27. lipnja 2021.
Ulazna pjesma
Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. (Ps 47, 2)
Zborna molitva
Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, ti daješ učinak svojim otajstvima. Molimo te da naše služenje bude sveto kao i tvoji darovi. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! (Ps 103, 1)
Popričesna molitva
Gospodine, žrtva koju smo prinijeli i primili nek nas ojači, da uvijek ostanemo u tvojoj ljubavi i donosimo plod u postojanosti. Po Kristu.
Prvo čitanje Mudr 1, 13-15; 2, 23-24
Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.
Čitanje Knjige Mudrosti
Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna. Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 30, 2.4-6.11-12a.13b
Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.
Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
Drugo čitanje 2Kor 8, 7.9.13-15
Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja usp. 2 Tim 1, 10
Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrt i učini da zasja život po evanđelju.
Evanđelje Mk 5, 21-24.35b-43 (kraća verzija)
Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Slaven Brekalo
Jair, nadstojnik sinagoge, ugledni židov, traži pomoć od Isusa. Vjeruje da mu Isus može ozdraviti na smrt bolesnu kćerkicu te ga poziva da dođe u njegovu kuću i ozdravi je. Međutim, Isusu treba vremena da bi došao. Treba pješačiti do kuće, a svaka je minuta važna i može biti presudna. K tomu još je gužva i buka i potrebno se probiti i izboriti sa mnoštvom i doći do Jairove kuće u kojoj je bolesna djevojčica. I što su bliže cilju (kući u kojoj je bolesna kćer) buka i galama bivaju sve veće. I odjednom šok. Snažan i bolan šok. Stiže vijest: umrla je. Zamislite samo kako je bilo Jairu, ocu. Što je njemu tada prolazilo kroz glavu u toj buci i metežu? Nikad nećemo saznati. Ali se vjerojatno u sebi slomio i pomislio da nije uspio, a bio je nadomak cilja. A njegovi još uporni: «čemu mučiti Učitelja». Sve se urotilo protiv Jaira. Ništa nije onako kako je očekivao. Okolnosti života mu nikako nisu išle na ruku i onako kako je želio. A Gospodin? On izusti Jairu samo pet riječi: «Ne boj se! Samo vjeruj!». I od tog trena samo Isus, Jair, i trojica učenika. Nema više one buke. Gospodin više nije dopustio da bude metež. Sve se nekako umirilo. Ali! Nadomak cilja, ispred kuće gdje je bolesna kći, još veća i najveća buka, galama, metež, i k tomu još podsmjehivanje. Ili bolje reći ruganje. Rugaju se Isus. Nepodnošljivo za jednog Jaira! I opet tišina. Ostaju Jair, Jairova supruga i trojica učenika. Ulaze u sobu bolesne djevojčice. Dalje sve znamo: uskrsnula je i živa je ...
Ova slika hoda Isusa, Jaira i svih ostalih do Jairove kuće, slika je hoda svih nas do naših ciljeva i odredišta, do ciljeva koje Bog ima s nama. Na tom putu buka i metež mogu biti nepodnošljivi. Povećavaju se iz trenutka u trenutak. Što smo bliže Bogu to gužva i galama postaju sve veći. Nebrojeno je glasova u toj gužvi koji su umiljati i dobronamjerni i koji kažu: čemu mučiti Učitelja. A iza tih glasova krije se napasnik koji želi prevariti kako bismo odustali. Kako onda razaznati Isusov glas u toj šumi glasova, koji će nam se sigurno javiti kao i Jairu: Isusov je glas blag i ne buči; Isus govori kratko i jasno, bez velikih riječi. Kao što je govorio i Jairu, govorio i nama: vjeruj. Međutim, što se više približavamo cilju, buka postaje sve veća i glasnija, pa i nepodnošljiva. Kad je buka bila najjača? Kada su došli pred kuću i kada su narikače žalile i kukale za djevojčicom. Strašni su to krikovi bili. Tad bi vjerojatno svatko od nas odustao i prestao vjerovati. Lako se tada poklebamo i odustanemo, jer nasrtaji buke su najjači nadomak cilja. Ali tko može umiriti tu buku koja nas rastače? Tko? Samo Isus. Tko je smirio mnoštvo? Tko nije dopustio narikačama koje su bučile da uđu u djevojčicinu sobu? Isus. Dakle, samo Isus može pobjediti napasti, narikače koje mi lede krv u žilama. Samo Isus. Ne mi. Naše je da hodimo i vjerujemo u toj buci. Ali zašto onda ne vjerujemo? Vjerujemo u Boga, ali nemamo pouzdanja u njega. Često kada je teško u životu, kada je buka i metež, svu silnu energiju ulažemo kako bismo mijenjali okolnosti i ljude oko sebe. I isrcpimo se. Malakšemo i klonemo. Zašto? Jer to nije naš posao. Okolnosti i ljude ne možemo mijenjati. To je uzaludan posao. To može samo Isus. To je njegov posao s tim ljudima. A naše je da se bavimo sobom i svojim putom do Boga. Umjesto da kormilarimo svojim životom, mi želimo kormilariti olujom i potonemo.