19. studenoga 2023.
Ulazna pjesma
Gospodin govori: Ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – naume mira a ne nesreće: zazivat ćete me i ja ću vas uslišati i sabrat ću vas iz svih naroda. (Jr 29, 11-12.14)
Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost; jer duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, daj da nam darovi, prineseni tvome imenu, udijele vjernost u tvojoj službi i vječno zajedništvo s tobom u slavi. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Milina mi je biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Gospodinu. (Ps 73, 28)
Popričesna molitva
Častili smo se, Gospodine, svetim otajstvom što smo ga prinijeli na spomen tvoga Sina, kako nam je on naredio. Daj da po njemu rastemo u ljubavi. Po Kristu.
Prvo čitanje Izr 31, 10-13.19-20.30-31
Vješto radi rukama marnim.
Čitanje Knjige Mudrih izreka
Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na vratima hvale djela njezina!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 128, 1-5
Pripjev: Blago svima koji se boje Gospodina!
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!
Drugo čitanje 1Sol 5, 1-6
Da vas Dan ne zaskoči kao kradljivac.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.
Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Iv 15, 4a.5b
Ostanite u meni i ja u vama, govori Gospodin, tko ostaje u meni, taj donosi mnogo roda.
Evanđelje Mt 25, 14-30
U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’ A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’ ‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 15. studenoga 2020.
„Ne budi sebičan, pruži ruku siromahu“
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu pretposljednju nedjelju liturgijske godine Evanđelje nam pred oči stavlja prispodobu o talentima (usp. Mt 25, 14-30). To je dio Isusova govora o posljednjim vremenima koji prethodi njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Prispodoba pripovijeda o nekom bogatašu koji je morao otputovati, a kako je trebao biti dugo odsutan povjerava svoja dobra trojici svojih slugu: prvome povjerava pet talenata, drugome dva, trećem jedan. Isus precizira da je raspodjela izvršena „svakomu po njegovoj sposobnosti“ (r. 15). Tako Gospodin čini sa svima nama: dobro nas poznaje, zna da nismo isti i ne želi privilegirati nikoga na štetu drugih, već svakom povjerava dobra razmjerno njegovim sposobnostima.
Za vrijeme gospodareve odsutnosti, prva dvojica sluga mnogo su se trudili i radili tako da su čak udvostručili povjereni iznos. To se nikako ne može reći i za trećega slugu koji je sakrio svoj talent u jednu rupu: kako bi izbjegao rizike, ostavlja ga tamo, na sigurnom od lopova, ali ga nije oplodio. Dolazi vrijeme za povratak gospodara koji poziva sluge da podnesu račun. Prva dvojica predstavljaju dobar plod svog zalaganja, radili su i gospodar ih hvali, nagrađuje i poziva da sudjeluju u njegovu slavlju, u njegovoj radosti. Treći, međutim, shvativši svoju pogrešku, odmah se počinje opravdavati, govoreći: „Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!“ (rr. 24-25). On se brani od svoje lijenosti optužujući svojega gospodara da je „strog“. Tu naviku imamo i mi: branimo se, puno puta, optužujući druge. Ali nisu krivi oni: krivnja je na nama, krivica je naša. A taj sluga optužuje druge, optužuje gospodara ne bi li sebe opravdao. I mi, mnogo puta, činimo isto. Tada ga gospodar prekorava: naziva ga „zlim i lijenim“ slugom (r. 26), oduzima mu talent i izbacuje ga iz svoga doma.
Ova prispodoba vrijedi za sve, ali kao i uvijek, posebno za kršćane. I danas je silno aktualna: danas na Dan siromašnih kada Crkva nama kršćanima govori: „Pruži ruku siromahu. Pruži ruku siromahu. U životu nisi sam: ima ljudi koji te trebaju. Ne budi sebičan, pruži ruku siromahu“. Svi smo od Boga dobili „nasljedstvo“ kao ljudska bića, ljudsko bogatstvo, koje god da ono bilo.
A kao Kristovi učenici primili smo i vjeru, Evanđelje, Duha Svetoga, sakramente i mnoge druge stvari. Te darove treba upotrijebiti za činjenje dobra, za činjenje dobra u ovome životu kao služenje Bogu i braći. I danas Crkva govori tebi, govori nama: „Iskoristi ono što ti je Bog dao i svrni svoj pogled na siromaha. Gledaj samo koliko ih je, pa i u našim gradovima, u središtu našega grada, mnogo ih je. Činite dobro!“.
Mi ponekad mislimo da biti kršćanin znači ne činiti zlo i da se dobro sastoji u tome da se ne čini zlo. Ali ne činiti dobro nije dobro. Moramo činiti dobro, izići iz sebe samih i pogledati, pogledati one koji su u najvećoj potrebi. Toliko je gladi, također usred naših gradova, i mnogo puta ulazimo u tu logiku ravnodušnosti: siromah je ondje, a mi okrećemo glavu na drugu stranu. Pruži ruku siromahu: to je Krist. Neki kažu: „Ma ti svećenici, ti biskupi koji govore o siromasima, o siromašnima… Želimo da nam govore o vječnom životu!“. Gledaj, brate i sestro, siromašni su u središtu evanđelja; Isus je taj koji nas je naučio govoriti siromašnima, Isus je došao radih siromaha. Pruži ruku siromahu. Primio si toliko toga, a puštaš da tvoj brata, da tvoja sestru umru od gladi?
Draga braćo i sestre, neka svatko kaže u svom srcu ono što nam Isus danas govori, neka ponovi u svome srcu: „Pruži ruku siromahu“. I Isus nam kaže još nešto: „Znaj, ja sam siromah“. Isus nam kaže ovo: „Ja sam siromah“.
Djevica Marija primila je veliki dar: samog Isusa, ali nije ga zadržala za sebe, darovala ga je svijetu, svom narodu. Učimo od nje pružati ruku siromahu.
……………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 16. studenoga 2008.
Kristovi se darovi umnažaju darivanjem
Draga braćo i sestre!
Božja riječ ove pretposljednje nedjelje liturgijske godine poziva da budemo budni i radišni u očekivanju povratka Gospodina Isusa Krista na kraju vremena. U evanđelju smo čuli poznatu prispodobu o talentima, koju donosi sveti Matej (25,14-30). "Talent" je bila jedina drevna rimska moneta velike vrijednosti i upravo zbog popularnosti te prispodobe postala je sinonim za osobne darove, na kojima je svatko pozvan raditi kako bi donijeli svoj rod. Tekst govori o čovjeku koji "polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak" (Mt 25,14). Čovjek iz prispodobe predstavlja samoga Krista, sluge su učenici a talenti su darovi koje im Isus povjerava. Zato ti darovi, osim svojih prirodnih osobina, predstavljaju i bogatstva koja nam je Gospodin Isus ostavio u baštinu, kako bismo ih mi umnožili: njegovu riječ, koja je poput sjemena položena u svetome evanđelju; krštenje, koje nas obnavlja u Duhu Svetom; molitvu – "Oče naš" – koju uzdižemo Bogu kao sinovi ujedinjeni u Sinu; njegovo oproštenje, koje nam je zapovjedio nositi svima; sakrament Njegova žrtvovanog Tijela i njegove prolivene Krvi. Riječju: Božje kraljevstvo, koje je On sam, prisutan i živ među nama.
To je blago koje je Isus povjerio svojim prijateljima, na kraju svoga kratkog zemaljskog života. Današnja prispodoba ustraje na nutarnjem stavu kojim treba prihvatiti i vrednovati taj dar. Pogrešan stav je strah: sluga koji se boji svoga gospodara i plaši njegova povratka skriva novac pod zemlju i ovaj ne daje nikakvog roda. To se događa, primjerice, s onima koji nakon što su primili krštenje, pričest i potvrdu te darove pokapaju ispod pokrova predrasuda, ispod lažne slike Boga koja čovjeka onesposobljava za vjeru i djela, tako da ovaj na kraju iznevjeri Gospodinova očekivanja. Ali ta usporedba još više ističe dobre plodove koje su donijeli učenici koji, sretni zbog primljenog dara, nisu ga sakrili sa strahom i ljubomorom, već su ga oplodili dijeleći ga i dajući ga drugima. Da, ono što nam je Krist dao umnaža se darivanjem! To je blago stvoreno zato da se potroši, uloži, dijeli sa svima, kao što nas uči onaj veliki upravitelj Isusovih darova – apostol Pavao.
Evanđeosko učenje, koje nam današnja liturgija nudi, imalo je utjecaja također na povijesno-društvenom planu, potičući u kršćanskim narodima aktivni i poduzetnički mentalitet. Ali središnja se poruka odnosi na duh odgovornosti kojim treba prihvatiti Božje kraljevstvo: odgovornosti prema Bogu i prema čovjeku. Taj stav srca savršeno utjelovljuje Djevica Marija koja, primivši najdragocjeniji od svih darova, samoga Isusa, ponudila ga je svijetu beskrajnom ljubavlju. Nju molimo da nam pomogne da budemo "sluge dobre i vjerne", kako bismo mogli jednoga dana uzmogli postati dionici "radosti našega Gospodina".