TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU A

stu 02 2017 Miriam

Ulazna pjesma 
Gospodine, ne ostavljaj me, Bože moj, ne udaljuj se od mene. Požuri se meni na pomoć, Gospodine, spase moj.   (Ps 38, 22-23)

Zborna molitva
Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost da ti dostojno i uzorno služimo. Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, nek ova žrtva u tvojim očima bude čista, a nama plemenit dar tvoga milosrđa. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Kao što je mene poslao živi Otac, i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje, živjet će po meni.   (Ps 16, 11)

Popričesna molitva 
Gospodine, nahranio si nas nebeskim otajstvom. Molimo te, nek djeluje u nama sve snažnije i pripravi nas na dar što ga obećava. Po Kristu.

Prvo čitanje    Mal 1, 14b–2,2b.8-10
Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču.

Čitanje Knjige proroka Malahije
Ja sam velik kralj – govori Gospodin nad vojskama – i strašno je ime moje među narodima. A sad vas opominjem, svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite ime moje – govori Gospodin nad vojskama – kletvu ću na vas svaliti. Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o zakon spotiču, raskinuli ste savez Levijev – govori Gospodin nad vojskama. Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujući zakon. Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo savez svojih otaca? Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 131,1-3
Pripjev:  Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!

Gospodine, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj
odsada dovijeka.

Drugo čitanje    1Sol 2, 7b-9.13
Htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo! Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mt 23, 9b.10
Jedan je Otac vaš onaj na nebesima; i vođa je vaš jedan – Krist.

Evanđelje    Mt 23, 1-12
Govore, a ne čine.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismo­znanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sje­dala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.« Riječ  Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Dosljednost života

Evanđelist Matej poznat je po smislu i ljubavi za veće govorne cjeline. On od srodnih Isusovih riječi oblikuje prave govore iz kojih progovara Isus kao učitelj svoje Crkve za sva vremena. Tako su nastali Govor na gori (Mt 5 – 7), govor o poslanju učenika (Mt 10), govor o kraljevstvu nebeskom u prispodobama (Mt 13), govor o odnosu u zajednici Isusovih učenika (Mt 18). Prije zadnjeg velikog govora, onog o posljednjim stvarima (Mt 24 - 25), on cijelo jedno poglavlje (Mt 23) posvećuje Isusovu obračunu s pismoznancima i farizejima. Zapravo bolje bi bilo reći, on polazi od nedosljednosti njihova života kako bi „mnoštvo i svoje učenike“ (23,1) upozorio da ih ne nasljeduju. Kao da je namjerno Isusove najoštrije riječi čuvao za kraj. Doista, taj njegov sedmerostruki „jao vama, pismoznanci i farizeji“ sadrži daleko najoštrije sudove koje je Isus ikad izrekao o nekoj skupini ljudi.

No prije toga Matej je u današnjem evanđelju pomno stvorio uvod u kojemu se ne obraća izravno njima već, mnoštvu koje ga slijedi i svojim učenicima, a to znači budućoj Crkvi. Već je prvo spominjanje pismoznanaca i farizeja vrlo znakovito: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji“ (23,2). Tu je već naznačena višestruka suprotnost: Mojsije – Isus; Zakon – Evanđelje; Izrael – Crkva; židovski pismoznanci – kršćanski pismoznanci (usp. Mt 13,52). Mojsije je veliki zakonodavac Izraela. Poslije njega ima samo tumačenje Zakona, sadržano posebno u „Predaji otaca“. U Isusovo vrijeme pismoznanci i farizeji su se nametnuli kao jedini službeni tumači Zakona. Zato i taj ironičan izraz „zasjedoše“ na Mojsijevu stolicu.

Nesklad riječi i djela

Nekog čovjeka cijenimo po tome koliko je dosljedan u svom životu, koliko njegove riječi prate njegova djela. Za takve ljude kažemo da su vjerodostojni i dosljedni u životu. Njemački kršćanski političar Freiherr zu Guttenberg, koji je umro 1972. zapisao je u svojoj knjizi „Bilješke“ sljedeću misao: „Na kraju je važno samo to, je li netko doista bio to što je tvrdio da jest.“ Naprotiv nema gore optužbe za čovjeka, ako mu se s pravom može reći da jedno govori a drugi čini. Upravo takav sud je Isus izrekao nad židovskom duhovnom elitom svoga vremena, pismoznancima i farizejima, i to bez ikakva uvijanja: „Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine“ (23,3).

Naizgled moglo bi se činiti kao da se Isus slaže s njihovim učenjem, a osuđuje samo njihovo ponašanje kad poziva da se čini što oni govore, ali da ih se ne nasljeduje u djelima. No taj dojam vara. Ako se cijelo poglavlje usporedi s r. 3, onda bi se moglo čak govoriti o nekoj maloj nelogičnosti tog retka, jer Isus doista ne želi upozoriti samo na njihovo licemjerno ponašanje, već obračunati s njihovim učenjem iz kojega izvire i takvo ponašanje. Taj varljiv dojam ostaje zato što je Isusu ponajprije stalo da otkrije nesklad između njihovih djela i riječi, nedosljednost njihova života u odnosu na njihovo učenje.

Veličina u služenju

Pismoznanci i farizeji su potpuna suprotnost svemu onom što je Isus rekao u Govoru na gori. Njegov učenik treba davati milostinju (6,2) moliti (6,5) i postiti (6,16) ne da ga ljudi vide i pohvale, već tako da to vidi samo Bog od kojeg onda može očekivati nagradu. Za razliku od toga, pismoznanci i farizeji „sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide“ (23,5). Nakon što je nabrojio neke oblike njihova ponašanja koji su gotovo smiješni, Isus se okreće svojim učenicima s vrlo konkretnim i jasnim zahtjevima: „Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi' jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist“ (23,8-10).

Svi su se pismoznanci i farizeji s ponosom nazivali učiteljima, a uglednije među njima zvali su otac i vođa. Među Isusovim učenicima to ne smije biti ideal. Oni imaju zajedničkog Oca na nebu i jednoga učitelja i vođu, Krista. Tu Isusovu riječ donio je samo Matej u svom evanđelju, što bi moglo značiti da se je u njegovoj zajednici u vrijeme nastanka njegova djela bila pojavila pohlepa za takvim naslovima. Zato Matej ponovo donosi Isusovu pouku o pravoj veličini koju je već prije izrekao sinovima Zebedejevim koji su za sebe tražili prva mjesta (usp. 20,26sl): „Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (23,11sl).

Evanđeoski ideal služenja ne smije se miješati ni s kakvim humanizmom ili ezoteričnim zanesenjaštvom. On ima svoj teološki temelj u činjenici da su svi kršćani međusobno braća (23,8) i da imaju jednog Oca – onog na nebesima (23,9). Pred njim ne vrijedi ništa ni ime ni položaj koji netko zauzima, već duh malenosti pred Bogom i spremnost služenja braći, s kojom se Isus poistovjećuje kad kaže: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (25,40). Evanđeoski ideal služenja netko je zgodno nazvao „karijera prema dolje“, za koju se nažalost nitko ne otima. Mnogima je i u Crkvi ideal karijera prema gore, pa Isusova riječ ni danas nije izgubila ništa od svoje aktualnosti i oštrine. U Crkvi ne manjka učitelja, vođa i očeva, ali manjka duha evanđeoskog služenja.

Molitva vjernika

Ujedinjeni u molitvi obratimo se Bogu, dobrome Ocu, da svojim Duhom prati naš hod prema vječnosti. Molimo zajedno:

Obnovi nam vjeru, Gospodine.

  1. Gospodine, budi svojoj Crkvi svjetlo na putu kroz svijet, kako bi svima mogla životom svjedočiti ono što riječju naviješta, molimo te.
     
  2. Gospodine, obnovi u svojim pastirima i svim svećenicima odgovornost za Istinu koju si im povjerio i obdari ih radosnim predanjem za rast tvoga kraljevstva, molimo te.
     
  3. Gospodine, pomozi svim kršćanima da u tebi prepoznaju Učitelja života, a u svim ljudima pronađu braću i sestre, molimo te.
     
  4. Gospodine, ravnaj našim mislima i željama: ne dopusti da budemo zavedeni prolaznim dobrima i čašću među ljudima; nadahni nas za istinsku ljubav i snagu služenja svima koje stavljaš na naš životni put, molimo te.
     
  5. Za braću i sestre koji su usnuli u vjeri: oprosti im grijehe i primi ih u svoj nebeski dom, molimo te.

Primi naše molitve, Gospodine. Prati nas svojim Duhom da dar vjere koji si nam povjerio bude plodan po svjedočenju evanđelja i po djelima istinskoga služenja svim ljudima. Po Kristu, Gospodinu našemu.