VELIKA SUBOTA - VAZMENO BDJENJE

ožu 31 2018 Miriam

31. ožujka –1. travnja 2018.

Čitanje Knjige Izlaska   Izl 14, 15-15,1a

U one dane: Reče Gospodin Mojsiju: »Zašto vičeš k meni? Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.« Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. ­Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Go­spodin svu noć na ­stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i ­more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj ­stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od ­Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« ­Tada će Go­spodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po ­suhu, a vode im kao bedem zdesna i ­slijeva. Tako Go­spodin u onaj dan izbavi Izraela iz ­šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospo­dinu i njegovu sluzi Mojsiju. Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Otpjevna pjesma   Izl 15, 1-6.17-18

Pripjev: Zapjevajmo Gospodinu jer se slavom proslavio!

Poslanica   Rim 6, 3-11
Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je ­stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo ­grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 118, 1-2. 16ab-17. 22-23

Pripjev: Aleluja! Aleluja! Aleluja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Evanđelje    Mk 16, 1-7
Isus Nazarećanin raspeti uskrsnu!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: »Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?« Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, gledaju mladića zao­grnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učeni­cima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Neočekivan obrat

Dan bez nade

Zgodno je rečeno: lako je proživljavati noć kad čovjek znade da će svanuti! Slaveći Uskrsno bdijenje, možemo reći slično: Lako je nama slaviti Veliki petak i Veliku subotu kad znademo da je Isus uskrsnuo i da ćemo slaviti i Uskrs. To međutim nije vrijedilo za Isusove učenike. Oni su uronili u noć Velikog petka bez ikakve nade da će se žalost zbog tragične Učiteljeve smrti prometnuti u radost uskrsnuća. Sve je u njima bilo poljuljano, sve dovedeno u pitanje: kako se više pozivati na riječi onoga tko je tako bijedno završio? Kako nasljedovati nekoga tko je doživio takvu sudbinu?

Osjećaj nemoći i straha kadra je pobijediti samo ljubav koja se nikad ne miri s porazom. Ljubav je bila ta pokretačka snaga koja je žene vodila k Isusovu grobu: barem miomirisima natopiti platno koje je ovijalo njegovo tijelo! No ni to nije bilo lako, jer grob je zatvoren velikim kamenom pred kojim su one nemoćne. Njihovo tjeskobno pitanje: «Tko će nam otkotrljati kamen s vrata groba?» (Mk 16,3) otkriva nam da žene nemaju nikakvih iluzija glede mogućeg uskrsnuća. One misle samo na mrtvo tijelo ljubljenog Učitelja i na mogućnost da mu iskažu još tu zadnju počast.

Sve što se nakon toga dogodilo bilo je neočekivano i nepredviđeno, novo i neobično, tako da su žene sad još više prestrašene i zbunjene nego prije. U tamu njihove nemoći i beznađa sijevnula je kao munja riječ nebeskog glasnika: «Ne bojte se! Vi tražite razapetoga Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje» (Mk 16,6). Bog, gospodar života i smrti, pobrinuo se ne samo za to da kamen bude otkotrljan, nego i da njegov Sin pobijedi smrt i proslavljen uđe u život. Tako je Isusov grob postao mjesto s kojeg odjekuje poruka života. A ta poruka jest temelj i srce naše kršćanske vjere. Zato Pavao može poručiti Rimljanima: «kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života» (Rim 6,4).

U svjetlu uskrsnuća

Logično nam je da anđeo glasnik uskrsnuća žene šalje da poruku uskrsnuća prenesu Isusovim učenicima, ali se pitamo, zašto učenici treba da idu u Galileju da bi tamo susreli Uskrsloga (16,7)? Zašto nakon svega što su zadnjih dana proživjeli sada još stotinjak kilometara pješačiti na sjever u Galileju, zašto im se ne ukaže u Jeruzalemu? Razumije se da se Isus ukazivao svojima u Jeruzalemu, o tome nam govore druga evanđelja. Marko želi čitateljima svoga evanđelja ovim reći nešto važno: u svjetlu poruke Isusova uskrsnuća treba na nov način promatrati i proživljavati sve ono što su učenici s njim proživljavali od početka u Galileji. Tada ga je pratilo pitanje: tko je ovaj?, a sada kad imaju odgovor na to pitanje, oni moraju na nov način doživjeti i svoj poziv na nasljedovanje i svoje poslanje da idu u njegovo ime. Kao što je u Galileji započeo Isusov navještaj o kraljevstvu Božjem, tako će učenici kao svjedoci njegova uskrsnuća tu sad započeti navještaj o Isusu Kristu, Sinu Božjemu.

Glavni sadržaj navještaja Isusovih učenika glasi: Bog je Raspetoga uskrisio, mi smo tome svjedoci (usp. Dj 3,15). Ta poruka posve je izmijenila život učenika, oslobodila ih je straha i od njih učinila neustrašive svjedoke Uskrsloga. Njegova riječ poslanja i obećanje da će on sam biti s njima bili dovoljni učenicima da krenu u najveći pohod: donijeti Radosnu vijest do na kraj svijeta i učiniti sve narode njegovim učenicima (usp. Mt 28,16-20).

U svakom vremenu Isus je nalazio ljude spremne odazvati se tom pozivu i platiti visoku cijenu vjernosti svom poslanju. U Njemačkoj je jedan poznati misionar koji je cijeli život proveo u Africi bio pozvan da govori studentima o svojim iskustvima. Nakon što im je ispričao kako je prebolio tridesetak različitih bolesti i susreo se s drugim teškoćama, završio je: «Znate što me sve ove godine nosilo da izdržim te kušnje: Isusova riječ: 'Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta'. U tu sam riječ položio svoju nadu i ona me nije razočarala.» Možemo li i mi povjerovati Uskrslom i biti njegovi svjedoci u našem svijetu?

 

 

 

 

Propovijedi