Trideseta i treća nedjelja kroz godinu C

stu 11 2022 Miriam

13. studenoga 2022.

Ulazna pjesma
Gospodin govori: Ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – naume mira a ne nesreće: zazivat ćete me, i ja ću vas uslišati i sabrat ću vas iz svih naroda. (Jr 29, 11.12.14)

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost, jer duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da nam darovi, prineseni tvome imenu, udijele vjernost u tvojoj službi i vječno zajedništvo s tobom u slavi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Milina mi je biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Gospodinu. (Ps 73, 28)

Popričesna molitva
Častili smo se, Gospodine, svetim otajstvom što smo ga prinijeli na spomen tvoga Sina, kako nam je on naredio. Daj da po njemu rastemo u ljubavi. Po Kristu.

Prvo čitanje Mal 3, 19-20a
Ogranut će vam sunce pravde.

Čitanje Knjige proroka Malahije
Evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Gospodin nad vojskama – neće im ostati ni korijena ni grančice. A vama koji se imena moga bojite sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 98, 5-9
Pripjev: Gospodin dolazi suditi pucima po pravici.

Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!

Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Sudit će krugu zemaljskom po pravdi
i pucima po pravici.

Drugo čitanje 2Sol 3,7-12
Tko neće da radi, neka i ne jede!

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo ži­vjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava ­jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete ­nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovije­dasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Lk 21,28
Uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.

Evanđelje Lk 21,5-19
Svojom ćete se postojanošću spasiti.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok su neki ­razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne ­dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ­ratove i po­bune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naro­da i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će veli­kih potresa i po raznim ­mjestima ­gladi i po­šasti; bit će strahota i velikih znakova s ­neba. No prije svega toga podi­gnut će na vas ­ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to ­radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: ­nemojte unaprijed smi­šljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći ­suprot­sta­viti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A ­predavat će vas čak i vaši ­roditelji i ­braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«
Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 17. studeni 2019.

Tko ide za Kristom nije rob straha, nego svjedok nade

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove pretposljednje nedjelje u liturgijskoj godini (usp. Lk 21, 5-19) donosi nam Isusov govor o posljednjim vremenima. Isus ga je izrekao ispred jeruzalemskog hrama, zdanja kojem su se ljudi divili zbog njegove veličine i sjaja. Ali On prorokuje da od sve te ljepote hrama, od te veličanstvenosti „neće (se) ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen“ (r. 6). Razorenje hrama koje je Isus nagovijestio slika je ne toliko svršetka povijesti, koliko cilja povijesti. Naime, pred slušateljima koji žele znati kako i kada će se ti znakovi dogoditi, Isus odgovara tipičnim apokaliptičnim jezikom Biblije.

Koristi dvije naizgled oprečne slike. Prva je niz zastrašujućih događaja: katastrofe, ratovi, glad, nered i progoni (rr. 9-12), a druga je umirujuća: „Ali ni vlas vam s glave neće propasti“ (Lk 21, 18). Tu najprije imamo realan pogled na povijest, obilježenu katastrofom, pa i nasiljem, traumama koje ranjavaju stvoreni svijet, naš zajednički dom, ali i ljudsku obitelj koja u njoj obitava, kao i samu kršćansku zajednicu. Pomislimo na tolike ratove danas, na tolike današnje nevolje. Druga slika – sadržana u Isusovim umirujućim riječima – govori nam o stavu koji kršćanin mora zauzeti dok živi u ovoj povijesti, karakteriziranu nasiljem i protivštinom.

A koji je to kršćaninov stav? To je stav nade u Boga, koji ne dopušta da klonemo duhom zbog tragičnih događaja. Štoviše, oni su prilika za „svjedočenje“ (r. 13). Kristovi učenici ne smiju ostati robovi straha i tjeskobe. Pozvani su, naprotiv, nastaniti se u povijesti i zaustaviti destruktivnu silu zla, sigurni da ih u dobrim djelima uvijek prati Gospodinova brižna i umirujuća nježnost. To je rječiti znak da Božje kraljevstvo dolazi k nama, to jest da se približava stvaranje svijeta po Božjoj volji. On, Gospodin, je taj koji vodi naše postojanje i zna krajnji smisao stvari i događaja.

Gospodin nas poziva da surađujemo s Njim u stvaranju povijesti, postajući, zajedno s Njim, mirotvorci i svjedoci nade u budućnost spasenja i uskrsnuća. Vjera nas potiče na hod s Isusom, često vijugavim cestama ovoga svijeta, sa sigurnošću da će snaga Njegovoga Duha pokoriti sile zla i podvrgnuti ih snazi Božje ljubavi. Ljubav je veća, ljubav je moćnija, jer je Bog: Bog je ljubav. U tome su nam primjeri mučenici našega vremena – naši mučenici, također našega vremena, kojih je više no u počecima – koji su, usprkos progonima, muškarci i žene mira. Oni nam u naslijeđe predaju baštinu koju treba čuvati i nasljedovati: Evanđelje ljubavi i milosrđa. To je najdragocjenije blago koje nam je dano i najplodonosnije svjedočanstvo koje možemo dati našim suvremenicima, odgovarajući na mržnju ljubavlju, na uvredu oprostom. I u svakodnevnom životu: kad primimo uvredu, osjećamo bol; ali treba od srca oprostiti. Kad osjetimo da nas mrze, molimo s ljubavlju za osobu koja nas mrzi. Neka nas Djevica Marija svojim majčinskim zagovorom podupire na našem putu svakodnevne vjere, u nasljedovanju Gospodina koji vodi povijest.

…………………….

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 18. studenoga 2007.

Vjera koja djeluje u ljubavi pravi je protuotrov za nihilistički mentalitet

Draga braćo i sestre!

U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Luka donosi nam biblijsko viđenje povijesti i prenosi Isusove riječi kojima on poziva učenike da se ne boje, nego da se suoče s teškoćama, neshvaćanjem pa čak i s progonima, imajući povjerenja i vjere u njega. "Kad čujete za ratove i pobune - kaže Gospodin - ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak" (Lk 21,9). Svjesna te zapovijedi od samoga početka, Crkva živi u molitvenom iščekivanju Gospodinova povratka, proučavajući znakove vremena i upozoravajući vjernike na poneke mesijanske struje koje s vremena na vrijeme navješćuju skori kraj svijeta. U stvarnosti, povijest mora ići svojim tokom koji podrazumijeva i ljudske drame i prirodne nevolje. U toj se povijesti razvija naum spasenja što ga je Krist već dovršio svojim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem. Ovo otajstvo Crkva nastavlja naviještati i ostvarivati u propovijedanju, u slavljenju sakramenata i u svjedočenju ljubavi.

Draga braćo i sestre, prihvatimo Kristov poziv da se sa svakodnevnim događajima suočimo s punim povjerenjem u njegovu providonosnu ljubav. Ne bojmo se budućnosti, pa ni kad nam se čini turobnom, jer je Bog Isusa Krista, koji vodi povijest otvarajući je njezinu transcendentnom ispunjenju, alfa i omega te povijesti, početak i svršetak (usp. Dj 1,8). On nam jamči da u svakom malom ali iskrenom činu ljubavi stoji sav smisao svemira i da onaj koji se ne ustručava izgubiti svoj život poradi Njega, nalazi život u punini (usp. Mt 16,25).

Posvećene osobe, koje su bez pridržaja svoj život uložile u služenje Kraljevstvu Božjem, pozivaju nas osobito snažno da takvo viđenje održimo živim. Među njima želim posebno spomenuti osobe koje su pozvane na kontemplativni život u klauzurnim samostanima. Njima Crkva posvećuje srijedu, 21. studenoga, kad se slavi spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu. Toliko dugujemo ovim osobama koje žive od onoga što im Providnost donese po velikodušnosti vjernih. Samostan, "kao duhovna oaza, ukazuje današnjem svijetu na ono najvažnije, zapravo, u konačnici, na onu jedinu stvar od odlučujuće važnosti: postoji samo jedno zbog čega vrijedi živjeti, a to je Bog i njegova nedokučiva ljubav" (Heiligenkreuz, 9. rujna 2007.). Vjera koja djeluje u ljubavi pravi je protuotrov za nihilistički mentalitet koji sve više širi svoj utjecaj u svijetu našega doba.

Neka nas u ovom zemaljskom hodočašću prati Marija, Majka utjelovljene Riječi. Njoj se utječemo da potpomogne svjedočenje svih kršćana, kako bi ono uvijek počivalo na čvrstoj i ustrajnoj vjeri.

www.vatican.va