Trinaesta nedjelja kroz godinu C

lip 25 2022 Miriam

26. lipnja 2022.

Ulazna pjesma
Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. (Ps 47, 2)

Zborna molitva
Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ti daješ učinak svojim otajstvima. Molimo te da naše služenje bude sveto kao i tvoji darovi. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Oče, molim za sve ove: da svi u nama budu jedno, te svijet uzvjeruje da si me ti poslao, govori Gospodin! (Iv 17, 20-21)

Popričesna molitva
Gospodine, žrtva koju smo prinijeli i primili nek nas ojači da uvijek ostanemo u tvojoj ljubavi i donosimo plod u postojanosti. Po Kristu.

Prvo čitanje 1Kr 19, 16b.19-21
Elizej ustade i pođe za Ilijom.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Reče Gospodin Iliji: »Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.« Ilija ode odanle i nađe Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija priđe k njemu i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se; ja sam svoje učinio.« On ode, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 16, 1-2a.5.7-11

Pripjev: Ti si, Gospodine, baština moja!

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje Gal 5, 1.13-18
Na slobodu ste pozvani!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude  izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete. Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja 1Sam 3,9; Iv 6, 68c
Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša; ti imaš riječi života vječnoga.

Evanđelje Lk 9, 51-62
Isus krenu sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. Za tobom ću kamo god ti pošao.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.« Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.« I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.« Riječ Gospodnja

Homiletsko razmišljanj

Papa Franjo

Nedjelja, 30. lipanj 2019.

Crkva putnica

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjem Evanđelju (usp. Lk 9, 51-62), sveti Luka započinje izvješće o Isusovom posljednjem putovanju prema Jeruzalemu, koje će se završiti u 19. poglavlju. To je dugi hod, ne samo zemljopisno i prostorno, nego i duhovno i teološki, prema ispunjenju Mesijina poslanja. Isusova odluka je radikalna i potpuna, a oni koji ga slijede pozvani su povesti se za njegovim primjerom. Danas nam evanđelist stavlja pred oči tri osobe – tri slučaja poziva, mogli bismo reći – koji ističu ono što se traži od onih koji žele slijediti Isusa do kraja, potpuno.

Prvi mu obećava: „Za tobom ću kamo god ti pošao“ (r. 57). Velikodušan je! Ali Isus odgovara da Sin Čovječji, za razliku od lisica koje imaju brlog i ptice koje imaju gnijezda, „nema gdje bi glavu naslonio“ (r. 58). Apsolutno siromaštvo Isusovo. Isus je, naime, napustio roditeljski dom i odrekao se svake sigurnosti kako bi naviještao Božje kraljevstvo izgubljenim ovcama svoga naroda.

Tako je Isus nama svojim učenicima pokazao da naše poslanje u svijetu ne može biti statično, već putujuće. Kršćanin je putnik. Crkva je po svojoj naravi u pokretu, ne sjedi nepomična i mirna u svom ograđenom prostoru. Otvorena je najširim obzorima, poslana – Crkva je poslana! – donositi Evanđelje na ulice i doprijeti do ljudskih i egzistencijalnih periferija.

To je prva osoba.

Drugi kojega Isus susreće prima poziv izravno od Njega, ali on odgovara: „Dopusti mi da prije odem i pokopam oca” (r. 59). To je opravdan zahtjev, utemeljen na zapovijedi da se poštuje oca i majku (usp. Izl 20, 12). Međutim, Isus odgovara: „Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve“ (r. 60). Ovim, namjerno provokativnim riječima, On želi potvrditi primat nasljedovanja i naviještanja Božjega kraljevstva, čak i nad najvažnijim stvarnostima, kao što je obitelj.

Hitnost prenošenja evanđelja drugima, koja lomi okove smrti i inaugurira vječni život, ne dopušta odgađanja, već zahtijeva spremnost i raspoloživost. Dakle, Crkva je putujuća stvarnost, a ovdje je Crkva odlučna, djeluje brzo, trenutačno, bez odgađanja.

Treći također želi slijediti Isusa, ali pod jednim uvjetom: učinit će to nakon što se oprosti od svojih. Učitelj kaže ovome: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje“ (r. 62). Nasljedovanje Isusa isključuje žaljenja i osvrtanje za sobom i zahtijeva krepost odlučnosti.

Da bi slijedila Isusa, Crkva kreće na put, djeluje odmah, brzo i odlučno. Vrijednost tih uvjeta koje je postavio Isus – putnički karakter, spremnost i odlučnost – ne krije se u nizu „ne“ dobrim i važnim stvarima u životu. Naglasak, radije, treba staviti na glavni cilj: postati Kristov učenik! Slobodan je to i svjestan izbor, učinjen iz ljubavi, kako bi se uzvratilo Bogu na neprocjenjivoj milosti, a ne učinjen način da se promiče samoga sebe. To je tužno!

Jao onima koji misle slijediti Isusa radi vlastite samopromocije, to jest, zato da stvore karijeru, da se osjećaju važnima ili da se dokopaju nekog prestižnog mjesta.

Isus želi da budemo nošeni velikom ljubavlju prema Njemu i evanđelju. To je velika ljubav srca koja se pretvara u konkretne geste bliskosti, blizine s braćom koja najviše trebaju prihvaćanje i brigu. Upravo kao što je On sam živio.

Neka nam Djevica Marija, slika Crkve na putu, pomogne slijediti Gospodina Isusa s radošću i, s obnovljenom ljubavlju, naviještati braći Radosnu vijest spasenja.

………………

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 27. lipnja 2010.

Život po Duhu

Draga braćo i sestre!

Biblijska čitanja mise ove nedjelje pružaju mi priliku ponovno se vratiti temi Kristova poziva i njegovih zahtjeva, o kojoj sam govorio i prije tjedana dana u prigodi ređenja novih prezbitera Rimske biskupije. Naime, onaj koji ima sreće upoznati nekog mladića ili djevojku koji ostavljaju obitelj u kojoj su rođeni, studij ili posao kako bi se posvetili Bogu, zna dobro o čemu je riječ, jer ima pred sobom živi primjer radikalnog odgovora na Božji poziv. To je jedno od najljepših mogućih iskustava koje netko može imati u Crkvi: vidjeti, dotaći rukom Gospodinovo djelovanje u životu osoba; iskusiti da Bog nije neko apstraktno biće, već tako velika i snažna stvarnost da na preobilan način ispunjava čovjekovo srce, živa i bliska Osoba, koja nas ljubi i traži od nas da je ljubimo.

Evanđelist Luka nam predstavlja Isusa koji na putu za Jeruzalem susreće neke ljude, vjerojatno mlađe osobe, koje obećavaju da će ga slijediti kamogod da pošao. On se prema njima pokazuje vrlo zahtjevan, upozoravajući ih da "Sin Čovječji – to jest on, Mesija – nema gdje bi glavu naslonio", što znači da nema trajno boravište i da se onaj koji odluči raditi s njim na Božjoj njivi ne može vratiti natrag (usp. Lk 9, 57-58.61-62). Drugom nekom sam Krist pak kaže: "Pođi za mnom", tražeći od njega da odrješito prekine obiteljske veze (usp. Lk 9, 59-60). Ti se zahtjevi mogu činiti previše teškima, ali u stvarnosti izražavaju novost i apsolutni prioritet Kraljevstva Boga koji se uprisutnjuje u samoj osobi Isusa Krista. U konačnici, riječ je o radikalnosti koja se duguje Božjoj ljubavi, kojoj Isus prvi iskazuje posluh. Onaj koji se odriče svega, čak i samoga sebe, da slijedi Isusa, ulazi u novu dimenziju slobode, koju sveti Pavao naziva "život po Duhu" (usp. Gal 5, 16). "Za slobodu nas Krist oslobodi!", piše apostol i objašnjava da se taj novi oblik slobode koju nam je Krist stekao sastoji u tome da "služimo jedni drugima" (Gal 5, 1.13). Sloboda i ljubav se podudaraju! Nasuprot tome, kada se sluša vlastiti egoizam upada se u suparništva i sukobe.

Dragi prijatelji, već se bliži kraju mjesec lipanj, kojeg karakterizira pobožnost Presvetom Kristovom srcu. Upravo smo na svetkovinu Presvetog Srca obnovili sa svećenicima iz čitavoga svijeta našu zauzetost oko posvećivanja. Danas bih htio pozvati sve da razmišljaju o otajstvu božansko-ljudskog srca Gospodina Isusa, kako bismo se napajali na samom izvoru Božje ljubavi. Onaj tko upire pogled na to probodeno Srce uvijek otvoreno za našu ljubav, osjeća istinu ovog zaziva: "Ti si, Gospodine, moje jedino dobro" (resp. Psalam) i spreman je ostaviti sve da slijedi Gospodina. O Marijo, koja si bez pridržaja odgovorila na Božji poziv moli za nas!