TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU A

stu 16 2017 Miriam

Ulazna pjesma   
Gospodin govori: Ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – naume mira a ne nesreće: za­zi­vat ćete me i ja ću vas usli­šati i sabrat ću vas iz svih naroda. (Jr 29, 11-12.14)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost; jer duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da nam darovi, prineseni tvome imenu, udijele vjernost u tvojoj službi i vječno zajedništvo s tobom u slavi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Milina mi je biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Gospodinu. (Ps 73, 28)

Popričesna molitva 
Častili smo se, Gospodine, svetim otajstvom što smo ga prinijeli na spomen tvoga Sina, kako nam je on naredio. Daj da po njemu rastemou ljubavi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Izr 31, 10-13.19-20.30-31
Vješto radi rukama marnim.

Čitanje Knjige Mudrih izreka
Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na vratima hvale djela njezina! Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 128, 1-5

Pripjev:   Blago svima koji se boje Gospodina!

Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

Drugo čitanje   1Sol 5, 1-6
Da vas Dan ne zaskoči kao kradljivac.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Iv 15, 4a.5b
Ostanite u meni i ja u vama, govori Gospodin, tko ostaje u meni, taj donosi mnogo roda.

Evanđelje   Mt 25, 14-30
U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj napro­tiv koji je primio jedan ode, otkopa ­zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet tale­nata i donese drugih pet ­govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi ­talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata ­stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad ­mnogim ću te postaviti! Uđi u radost ­gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospo­daru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva ­talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo ­dobri i vjerni! U malome si  bio vjeran, nad ­mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’ A pristupi i onaj koji je primio jedan ­talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje ­nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih ­talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A ­gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’ ‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Dade im svoj imetak

Vjerujem da mnogi kršćani, slušajući ovu Isusovu prispodobu, imaju poteškoća s onako strogom osudom ovog posljednjeg sluge. Teško nam je shvatiti u čemu bi bila njegova krivnja koja bi zasluživala takvu kaznu. Zar nije vjerno sačuvao ono što mu je bilo povjereno i to vratio gospodaru? Razmišljajući o tome, mogli bismo se i ovako pitati: Što bi bilo s tim čovjekom da je pokušao s povjerenim novcem trgovati pa sve izgubio? Što bi bilo da se tim novcem nepravedno obogatio ili da je taj novac potrošio u lošem društvu? Vjerojatno nam ni u jednom od tih slučajeva ne bi smetalo što je oštro kažnjen, ali ovako se teško mirimo s njegovom kaznom, jer ne vidimo što je loše učinio.

Tu je upravo bit problema. Isus i ne kaže da je učinio nešto loše. Njegova krivnja sadržana je u riječima: „Slugo zli i lijeni! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom“ (Mt 25,26sl). Isus želi ovom zgodom naglasiti kako ćemo biti suđeni ne samo po onom što smo učinili loše, već i po onom što smo propustili učiniti. Isus spomenutog slugu zove „zlim i lijenim“, pri čemu se čini da njegova zloća proizlazi upravo iz njegove lijenosti. Talenti o kojima je ovdje riječ nisu anonimni. Oni imaju svoje porijeklo, jer u prispodobi se kaže: „Čovjek polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak“ (25,14). Vlasnik novca nije nitko drugi već sam Krist, a sluge su njegovi učenici. Povjereni talenti su darovi koje on dijeli kako hoće, a kojima će oni raspolagati do njegova ponovnog dolaska i tako ostvarivati njegovo kraljevstvo na zemlji. Drugim riječima, oni nastavljaju ili ne nastavljaju njegovo djelo, za što su pozvani i poslani. U tome je zlo ovog bojažljivog i zato lijenog sluge.

Strah uvijek sputava

Iz 2. stoljeća p. Kr. ostao je sačuvan jedan spis koji su krivovjerci pokušali proturiti kao još jedno evanđelje, no Crkva ga nije preuzela u kanon svojih knjiga. U tom spisu Isusov strogi zahtjev već se kuša ublažiti, pa je u tu svrhu prekrojena i ova prispodoba. Onaj prvi s pet talenata ostao je i tamo na prvom mjestu, ali druga su dvojica zamijenila svoja mjesta. Na drugom je mjestu onaj s jednim talentom, koji nije ništa zaradio, ali koji zbog toga nije kažnjen već samo ukoren. Na trećem mjestu je onaj s dva talenta, za kojeg se kaže da je taj novac potrošio u lošem društvu i da je oštro kažnjen.

Tu dolazi do izražaja ono što drijema u svakom čovjeku, pokušaj da se s Bogom prođe što jeftinije. Ogroman broj kršćana misli kako je dosta ne činiti teške grijehe, pa da se čovjek svidi Bogu. Zato i ispovijedi često glase: „Nisam ovo, nisam ono“, bez ikakve potrebe da se čovjek suoči s onim što je propustio učiniti, a mogao i morao je. Isus ovom prispodobom želi reći kako Bog s čovjekom računa kao sa svojim suradnikom, kako ima povjerenje u njega. Zato mu i daje određene darove za koje ne želi da ostani besplodni. Jedna priča veli kako je neki čovjek došao Bogu na sud i ponosno pokazuje Bogu svoje ruke: „Bože, evo mojih ruku, one su čiste od bilo kakvoga zla“. Na to Bog odgovara: „Da, istina, one su čiste, ali nažalost one su i prazne. Ta priča nije ništa drugo već vješto pretočena Isusova prispodoba o talentima.

Što je s mojim talentima?

Pokušajmo, uživljujući se u ovaj tekst, provjeriti kakav je moj osobni odnos prema Božjim darovima. Tu smo izloženi dvostrukoj napasti. Ljudi s više darova, dakle sposobniji i okretniji, često su žrtve napasti da se uzohole i uzdignu iznad drugih. Oni tako Božje darove sebično koriste za osobne probitke, umjesto da ih stave u službu drugima. Oni s manje darova u opasnosti su da kažu: Bog nije ništa posebno ni dao, pa nema što od mene ni tražiti. Umjesto da iskoriste svoj dar, kolik god on bio, oni katkada zavide onima s više darova i sve ostaje na tome.

Sveti Pavao govori o Crkvi kao o tijelu koje oživljava i prožima isti Duh Božji koje svakome dijeli različitu mjeru svojih darova, ali ih svima daje na korist istomu tijelu, to jest Crkvi (usp. 1 Kor 12). Podsjećajući kako se ljudsko tijelo ne može odreći ni jednog svoga uda, on naglašava kako je i u Crkvi svatko potreban i važan sa svojim darom koji je od Boga dobio. Tko god ne iskoristi svoj dar, Crkva će ostati siromašnija za taj dar, jer ga nema tko drugi nadomjestiti. Sv. Ivan Vianej, župnik iz Arsa u Francuskoj bio je tako slabo nadaren, da je jedva uspio završiti teologiju i biti zaređen za svećenika. No kao svećenik učinio je više nego mnogo odlikaša. On nije zakopao svoj talent, već ga je radosno upotrijebio na slavu Bogu u službi ljudima.

Netko je rekao kako mi današnji ljudi ne smijemo svojim potomcima zemlju ostaviti siromašnijom nego smo je mi primili od svojih predaka. Nije mislio toliko na materijalno bogatstvo, već više na duhovne vrednote i visoke kršćanske ideale. Kad čovjek umre, nije važno kolika mu je bila ušteda, već je li svojim životom obogatio svijet i jesu li ljudi njegovim odlaskom ostali siromašniji. 

Molitva vjernika

Poniznom se molitvom utecimo Bogu, dobromu Ocu i izvoru svakoga dobra: 

  1. Svojoj Crkvi povjerio si dar vjere: okrijepi ju proročkom hrabrošću da vjerno i ustrajno naviješta spasenje svim ljudima, molimo te.
     
  2. Rasvijetli svojom mudrošću papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve da u vršenju svoje službe umiju prepoznavati svaki dar koji im povjeravaš za izgradnju tvoga Kraljevstva, molimo te. 
     
  3. Svojom utjehom budi bliz svima koji trpe u siromaštvu i onima koji žive pod prijetnjom rata i progonstva, a kršćane nadahni da djelotvornom ljubavlju budu bližnji svima koje susreću, molimo te.
     
  4. Nas ovdje okupljene ispuni radošću života da, u zahvalnosti za svaki tvoj dar, sve svoje djelovanje i htijenje usmjeravamo prema konačnomu susretu s tobom, molimo te.
     
  5. Braću i sestre koji dovršiše dane zemaljskoga života primi u radost svoga Kraljevstva, molimo te.

Vječni Oče, u svojoj beskrajnoj ljubavi obdario si nas darovima života. Prati naš svojom milošću naš hod kroz svijet da budemo uvijek djelitelji tvoje dobrote svim ljudima te zavrijedimo ući u vječno zajedništvo s tobom. Po Kristu Gospodinu našemu.