TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU A

lis 26 2017 Miriam

Ulazna pjesma
Neka se raduje srce onih što traže Gospodina. Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!  (Ps 105, 3-4)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove što ih prinosimo. Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Krist nas je ljubio i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. (Ef 5, 2)

Popričesna molitva
Gospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima. Po Kristu.

Prvo čitanje Izl 22, 20-26
Ako ucvilite udovicu i siroče, moj će se gnjev raspaliti protiv vas.

Čitanje Knjige Izlaska
Ovo govori Gospodin: »Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ­ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ­osta­ti udovice, a djeca siročad. Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj pre­ma njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 18, 2-4.47.51

Pripjev:    Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Gospodin! 
Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.

Drugo čitanje 1Sol 1, 5c-10
Od idola se obratiste da biste služili Bogu i iščekivali Sina njegova.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Znate kakvi smo poradi vas među vama bili. I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da ostadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista ne samo riječ ­Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda proširila te nije potrebno da o tome govorimo. Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Iv 14, 23
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći.

Evanđelje Mt 22, 34-40
Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Najveća zapovijed

Isus je opet suočen s pokušajem da bude iskušan, da bude uhvaćen u riječi. Ovaj put nije riječ o osjetljivom političkom pitanju poreza rimskom caru, već o najosjetljivijem pitanju židovske vjerske prakse, o najvećoj zapovijedi. S pitanjem dolazi nitko drugi već farizeji, ona skupina u Izraelu koja je sve znala o Zakonu, koja je ne samo dobro poznavala svih 613 zapovijedi i zabrana, već se svojski trudila vršiti ih, tražeći to i od drugih. I upravo su oni učili kako ne smije biti većih i manjih, važnijih i manje važnih zapovijedi, već su sve jednako važne. A sada Isusu dolaze s lukavim pitanjem: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ (Mt 22,36).

Kad znademo da nam netko dolazi s pitanjem ne zato što bi iskreno htio čuti naš odgovor već, kao što je ovdje rečeno, da nas iskuša, u napasti smo da izgubimo kontrolu i da reagiramo burno, da uzvratimo istom mjerom. Isus postupa drukčije. On i u ovoj prigodi ostaje dosljedan sam sebi i svome navještaju, u kojemu su u središtu Bog i čovjek. U svemu njega zanima samo slava Božja, na jednoj i čovjekovo spasenje, na drugoj strani. I jedna i druga zapovijed koje on ističe imaju već u Starom zavjetu središnje mjesto, ali tamo one stoje svaka za sebe, pa su se katkada mogle tako i uzimati jedna bez druge. Isus ih je neraskidivo povezao.

Ljubav prema Bogu mora se dokazati u ljubavi prema čovjeku, u protivnom ostaje samo prazna riječ. No to ne znači da je Isus time naglasak pomaknuo s ljubavi prema Bogu na ljubav prema čovjeku. On nije time kršćanstvo suzio na ljubav prema bližnjemu, nije evanđelje zamijenio humanizmom. Naprotiv, on i svoj vlastiti odnos prema ljudima gleda u svjetlu svoga odnosa prema Ocu. Kao Sin, Isus je posve okrenut Ocu, a iz toga proizlazi njegova potreba za čovjekom.

Bog i(li) čovjek?

U duhu Isusova odgovora nemoguće je pitati se, što je važnije: ljubiti Boga ili ljubiti čovjeka? Kršćani su katkada u napasti dijeliti te dvije stvarnosti. Kad se primjerice govori o pravoj kršćanskoj pobožnosti, zna se nekad čuti pitanje: Što je važnije, mnogo moliti ili nešto činiti za ljude? O tome je jednom žestoko raspravljao jedan student teologije sa svojim profesorom, koji mu je, vidjevši da ne pomažu nikakvi razlozi, postavio pitanje: „Recite mi, molim Vas, molite li Vi uopće?“ Studentov odgovor je glasio: „Ne, ne molim, ali se puno angažiram.“ Koliko god je odgovor bio iskren, on je u sebi problematičan. Jer veliko je pitanje, koliko se čovjek uopće može angažirati na pravi način za drugoga, ako prije toga ili u isto vrijeme ozbiljno ne traži Boga u molitvi.

Treba međutim reći da se u tom studentovu odgovoru prepoznaje opravdan protest protiv oblika pobožnosti, u kojemu je čovjeku važan samo Bog, ali ne i čovjek. Ali to nije sav problem. S druge strane, ima puno ljudi koji su izgubili pravu predodžbu o Bogu i koji nemaju nikakav odnos prema njemu. Iz dana u dan toliko su upregnutu i svoje poslove i obveze da jednostavno nemaju snage potražiti vremena za molitvu i susret s Bogom. Ali smatraju se kršćanima i uvrijedili bi se, ako bi im netko to osporio. Oni žive prema načelu: ako već nemam vremena za Boga, barem ću nešto činiti za bližnjega. Pitamo se, može li se to još smatrati kršćanskim stavom? Nipošto! Jer tu je riječ o podijeljenosti najveće kršćanske zapovijedi, o razdvajanju onoga što je Isus jednom zauvijek povezao.

Pitanje Božje odsutnosti

Mnogi ljudi danas imaju osjećaj kao da je Bog odsutan, kao da je odvratio svoje lice od ovoga svijeta. Unatoč svemu, Boga treba tražiti, jer i osjećaj njegove odsutnosti može biti važan za naš pravilan odnos prema Bogu. Taj osjećaj nam naime pomaže da shvatimo kako je Bog uvijek drukčiji od naših predodžaba o njemu, kako je u svakom vremenu nevidljiv i skriven, ali se uvijek na nov način objavljuje onima koji ga iskreno traže. Ovdje je vrlo važno postaviti pitanje: Kako ljudi uopće imaju osjećaj Božje odsutnosti? Nije li to zato što su prvo oni bili odsutni za njega, što nisu imali vremena za susret s njime u molitvi.

Često se čuje kako Boga treba tražiti u bližnjemu. I ta riječ se katkada pogrešno shvaća. Jasno nam je da bližnji jednostavno nije Bog niti može Boga nadomjestiti. Ali moguće je u njemu otkriti Krista, jer nijedan čovjek nije isključen iz ljubavi Kristove. Budući da je Krist na križu sve ljude zagrlio u ljubavi i spremnosti da se za njih žrtvuje, susret sa svakim čovjekom, pa i onim najgorim može nam biti prilika da u Kristovo ime budemo prema njemu dobri, da mu oprostimo, da ga ohrabrimo. Tako Kristova ljubav prema njemu postaje konkretna u našoj ljubavi. Samo tako susret s bližnjim postaje susret s Kristom.

Jedan svećenik poveo je jednom razgovor s liječnikom, s kojim je bio u prijateljskim odnosima. Razgovarali su o Bogu u našem svakidašnjem životu. Liječnik mu je priznao kako doduše uvijek traži vrijeme za molitvu, ali ga rijetko nalazi. A onda je dodao: „Zato sad pokušavam na ovaj način: kad u svojoj klinici ulazim u neku bolesničku sobu, pokušavam u sebi zamisliti: neka ovi ljudi sad po meni osjete nešto od Božje dobrote.“ Na to se može samo dodati: Taj čovjek je pravilno shvatio najveću zapovijed, živeći svaki dan s njom.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Krist je svojom poslušnošću Ocu i predanjem na križu pokazao put našoj ljubavi. Njegovim primjerom okrijepljeni, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom, zajedno govoreći: 

Usavrši nas u ljubavi, Gospodine.

  1. Za Crkvu u svijetu: vodi ju svojim Duhom da vjerno nasljeduje put evanđelja te uzmogne graditi ljubav i zajedništvo među svim ljudima, molimo te. 
     
  2. Za sve koji se priznaju tvojim vjernicima: probudi u njima snagu vjere i radost pripadnosti tvojoj Crkvi te spoznaju da su poslani biti svjedoci evanđelja svojim bližnjima, molimo te. 
     
  3. Za ljude koji nose teret osamljenosti: okrijepi ih pouzdanjem u tebe; otvori im oči srca da u svakom danu svoga života iskuse dar tvoje ljubavi, molimo te. 
     
  4. Za nas ovdje sabrane: nadahni nas da tebe ljubimo iznad svega i tvojom ljubavlju ljubimo sve ljude, osobito one koji nam nemaju čime uzvratiti, molimo te. 
     
  5. Za pokojnu našu braću i sestre: ljubav koju si im iskazao u ovome životu, okruni darom vječnoga zajedništva s tobom, molimo te.  

Svemogući Bože, darom svoje ljubavi pozvao si nas u život i priveo nas na put spasenja. Prati nas svojom milošću da vjerno hodimo putem tvojih zapovijedi i tvoju ljubav darujemo svima koje stavljaš na naš životni put. Po Kristu Gospodinu našemu.