Čitanje Knjige proroka Izaije
Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze inovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodâ k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje. Riječ Gospodnja.
Drugo čitanje Ef 3, 2-3a.5-6
Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mt 2, 2
Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti se Gospodinu.
Evanđelje Mt 2, 1-12
Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«
Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga
nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
Neobični posjetitelji
Matejevo evanđelje koje se čita na svetkovinu Bogojavljenja predstavlja jedan od najzagonetnijih evanđeoskih tekstova uopće. Rado bismo htjeli saznati nešto više o toj neobičnoj zvijezdi, o tim strancima koji traže Dijete da mu se poklone, o zemlji iz koje dolaze, o putu koji su prevalili, ali i o njihovu kasnijem životu. Dobro bi nam došla koja spoznaja više i o ponašanju Heroda i židovskih pismoznanaca nakon povratka mudraca drugim putem, o životu Svete obitelji itd.
U kršćansku pučku ikonografiju posebno su se urezala ta trojica ljudi koje prevodioci nekad zovu mudracima, drugi put kraljevima ili prema grčkom izvorniku jednostavno magima. Tko su bili ti ljudi? Grčki pojam magos izvonro je označavao pripadnika perzijske svećeničke kaste, a poslije u helenističko vrijeme tako su nazivani svi koji su se bavili filozofijom, teologijom ili zvjezdoznanstvom. Od vremena Sofokla i Euripida tako se nazivaju čarobnjaci i šarlatani, pa pojam jednim dijelom dobiva i negativan prizvuk. Ipak općenito na mage se gledalo pozitivno, što vrijedi i za Matejev tekst.
Isto tako zanimanje je uvijek izazivala i neobična zvijezda koja ih je vodila. Polazeći od tada općeg uvjerenja, da svaki čovjek ima svoju životnu zvijezdu, zvjezdoznanci su rođenje i smrt poznatih ljudi dovodili u svezu s pojavom neke neobične zvijezde. Prema jednom židovskom midrašu, to jest tumačenju određenoga svetopisamskog mjesta, zvjezdoznanci su kralju Nimrodu najavili Abrahamovo rođenje ovim riječima: «Vidjeli smo kako se u onaj dan, kad je on rođen, pojavila zvijezda i kako je progutala četiri zvijezde nebeske. Čini nam se da će taj zaposjesti dva svijeta.» Isto tako je rabbi Akiba početkom 2. st., oslanjajući se na poznato Bileamovo proroštvo (Br 24,17), rođenje Bar-Kohbe, kojeg je smatrao Mesijom, povezao s pojavom neke posebne zvijezde.
Neobična zvijezda
Dok je u crkvenoj starini betlehemska zvijezda smatrana čudesnom pojavom, noviji tumači su nastojali u tome otkriti prirodnu pojavu. Tako je primjerice njemački astronom i matematičar, J. Kepler početkom 17. st. izračunao da je 7-6. godine pr. Kr. došlo do takvog međusobnog položaja planeta Jupitra, Saturna i Marsa da je to ostavljalo dojam velike i vrlo sjajne zvijezde, što bi moglo predstavljati pozadinu Matejeve perikope. Krajem 19. st. Nijemac Wiesener otkrio je zabilješke kineskih astronoma o nekoj zvijezdi koja se pojavila 4. godine pr. Kr. i dugo se vidjela. Dakle, iza Matejeve zvijezde trebalo bi gledati neku neobičnu pojavu na nebu koju su magi protumačili kao rođenje novoga kralja. Dobro je podsjetiti se da je u antičko vrijeme bilo vrlo rašireno očekivanje rođenja idealnog vladara koji će ljudima donijeti mir i blagostanje.
Što se tiče samog motiva poklonstva maga ili mudraca «novorođenom kralju židovskom» (Mt 2,2), postojale su također neke paralele. Tako rimski pisac Plinije izvješćuje o dolasku armenskog kralja Tiridata u Rim i o njegovu poklonstvu Neronu kojega je smatrao svojim bogom Mitrom (Plinije, Pov. 30,1,16). Još je zanimljivije da se tu za kralja Tiridata kaže kako se nije vratio istim putem kojim je došao. Uz brojne dodirne točke, jedino se ne spominje zvijezda.
Teško je reći što je od svega toga utjecalo na nastanak ranokršćanske legende koja je, uz pomoć neobične zvijezde, tumačila Isusovo rođenje u Betlehemu, a koju je Matej imao među svojim izvorima kada se odlučio pisati svoje evanđelje. Važna je međutim jaka kristološka crta koju je on u kontekstu svoga djela dao toj legendi. Ona naime zgodno potvrđuje da je novorođeno dijete više od «sina Davidova» (Mt 1,1), da je ono «Emanuel – Bog s nama» (1,23), kako je već prorok predvidio. Kao takav, on sam je svjetlo poganima (4,16), a magi su prvi predstavnici poganskih naroda koji dolaze k svjetlu novorođenog mesijanskog kralja. Označavanje Isusa «novorođenim kraljem židovskim» (2,2) treba promatrati i u odnosu prema Pilatovu pitanju koje on u odlučujućem trenutku upućuje Isusu: «Jesi li ti kralj židovski?» (27,11). Tako je Matej toj legendi dao prepoznatljivu i snažnu kristološku crtu u širokom konteksu cjeline svoga djela.
Povratak drugim putem
Matejev tekst je slojevit i u toj slojevitosti svaka rečenica krije dublje značenje. To što se na prvi pogled doživljava kao plastično pripovijedanje, sadrži duboka teološka tumačenja i poruke. Tu dubinu najbolje otkriva zadnja rečenica: «Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju» (Mk 2,12). Ovdje se treba podsjetiti, da je san u Matejevu evanđelju sredstvo Božje objave. Anđeo se Gospodnji javlja Josipu u snu i otkriva tajnu Marijine trudnoće (Mt 1,20s). U snu će Josip dobiti i naputak da s djetetom i njegovom majkom bježi u Egipat, kako bi ih zaštitio od Herodove ruke (2,19s), ali i znak kad se može vratiti iz Egipta (2,20). Pogani koji su u Betlehem došli kao tražitelji, vraćaju se s iskustvom objave.
Isticanje da su se vratili drugim putem također ima dublje značenje i poruku. Promijeniti put, napraviti zaokret, u Bibliji je slikovit izraz za promjenu života, za obraćenje. Matej želi zapravo reći da su oni prvi svjedoci u poganskom svijetu božanskog djeteta koje su našli u Betlehemu i kojemu su se poklonili. Ta simbolika dobiva svoju pravu snagu tek u sklopu cijelog Matejeva evanđelja koje svojim čitateljima, korak po korak, otkriva kako se Isus, koji je rođen kao sin Davidov i sin Abrahamov (Mt 1,1), zbog velike nevjere u svom narodu polako okreće poganima koji ga traže kao ovi mudraci s istoka. Tako Matej donosi Isusovu riječ pohvale vjere rimskog stotnika (8,10) ili žene Kanaanke (15,28), da bi svoje evanđelje završio poslanjem učenika svim narodima (28,19s).