3. studenoga 2019.
Ulazna pjesma
Gospodine, ne ostavljaj me, Bože moj, ne udaljuj se od mene! Požuri se meni na pomoć, Gospodine, spase moj! (Ps 38, 22-23)
Zborna molitva
Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost da ti dostojno i uzorno služimo. Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek ova žrtva u tvojim očima bude čista, a nama plemenit dar tvoga milosrđa. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Pokazao si mi stazu života, obradovat ćeš me licem svojim, Gospodine. (Ps 16, 11)
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas nebeskim otajstvom. Molimo te, nek djeluje u nama sve snažnije i pripravi nas na dar što ga obećava. Po Kristu.
Prvo čitanje Mudr 11, 22-12,2
Ti si milostiv svima jer ljubiš sva bića.
Čitanje Knjige Mudrosti
Sav je svijet pred tobom, Gospodine, kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života, i tvoj je besmrtni duh u svemu. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospodine! Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 145, 1-2.8-11.13cd-14
Pripjev: Blagoslivljat ću ime tvoje dovijeka, Bože, kralju moj!
Slavit ću te, Bože, kralju moj,
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Drugo čitanjem 2Sol 1, 11-2.2
Proslavilo se ime Kristovo u vama, i vi u njemu!
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Uvijek molimo za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista. A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad – na`` dan Gospodnji. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 3, 16
Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca; tko god u njega vjeruje, ima život vječni.
Evanđelje Lk 19, 1-10
Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta`` Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Antonio Šakota
Isus i Zakej
Draga braćo i sestre! Postoje susreti koji nam ostanu u sjećanju više od nekih drugih. Postoje riječi koje su nas oblikovale i ostale nam u sjećanju više od drugih. Postoje susreti s Gospodinom koji su nas u jednom trenutku života posebno dodirnuli i ostavili u nama neizbrisiv trag. Tako je i moj život oblikovan i opečaćen nekim susretima, riječima i činima koje ću do kraja života pamtiti dopuštajući im da se u meni dalje razvijaju i rastu do mjere uzrasta punine Kristove. Jedan događaj posebno pamtim, a to je Svjetski susret mladih u Krakovu 2016. g. i homilija pape Franje nadahnute evanđeljem koje slušamo ove nedjelje – susreta Isusa i Zakeja.
Do tog susreta, po ljudskim mjerilima, uopće nije trebalo doći. To nam potvrđuje Zakejev opis posla. Bijaše nadcarinik. Šef onima koji su u narodu bili prilično omraženi. Carinici. Kako i ne bi bili omraženi. Bili su to pripadnici židovskog naroda koji su radili za stranu, okupatorsku, pogansku, rimsku vlast. 'Ajde, nek' su i radili. Treba raditi, Bože moj. Kamo sreće da su radili pošteno. Naprotiv, oni su svoj napaćeni narod vodili u još veću patnju i očaj. Zamisliti posao u kojem moraš po zakonu uzeti 100 maraka po osobi i predati vlasti, a ti uzmeš 150 ili 200 pa ostaviš sebi štogod u džep i pritom nagradiš i svoga kvazi-šefa Zakeja, prilično je gadno. Onako, po ljudsku, rekli bismo, neka se gone što dalje od nas, daleko im kuća bila. I dok mi ovako po ljudsku gradimo svoje zidove prema Zakeju i Mateju i ostalim lopovima, na trenutak nas prestraši ovaj odlomak i činjenica da se nakon susreta s Isusom dogodio takav zaokret u Zakejevom životu koji oduzima dah. I pitamo se, što je Isus u njemu vidio? Kako je uspio od takvog lopova napraviti uzornog kršćanina? Što je Isus u njemu vidio i što je Zakeja „natjeralo“ na promjenu života a da to s drugima nikako nije išlo? Očito, ima nešto u tom Isusovom pogledu. Mnogi su ga osjetili, i Matej, i ona grešnica, i Šimun Petar. Predmet Njegovog pogleda mogu biti i ja. I Bogu hvala da jedan takav pogled postoji, onaj koji gleda ravno u srce.
No, danas bih htio govoriti više o Zakeju… Ako bolje uočimo, Zakej je imao nekoliko zapreka za susret s Isusom. Najmanje tri. Možda nam Zakejeve prevladane zapreke pomognu da i mi susretnemo Gospodina i promijenimo u životu ono što je Gospodina nedostojno.
Prva zapreka bila je Zakejeva tjelesna konstitucija. Evanđelje kaže da je bio niskog rasta. Bio je mali. Fizička malenost može biti sinonim za sve ono što smatramo nedostatcima u svome životu. Ono po čemu smatramo druge boljima i vrjednijima od nas. Takvi nedostatci mogu biti uzrokom mnogim kompleksima. A u stanju kompleksa živim u stanju neslobode. Nisam u stanju ljubiti, ni sebe, ni bližnjega, pa ni Gospodina. Kad ne ljubim, onda činim ono suprotno njoj. Možda ni Zakej nije bio u stanju ljubiti pa se kroz svoj zanat gledao dokazati do te mjere da u potlačivanju drugih nije imao mjere? Reklo bi se onako: „kad vi mene ne volite, neću ni ja vas“. Zapravo, bilo bi bolje reći da se radi o Zakejevom umišljaju. Nedostatci mogu biti i duhovne naravi. Neprihvaćanje sebe, loše mišljenje o sebi, umišljanje da nismo na razini ili visini zadatka, da stvari u životu radimo loše, da nas nitko ne voli samo su neki znakovi koji govore o zapreci nazvanoj „niski rast“. Draga braćo i sestre, naše dostojanstvo u Božjim očima uistinu je veliko. U Novom zavjetu govori se o sinovima Božjim, o nastanjenju Duha Svetoga u nama, o velikoj ljubavi Božjoj koju je na nas izlio. Mnogo je još takvih izričaja koji govore o dostojanstvu ljudske osobe u Božjim očima. Zato, draga braćo i sestre, pogledajmo i mi u Božje oči kako bi o sebi stvorili ono mišljenje koje Gospodin o nama ima, a ima prilično veliko!
Druga zapreka u Zakejevom životu bila je stid. Koji stid? Pa nije bilo lako popeti se na onu smokvu! Proglasit će te ludim! Još javni čovjek, svi ga znaju! Sad odjednom na smokvi! Pa je li normalan? Odakle njega odjednom na takvoj poziciji? Stid može biti zapreka svima nama u odnosu s Gospodinom. Mislim na stid koji paralizira. To je onaj stid koji me koči kad ja u duši osjetim da trebam nešto učiniti za Gospodina i vođen takvim stidom to, naravno, ne učinim i ostanem zakopan u vlastitoj bijedi. Može to biti i onaj stid kad dođem na ispovijed pa zatajim neki grijeh da svećenik ne bi promijenio mišljenje o meni. I onda ostanem bez milosti. Zakej je pobijedio stid. Riskirao je. Stavio je na kocku i svoj ugled, ako se uopće njegov život može nazvati uglednim. Ima ljudi koji poistovjećuju bogatstvo i ugled. Riskirao je, svjestan da će se susresti i s podsmijehom i s neshvaćanjem. Ali je riskirao. Nije dopustio da mu ovaj milosni trenutak pobjegne. Uhvatio ga je objeručke i više nije puštao. Po primjeru Zakeja, usudimo se i mi prihvatiti trenutke milosti u životu ne ostajući ukopani u vlastitoj bijedi i ljudskim obzirima.
Konačno, postojala je i treća zapreka koja se isprepliće s ostalima. A to je mrmljanje drugih. Što će on!? Kako će on!? Pa ne može on!? Evo dobro on, ali što ima Isus raditi u njegovoj kući!? Bože moj, koliko je tih zbunjujućih glasova!? Bogu hvala, Zakej je pobijedio i mrmljanje drugih. Obazirao se nije. Želja za obraćenjem bila je očito jača. Dobro je govorio sv. Franjo: „Ono sam što sam pred Bogom, ništa više i ništa manje“. Ne bi loše bilo danas u sebi ponavljati ove Franjine riječi kako bismo i sami pobijedili manjak samopoštovanja, paralizirajući stid i mrmljanje drugih – tri velike napasti koje nas udaljuju od Gospodina, od nas samih i od bližnjih. Amen.