Ulazna pjesma
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
(Ps 27, 8-9)
Zborna molitva
Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenoga Sina.
Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha,
da se radujemo s gledanja tvoje slave. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Molimo te, Gospodine, da ova žrtva izbriše naše krivice
te nam dušu i tijelo posveti za slavlje vazmenih blagdana.
Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ovo je Sin moj, Ljubljeni!
U njemu mi sva milina.
(Mt 17, 5)
Popričesna molitva
Gospodine, primili smo otajstva proslave tvoga Sina.
Primi našu hvalu što nam već na zemlji daješ
dijela s nebesnicima. Po Kristu.
Prvo čitanje Post 15, 5-12.17-18
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu se u pravednost. I reče mu Gospodin: »Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« Abram upita: »Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.« Sve mu to Abram donese i rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticâ nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san i obuze ga jeza, mrak velik. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 27, 1.7-9.13-14
Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Drugo čitanje Fil 3, 17 – 4, 1
Krist će nas suobličiti tijelu svomu slavnomu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja
Iz sjajnog oblaka začu se Očev glas:
Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!
Evanđelje Lk 9, 28b-36
Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.
U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmisljanje
Fra Stanko Mabić
Na gori Taboru vidimo kako su trojica učenika (Petar, Jakov i Ivan) imali privilegij biti izabrani između dvanaestorice. Isus je to učinio, ne samo na gori Taboru, nego i na Maslinskoj gori, kad je bio u tjeskobnoj muci. Ne stoji zapisano zbog čega je Isus baš ovu trojicu izabrao. Ali upada u oči da ova trojica i nisu bila baš dostojna Isusova izabranja. Kad su bili s Isusom nasamo, u vrlo važnom času, oba puta su zaspali dok se Isus molio. I na gori Taboru i na Maslinskoj gori. U današnjem evanđelju stoji: No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. Ovo se isto ponovilo i u Getsemaniju. Reakcija Petrova, poslije buđenja, bila je u oba slučaja takva da nije znao što govori ili što čini. Nekako se nameće misao da su njih trojica bdjeli s Isusom u molitvi, da nisu zaspali, sigurno bi i oni doživjeli preobraženje ili barem predokus preobraženja na Taboru a na Veliki Petak Petar ne bi izdao Isusa samo da je s njim bdio i molio u Getsemaniju. Ali on je spavao i zato nije shvatio i zato ne zna što govori. Tako je važno s Isusom bdjeti i moliti, posebno kad su posebne kušnje. Bez toga nećemo znati što govorimo i što činimo.
U današnjem evanđelju vidimo tri važne stvari, tri važna koraka koji nas mogu dovest do našega preobraženja.
Prvo što vidimo jest uspon na goru. Uspinjanje, rad, zalaganje, napor u svladavanju prepreka koje nam život donosi na put. Lijenom i mlakom čovjeku nikad se neće dogoditi preobraženje. Gospodin preobražava ono što mu donesemo. Ako nam je srce prazne i ako su nam ruke prazne, nema što preobraziti. Bez naše suradnje i marljivog zalaganja nema preobraženja.
Poslije uspinjanja dolazi molitva. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. Molitva preobražava čitava čovjeka. To se vidi u njegovoj duši, njegovu srcu, njegovom tjelesnom držanju, na njegovom licu koje zrcali dušu. Molitva, ukoliko je istinsko zajedništvo s Bogom, ne ostaje skrivena u dubinama duše. Ona preobražava naše lice – naše tijelo, pojavnost po kojoj nas ljudi prepoznaju. Lice je ovdje slika osobe i njezina života. Kad gledamo ili meditiramo lice Kristovo, nikada nemojmo smetnuti s uma oba lica Gospodinova: ono sjajno i slavno s brda Tabora – što je isto ono lice Uskrsloga, koje nas čeka u nebu – i ono drugo: lice patnika, izobličeno lice Onoga koji se zbog našega grijeha, a radi našega spasenja – učinio grijehom. Iako je jedno lice u sjaj zaodjeveno a drugo krvlju i patnjom obavijeno, to je jedno isto lice na kojem se zrcali Isusovo srce koje ljubi i prašta.
Treći korak se vidi u slušanju Božje riječi: Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte! Slušati riječ Božju i mijenjati svoj mentalitet po evanđeoskom mentalitetu, svoje misli i svoje osjećaje oblikovati po Kristovoj riječi, dovodi do vlastitog preobraženja.
Znamo da je nemoguće ovdje na zemlju doživjeti potpuno preobraženje, posebno ne tijela. Ipak trebamo živjeti na ovoj zemlji, stajati čvrsto na ovom tlu zagledani u nebo. Koliko god željeli preobraženje, ipak ono se događa tek nakon smrti i uskrsnuća tijela. Ne možemo pobjeći od te stvarnosti. Kao što su se Petar, Ivan i Jakov morali spustiti sa svete gore Tabora a da nisu bili preobraženi, tako to i od nas Isus traži. Ipak, nutarnje preobraženje se može dogoditi kroz promjenu misli i pogleda. Da to budu misli vjere, nade i ljubavi. Da ne mislimo i ne gledamo crno i negativno i samo loše stvari oko sebe i u sebi. Isus može preobraziti taj pogled u nama tako da možemo sve dobro vidjeti. Ne dajmo samo da nas zahvati duhovni san kao što je zahvatio Isusove apostole. Kroz rad, molitvu i slušanje riječi Božje izlazimo iz tame da ugledamo ljepotu Isusova lica. Samo Isusovo lice može preobraziti moje lice, bez obzira kako od grijeha iznakaženo bilo.
Postavimo sebi iskreno pitanje: Preobražava li molitva naše lice, tj. naše misli, riječi, djela, naše odnose s ljudima?
Preobraženje ima u sebi riječ obraz. Preobraženjem želimo da se naš obraz vrati obrazu Božjemu, licu Božjemu jer smo stvoreni na njegovu sliku.
Evanđelje završava kako su ova trojica učenika, svjedoka preobraženja, šutjela i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. Zbog čega su šutjeli o tako snažnom događaju i doživljaju? Iz jednostavnog razloga jer nisu razumjeli. Nisu mogli razumjeti ovo otajstvo proslave jer se ono ne može razumjeti bez otajstava križa i smrti. Niti se može razumjeti niti drugima navijestiti. Oni će to razumjeti tek nakon Kristova križa i uskrsnuća.
Uzaludno je i danas naviještati Krista bez govora o njegovu križu. Križ je ključ razumijevanja Krista. Tek kad prihvatimo svoj križ i ponesemo ga tek ćemo tada shvatiti Krista i ući u njegovu proslavu.