi nefunkcionalne jer rijetki zapravo misle da će im ikada zatrebati, tj. da će se zaručnik zaista i pojaviti na vratima.

Iako ovih dana gledamo nekropole pune kostiju, te gradove mrtvih, i misaono se gubimo u crnilu grobnog mramora, zbrajajući generacije čije kosti tu počivaju, uvjereni da je smrt stalna, teška kao grob – možemo li tek iz iskustva ovozemaljske smrti zaključiti da je vjera u život koji traje neki davno odsanjan san? Da nas ne zatekne nespremne, posrami u našoj gluposti, omamljene ljudskim, sasvim ljudskim razmišljanjem…

 

Propovijedi