Ulazna pjesma
Ugodnu vijest oglašujte, neka se čuje, objavljujte do nakraj zemlje: Gospodin izbavi narod svoj, aleluja! (usp. Iz 48, 20)
Zborna molitva
Udijeli nam, svemogući Bože, neoslabljenim zanosom slaviti ove dane u čast uskrslom Gospodinu, da Kristov spomen bude djelatan u našem životu i radu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve vine k tebi i naša molitva. Očisti nas svojom milošću i uskladi nam srce s otajstvima tvoje velike ljubavi. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvajte, govori Gospodin. I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek, aleluja. (Iv 14, 15-16)
Popričesna molitva
Svemogući vječni Bože, ti nas Kristovim uskrsnućem obnavljaš za vječni život.
Umnoži u nama plod vazmenog otajstva i ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 15, 1-2.22-29
Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo: »Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav! Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 67, 2-3.5-6.8
Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
…………….
Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
…………….
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Drugo čitanje Otk 21, 10-14.22-23
Pokaza mi sveti grad gdje silazi s neba.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Anđeo me prenese u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 14, 23
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, govori Gospodin: i Otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći!
Evanđelje Iv 14, 23-29
Duh Sveti dozivat će vam u pamet sve što vam ja rekoh.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić: DRUGI BRANITELJ
Podsjećanje na Isusa
Prvi je dojam nakon slušanja ovih riječi da se radi o vrlo složenom i zamršenom tekstu u kojem se smjenjuju teme koje nije nimalo lako međusobno povezati. Najlakše nam je razumjeti početak teksta koji govori o vršenju Isusovih zapovijedi u ljubavi. Ali onda najednom između Isusa i učenika stupa netko treći, Duh Sveti, kojemu se daje uloga Branitelja. Nakon svega dolazi obećanje mira i to drukčijeg od onoga koji daje svijet te ohrabrenje učenicima da se ne trebaju bojati kad ih Isus ostavi same. Učenici se ne trebaju bojati, jer taj obećani Duh Branitelj će ih podsjećati na sve što im je Isus govorio (usp. Iv 14,26).
Prosječnom vjerniku naviknutom doživljavati svoju vjeru kroz vrlo jednostavno formulirana katekizamska pitanja i odgovore ovo se može činiti bujicom suvišnih riječi koje samo zamagljuju vrlo jednostavne formulacije u katekizmu. Ipak taj dojam vara. Jer, ovdje se ne radi samo o kršćanstvu kao učenju ili nekakvoj životnoj filozofiji, već puno više o vrlo konkretnoj i nezaobilaznoj životnoj dimenziji kršćanske vjere. U pitanju je pravi odnos tradicije i slobode, povijesti i sadašnjosti, što nikad nije bilo lako ostvariti.
Povijest Crkve nas uči da se bez kreativnog odnosa prema kršćanskoj baštini koji je moguć samo u slobodi Duha ta baština lako pretvara u prazan i beživotan tradicionalizam koji nikomu ne koristi. S druge strane, pozivanje na slobodu Duha, ako ne vodi izravno k Isusu i ne otkriva ozbiljnost njegove riječi i njegova učenja, prijeti opasnošću da se uništi povijesni temelj kršćanske vjere i da se ona pretvori u površno zanesenjaštvo. A baš u Isusovoj riječi i u primjeru njegova života nalazi se snaga oslobođenja s kojom se ništa drugo ne može uspoređivati i koje se kršćanin nikad ne smije odreći. Zato ju je potrebno uvijek iznova otkrivati i na konkretan život primjenjivati.
Dar mira
Razmišljajući nad ovim tekstom, svaki bi kršćanin morao postaviti važno pitanje: s koliko ozbiljnosti želi stvarno prodrijeti u srž poruke Evanđelja i biti u svojim svakodnevnim obvezama i poslovima iskreno otvoren poticajima Duha koji će mu pomoći da tu poruku prepozna i uz njegovu pomoć pretoči u život. Možda se to ne može ni u jednoj drugoj točci tako zorno provjeriti kao baš u pitanju mira o kojem je ovdje riječ. Tu se ponajprije nameće pitanje, što znači onaj Isusov dodatak: «dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje» (Iv 14,27)? U čemu je ta razlika između Isusova mira i onog koji daje svijet?
Danas je, barem deklarativno, glavni cilj svih političara svijeta opći svjetski mir i svi se zaklinju na taj mir. Iskustvo nam međutim pokazuje da su rezultati njihovih napora gotovo nikakvi. Netko je izračunao da je od Isusova vremena do danas u svijetu vođeno više od 8.000 što većih što manjih ratova. Treba li zbog toga kršćanin zaključiti kako mir u svijetu nije moguć, pa Isusovo obećanje onda treba shvatiti samo u smislu duševnog mira pojedinca i očekivati njegovo ostvarenje tek u vječnosti?
Nipošto! To bi bila posve krivo shvaćena Isusova namjera. Kršćanin je pozvan da, unatoč svim razočaranjima, nikad ne odustane već da sve svoje sile uloži u ostvarenje mira sad i ovdje, u duhu temeljne poruke Evanđelja: «Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim» (Lk 2,14). Kršćanin, poučen Isusovim primjerom i prosvijetljen njegovim Duhom, znat će uvijek u svom životu nadvladati sve što stoji na putu pravom miru, pa će onda moći nešto učiniti i za opći mir u svijetu.