Trideset i treća nedjelja kroz godinu C

stu 15 2019 Miriam

17. studenoga 2019.

Ulazna pjesma
Gospodin govori: Ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – naume mira a ne nesreće: zazivat ćete me, i ja ću vas uslišati i sabrat ću vas iz svih naroda. (Jr 29, 11.12.14)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost, jer duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da nam darovi, prineseni tvome imenu, udijele vjernost u tvojoj službi i vječno zajedništvo s tobom u slavi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Milina mi je biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Gospodinu. (Ps 73, 28)

Popričesna molitva
Častili smo se, Gospodine, svetim otajstvom što smo ga prinijeli na spomen tvoga Sina, kako nam je on naredio. Daj da po njemu rastemo u ljubavi. Po Kristu.

Prvo čitanje     Mal 3, 19-20a
Ogranut će vam sunce pravde.

Čitanje Knjige proroka Malahije
Evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Gospodin nad vojskama – neće im ostati ni korijena ni grančice. A vama koji se imena moga bojite sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam     Ps 98, 5-9

Pripjev:  Gospodin dolazi suditi pucima po pravici.

Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!

Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Sudit će krugu zemaljskom po pravdi
i pucima po pravici.

Drugo čitanje 2Sol 3, 7-12
Tko neće da radi, neka i ne jede!

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo ži­vjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava ­jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete ­nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovije­dasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Lk 21, 28
Uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.

Evanđelje     Lk 21, 5-19
Svojom ćete se postojanošću spasiti.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok su neki ­razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne ­dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ­ratove i po­bune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.« Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naro­da i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će veli­kih potresa i po raznim ­mjestima ­gladi i po­šasti; bit će strahota i velikih znakova s ­neba. No prije svega toga podi­gnut će na vas ­ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to ­radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: ­nemojte unaprijed smi­šljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći ­suprot­sta­viti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A ­predavat će vas čak i vaši ­roditelji i ­braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Josip Serđo Ćavar

Ustraj srce moje do kraja

Zadnja je nedjelja prije Krista Kralja i konca liturgijske godine. Evanđelje naš pogled upravlja k posljednjim zbiljama. Znatan broj prvih kršćana očekivao je neposredni Kristov povratak i svršetak ljudske povijesti. Vremenom je snaga toga iščekivanja splasnula. Današnje Isusove riječi žele nam ponovno posvjestiti kako nam se valja pojaviti pred Božjim licem.

Učitelj je pri samome kraju svoga javnoga djelovanja i Jeruzalem se primaknuo. I dok je tako razgovarao s onima koji su ga okružili, pogled se zadržao na Hramu. Bijaše to veličanstvena građevina, osobito sa svojim mramornim i zlatnim površinama pa je bilo nemoguće zamislitit da bi se takvo zdanje moglo srušiti i nestati. Tvrdnjom da hramske zidine neće još dugo potrajati, Isus prekida “utapanje“ u ljepoti hrama i pokušava preusmjeriti pogled svojih učenika sa zgrade na sebe. Gospodin je istinski hram u kojem će se prinijeti najsavršenija žrtva. Zidine jeruzalemskog hrama će se urušiti, jer je kuća molitve postala izvorištem ponosa, prestiža i trgovine. Kuća Očeva postala je sve drugo nego li kuća milosrđa i ljubavi za svakoga čovjeka. Ono što je Isus rekao za hram zbilja se i dogodilo. Kao što znamo iz povijesti Izraela, proroštvo se obistinilo 70. godine kada je rimska vojska sravnila Jeruzalem sa zemljom, zajedno s njegovim Srcem.

Ali nije važno padati u histeriju i očaj koju stvaraju takve vijesti, a osobito potiču današnji mediji, nego treba raditi na vlastitom obraćenju. Zato Isus ne zadovoljava našu radoznalost, ne daje datume ni jasne upute, ne objašnjava kako i kada će doći svršetak svijeta. On usmjerava našu pažnju na pripravu. Sva naša pozornost treba biti usmjerena na to kako ćemo dočekati svoj kraj. I u kojem će stanju naše srce dočekati taj kraj vremena.

Gospodin najavljuje progone i mučeništva koja će zadesiti njegove. Čak će nam se i naši najbliži suprotstaviti. Učitelj želi pripremiti za teška vremena, naoružati nas, kako ne bi izgubili nadu. Dakle: bit će ratova, zatvaranja, prijevara i progona, ali ni jedna vlas s glave neće nam propasti. Proći ćemo kroz zamke, bolove, razočaranja, laži, ali nitko neće imati vlast nad nama. Ili kao što reče Izaija: „Ideš li preko vode, ja sam s tobom; preko rijeka, neće te potopiti. Ideš li kroz oganj, nećeš izgorjeti, neće te plamen opaliti.“ (Iz 43, 2). Doći će kraj vremena, ali i kraj progonstvima. Zato evanđeoski odlomok završava utješnim riječima koje su ujedno poziv: „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Vrijeme kušnje je ujedno vrijeme čišćenja u kojem nas Isus uči da se ne oslanjamo na sebe, svoju snalažljivost, ljude koji će nas, ne jedanput, iznevjeriti, nego da se u potpunosti oslonimo na Boga i u njega uzdamo.

Stoga je današnje evanđelje prilika da se preispitamo kako živimo. Je li možda životarim, preživljavam ili ipak tražim puninu zbog koje sam stvoren? Kako upravljam vremenom? Neka nas euharistijski susret s Gospodinom pripravi na konačni susret s Njim i neka nam srce učvrsti i okrijepi za vremena teškoća i križa.

Propovijedi