Svjedočanstva iz prve ruke

Svjedočanstva iz prve ruke
lip 05 2024 Miriam

Svjedočanstva o ubijenoj gimnaziji. Zapisnici s okruglih stolova i simpozija održanih na Širokome Brijegu i Zagrebu 1993. godine o stradanju širokobrijeških franjevaca, Mostar, 2024., str. 423. Priredili: fra Jozo Zovko i Ivica Šarac. RECIPE, knjiga 31. Tisak: FRAM-ZIRAL, Mostar.

Upravo je iz tiska izišla knjiga svjedočanstava o pobijenim profesorima, svećenicima i klericima na Širokom Brijegu i okolnim mjestima u prvoj polovici 1945. godine. Riječ je zapravo o zapisnicima s tri simpozija i jednoga okruglog stola, održanih na Širokom Brijegu i Zagrebu 1993. godine, na kojima su svoja sjećanja iznijeli bivši đaci slavne Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu. Okupio ih je i sve odlično organizirao bivši širokobriješki gvardijan fra Jozo Zovko. Koliko su prevažna ta sjećanja i svjedočanstva najbolje pokazuje činjenica da od više od 50 đaka – internih (sjemeništaraca) i eksternih (vanjskih) – koliko ih je fra Jozo uspio okupiti, danas, nakon 30 godina, više nije živ ni jedan jedini!

Njihova sjećanja redovito nisu samo lijepe pričice, uglađene i romantične zbog odmaka od 50 i više godina, nego često kritična promišljanja o gimnaziji, samostanu, profesorima, drugim svećenicima, samostanskom i gimnazijskom ustroju, kao i o konviktu koji su vodili franjevci za vanjske đake. No svjedočanstva jasno i nedvosmisleno pobijaju partizanske laži o tome da bi franjevci pucali i na bilo koji način sudjelovali u borbama, a pogotovo ne u kakvim progonima Srba i drugih, te pokazuju da su sve te izmišljotine imale za svrhu pokriti i opravdati brutalne partizanske zločine nad nevinim ljudima. Osobito je na udaru bila gimnazija zbog toga što je bila elitna odgojno-obrazovna ustanova, kojoj partizansko-komunistički zločinci ni na koji način u budućnosti nisu mogli parirati, kao i općenito franjevcima i svećenstvu u Hercegovini, nego su oni to riješili na puno primitivniji način: jednostavno su svoje ideološke protivnike fizički likvidirali. I upravo im to narod u Hercegovini nikada nije zaboravio!

Provincijal fra Jozo Grbeš u svome je predgovoru naveo sljedeće: „Ubijena gimnazija znak je brutalnosti komunističkog režima prema intelektualnom radu naše braće, a isto tako prema hrvatskom identitetu na ovim prostorima. U ova vremena nama je govoriti istinu, slušati svjedoke i ispravljati krivotvorine povijesti.“

Organizator fra Jozo Zovko piše: „Ovo je vrijeme kada se zasjenjuju uzori i njihov život. Stoga je važno i potrebno uzeti ovu knjigu koja govori, poučava, nadahnjuje svakoga od nas. To su velikani koji su u školi poučavali i odgajali mlade. I baš ti đaci, kao svjedoci, govore o svojim profesorima.“

A priređivač dr. Ivica Šarac navodi: „Još i danas, poslije gotovo osamdeset godina, biološki i ideološki potomci jugoslavenskih komunista, stvarnih planera i izvršitelja zločina, opravdavaju ubijanje hercegovačkih franjevaca tezom, plasiranom još u vrijeme moćnoga djelovanja medijske propagande jugoslavensko-komunističkog režima, da su oni navodno sudjelovali u oružanom otporu i prema tome bili legitiman cilj vojnih djelovanja. Da je riječ o gruboj neistini, najuvjerljivije pokazuju i dokazuju iskazi svjedoka širokobrijeških zbivanja 1945. godine, koje je 48 godina kasnije uspio na istom mjestu okupiti fra Jozo Zovko, tadašnji gvardijan širokobriješkoga samostana.“

Nadam se da će braća rado uzeti knjigu u ruke i čitati o svojoj mučeničkoj subraći te knjigu preporučiti i svojim župljanima koje zanimaju ta zbivanja.

R. Jolić

Duhovnost

ŽIVOTOPIS SV. FRANJE ASIŠKOG

FRANJEVAČKI IZVORI

MOLITVENIK FRA ANĐELA NUIĆA

SPISI SVETOGA FRANJE I SVETE KLARE