2. travnja 2023.
Ulazna pjesma
Hosana Davidovu sinu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Izraelov Kralju: Hosana u visini! (Mt 21,9)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina. Djelima to ne zaslužujemo, ali se uzdamo u tvoje milosrđe i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista. Koji s tobom.
Pričesna pjesma
Oče moj, ako me ne može mimoići ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja. (Mt 26,42)
Popričesna molitva
Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo: Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo. Daj da njegovim uskrsnućem stignemo cilju zemaljskog putovanja. Po Kristu.
Kod blagoslova grančica
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (21,1-11)
Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: »Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite i dovedite ih k meni. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti.« To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: »Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.« Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedoše magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih putem. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!« Kad uđe u Jeruzalem, uskomeša se sav grad i govoraše: »Tko je ovaj?« A mnoštvo odgovaraše: »To je prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.«
Riječ Gospodnja.
U misi
Prvo čitanje Iz 50,4-7
Čitanje knjige proroka Izaije
Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 22,8-9.17-20.23-24
Pripjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«
Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.
Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«
Drugo čitanje Fil 2, 6-11
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Fil 2,8-9
Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom.
Evanđelje Mt 26,14 – 27,66
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:
Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pode glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.«
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: ‘Udarit će pastira i stado će se razbjeći’ Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!« Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje!« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjedah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«
Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.«
Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!« Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«
A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« On se tada stane zaklinjali i preklinjali: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.
A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: »Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.«
Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«
Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«
Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«
A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; medu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.« Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!« Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Obuzima nas čuđenje gledajući Svemogućeg Boga satrta i zgažena, gledajući kralja kraljeva da ima drvo križa za svoje prijestolje, ljude koji s veličanja Isusa prelaze na to da mu viču: „Raspni ga“. Ali čemu sve to poniženje? Da do kraja dotakne našu ljudsku stvarnost, da nas ne ostavi same, da nas spasi. Isus u svom tijelu doživljava naša najsnažnija proturječja, i tako ih iskupljuje, preobražava ih. Zato je potrebno dopustiti da nas Božja ljubav gane, da prodrma našu vjeru koja je izgubila na snazi jer sve činimo iz navike, da prodrma naš život paraliziran žalopojkama i nezadovoljstvom, da se otvorimo Duhu i zamolimo ga za milost čuđenja.
Njegova se ljubav približava našim krhkostima, seže tamo gdje se najviše stidimo. I sada znamo da nismo sami: Bog je s nama u svakoj rani, u svakom strahu. Svojom smrću Krist je pobijedio smrt, nijedno zlo, nijedan grijeh nemaju posljednju riječ, Bog je pobjednik, ali palma pobjede povezana je sa znamenom križa. Zato su palme i križ povezani. I mi uzdižimo palmu križa zajedno sa čuđenjem kršćanskoga života jer ne možemo svjedočiti radost susreta s Isusom ako ne dopustimo da nas njegova ljubav svakoga dana iznova obuzme divljenjem i čuđenjem. Vjera ako izgubi čuđenje postaje gluha, ne osjeća više čudo milosti, ne osjeća više okus Kruha života riječi, ne opaža više ljepotu braće i dar stvorenoga svijeta. Uzdignimo stoga ovaj svoj pogled prema križu da primimo milost čuđenja.
Sveti Franjo Asiški iščuđivao se braći što ne rone suze dok promatraju križ. Dopustimo da nas ponovno obuzme čuđenje, promatrajmo križ i recimo Gospodinu: „Koliko me samo silno ljubiš! Koliko sam dragocjen za tebe!“ Pustimo Isusu da nas zadivi kako bismo ponovno živjeli, jer veličina života se ne sastoji u posjedovanju i samopotvrđivanju, nego u tome da otkrijemo da smo ljubljeni. To je veličina života: otkriti da smo ljubljeni. Veličina se života krije upravo u ljepoti ljubavi. U Raspetome vidimo Boga ponižena, Boga koji je odbačen. Zahvaljujući milosti čuđenja shvaćamo da prihvaćajući onoga koji je odbačen, pristupajući onome koji je je ponižen životom ljubimo Isusa, jer on je u posljednjima, u odbačenima, u onima koje naša farizejska kultura osuđuje.
Krist nije dopustio onima koji su išli za njim da o njemu stvaraju svjetovnu sliku Boga kojemu se valja klanjati jer je moćan, jer je strašan. Božja je pobjeda u križu, oni koji su se vodili „slikom Mesije koji nije Mesija“, koji su očekivali pobjedu nad Rimljanima izvojevanu mačem ostali su razočarani. U svjetlu križa jasno se shvaća da se Bog objavio i vlada samo razoružavajućom snagom ljubavi braće i sestara. I danas se mnogi dive Isusu: lijepo je govorio, ljubio je i praštao, njegov je primjer promijenio povijest… Dive mu se, ali njihov se život ne mijenja. Jer nije dovoljno diviti se Isusu. Treba ga slijediti na putu, pustiti da nas potakne na razmišljanje: priječi s divljenja na čuđenje.
Bog i danas nastavlja obuzimati naš um i naše srce udivljenošću. Dopustimo da nas prožima ovo čuđenje, promatrajmo i mi Krista raspeta na križu i recimo zajedno s rimskim satnikom: „Ti si uistinu Sin Božji. Ti si moj Bog“.
……………….
Benedikt XVI.
Draga braćo i sestre!
Cvjetna je nedjelja veliki portal koji nas uvodi u Veliki tjedan, u tjedan u kojem Gospodin Isus ide prema vrhuncu svog zemaljskog hoda. On ulazi u Jeruzalem da bi ispunio Pisma i bio obješen na drvu križa, prijestolju s koga će zauvijek vladati, privlačeći sebi čovječanstvo svih vremena i pružajući svima dar otkupljenja. Iz Evanđelja znamo da se Isus uputio prema Jeruzalemu zajedno s dvanestoricom i da mu se putem pridruživalo mnoštvo hodočasnika...
...Je li ovaj Isus, koji hoda pred nama prema Jeruzalemu, možda Mesija, novi David? Je li možda Njegovim skorim ulaskom u Sveti grad došlo vrijeme u kojem Bog konačno želi obnoviti Davidovo kraljevstvo?
I priprema ulaska, koga organizira Isus sa svojim učenicima, doprinosi povećanju te nade. ...Isus stiže u Jeruzalem iz Betfage i Maslinske gore, putem kojim bi trebao doći Mesija. Otuda, On šalje dva učenika, zapovijedajući im da mu dovedu magarčevo mladunče, koga će naći na putu. Oni uistinu nalaze magarčića, odvezuju ga i vode Isusu. U tom trenutku su duše učenika, ali i drugih hodočasnika, obuzete oduševljenjem: uzimaju svoje ogrtače i stavljaju ih na magarčeva mladunčeta; drugi ih prostiru na putu pred Isusom, koji jaše na magarcu. Zatim, režući maslinove grane započinju uzvikivati riječi 118. psalma, drevne riječi blagoslova hodočasnika koje postaju, u onom kontekstu, mesijanski navještaj: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!. Ovo svečano klicanje kojeg su prenijeli sva četvorica evanđelista, usklik je blagoslova, himna ushita: izražava jednodušno uvjerenje da je u Isusu Bog pohodio svoj narod i da je željeni Mesija konačno došao. Svi su tu s rastućim iščekivanjem za djelo koje će Krist učiniti kada uđe u njegov grad.
Koji je sadržaj, najdublji odjek ovog ushita radosti? Odgovor dolazi od cjelokupnoga Pisma, koje podsjeća da Mesija ispunjava obećanje Božjeg blagoslova, obećanje koje je izvorno Bog dao Abrahamu, ocu svih vjernika: „Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te (…) sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati“. (Post 12,2-3). Obećanje koje je Izrael podržavao uvijek živim u molitvi, posebno u molitvi psalama. Stoga Onaj komu mnoštvo kliče kao blagoslovljenom je istovremeno Onaj u kome će biti blagoslovljeno cijelo čovječanstvo. Tako u svijetlu Krista, čovječanstvo se prepoznaje duboko sjedinjeno, zaogrnuto ogrtačem božanskog blagoslova, blagoslovom koji sve prožima, podržava, otkupljuje, posvećuje.
Ovdje možemo otkriti prvu veliku poruku koju donosi današnja svetkovina: poziv da ispravno promatramo cijelo čovječanstvo, narode koji čine svijet, različite kulture i civilizacije. Pogled koga vjernik prima od Krista je pogled blagoslova: mudar i ljubazan, sposoban prihvatiti ljepotu svijeta i sažaliti se nad krhkosti. U tom se pogledu vidi pogled samog Boga na ljude koje On ljubi i o stvaranju, djelu Njegovih ruku. Čitamo u Knjizi mudrosti: „A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio (…) Ali ti si milostiv sa svima, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života“ (Mudr 11,23-24.26).
Vratimo se današnjoj evanđeoskoj stranici i upitajmo se: što je stvarno u srcu onih koji kliču Kristu kao Kralju Izraela? Zasigurno imali su vlastitu zamisao Mesije, zamisao kako bi morao djelovati Kralj koga su obećali proroci i koji je tako dugo očekivan. Nije slučajno da nakon nekoliko dana, mnoštvo Jeruzalema, umjesto da kliču Kristu, vikati će Pilatu: „Raspni ga!“ I sami učenici, kao i drugi koji su ga vidjeli i slušali, ostaju bez riječi, izgubljeni. Najveći je dio ostao razočaran načinom kojim se Isus odlučio predstaviti Mesijom i Kraljem Izraela. Upravo je tu bit današnjeg blagdana i za nas. Tko je za nas Isus iz Nazareta? Koju zamisao o Mesiji imamo, koju zamisao o Bogu imamo? To je suštinsko pitanje, kojeg ne možemo izbjeći, tim više što smo upravo ovog tjedna pozvani slijediti našeg Kralja koji izabire križ kao prijestolje; pozvani smo slijediti Mesiju koji nam ne jamči olaku zemaljsku radost, već radost u nebu, blaženstvo Boga. Moramo se upitati: koja su naša istinska očekivanja? Koje su naše najdublje želje s kojima smo danas ovdje došli slaviti Cvjetnu nedjelju i započeti Veliki tjedan?
Dragi mladi koji ste ovdje došli! Ovo je, na poseban način, vaš dan, svugdje gdje je na svijetu prisutna Crkva. Stoga vas srdačno pozdravljam! Cvjetnica neka za vas bude dan odluke, odluke da prihvatite Gospodina i da ga slijedite do kraja, odluke da od Njegova Vazma smrti i uskrsnuća gradite smisao vašeg kršćanskog života. To je odluka koja donosi pravu radost, kako sam htio podsjetiti u Poruci mladima – „Radujte se u Gospodinu uvijek!“ (Fil 4,4) – i kako se dogodilo sv. Klari Asiškoj, pred 800 godina, kada je privučena primjerom sv. Franje i njegove prve subraće, upravo na Cvjetnu nedjelju, napustila očevu kuću da bi se potpuno posvetila Gospodinu: bilo joj je 18 godina i imala je hrabrost vjere i ljubavi odlučiti se za Krista, pronašavši u Njemu radost i mir.
Draga braćo i sestre, neka dva osjećaja budu prisutna ovih dana: hvala, kao što su učinili oni koji su dočekali Isusa u Jeruzalemu sa svojim „hosana“; i zahvalnost, jer u ovom Velikom tjednu Gospodin Isus će obnoviti najveći dar koji se može zamisliti: darovati će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. Ali na tako veliki dar moramo odgovoriti na prikladan način, darivanjem nas samih, našeg vremena, molitve, našeg biti u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas. Starodrevni su oci Crkve vidjeli simbol u činu ljudi koji su slijedili Isusa pri Njegovu ulasku u Jeruzalem, u činu prostiranja ogrtača pred Gospodinom. Pred Kristom – govorili su Oci – moramo prostrijeti naš život, naše osobe u stavu zahvalnosti i klanjanja. Čujmo ponovno, na kraju, glas jednog od starodrevnih otaca, sv. Andriju, biskupa Krete: Ponizno prostrimo nas same pred Kristom, umjesto ogrtača ili posječenih grana, zelenih grančica lišća koje vesele oči samo za nekoliko sati i koje su predodređene izgubiti zajedno s limfom i svoje zelenilo. Prostrimo nas same obučene Njegovom milosti ili bolje, Njime samime (…) i prostrimo se pred Njegove noge kao prostrti ogrtači (…) da bi mogli pružiti pobjedniku smrti ne više jednostavne palmine grane, već trofeje pobjede. Mašući duhovnim granama duše, i mi danas, zajedno s djecom sveto kličimo: 'Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraela'.