4. veljače 2024.
Ulazna pjesma
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice pred Gospodinom koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš. (Ps 95,6-7)
Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života. Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. (Ps 107,8-9)
Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta. Po Kristu.
Prvo čitanje Job 7,1-4.6-7
Kinjim se dok se ne smrkne.
Čitanje Knjige o Jobu
Job progovori: »Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara? Kao što trudan rob za hladom žudi i kao nadničar štono plaću čeka, mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’ A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 147,1-6
Pripjev: Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.
Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.
Drugo čitanje 1Kor 9,16-19.22-23
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tȁ dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mt 8,17
Krist slabosti naše uze i boli ponese.
Evanđelje Mk 1,29-39
Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Tȁ zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 7. veljače 2021.
Poslanje je Crkve donositi Božju nježnost i bliskost onima koji trpe
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Ponovno smo na Trgu! U današnjem Evanđelju (usp. Mk 1, 29-39) donosi se Isusovo ozdravljenje Petrove punice, a zatim i mnogih drugih bolesnika i patnika koji se tiskaju oko njega. Ozdravljenje Petrove punice prvo je tjelesno ozdravljenje koje nam donosi Markovo Evanđelje: žena je ležala u krevetu s vrućicom. Isusov stav i gesta prema njoj su znakoviti: „On pristupi, prihvati je za ruku i podiže“ (r. 31), napominje evanđelist. Toliko je nježnosti u tom jednostavnom činu, koji se čini gotovo prirodnim: „I pusti je ognjica. I posluživaše im“ (ibid.). Isusova moć ozdravljenja ne nailazi na bilo kakav otpor, a ozdravljena osoba nastavlja svoj uobičajeni život, odmah misleći na druge, a ne na sebe – i to je značajno, znak je to istinskog „zdravlja“!
Toga je dana bila subota. Ljudi iz sela čekaju zalazak sunca, a zatim, kad je obveza o počinku prestala, izlaze i donose Isusu sve bolesne i opsjednute. I On ih ozdravlja, ali zabranjuje zlodusima da otkriju da je on Krist (usp. rr. 32-34). Od samog početka, dakle, Isus pokazuje svoju posebnu naklonjenost osobama koje trpe u tijelu i duhu: Isus posebno voli pristupati osobama koje trpe bilo u tijelu, bilo u duhu. To je Očeva naklonost koju on utjelovljuje i očituje djelima i riječima. Njegovi su učenici bili očevici toga, vidjeli su to, a zatim su o tome svjedočili. Ali Isus ih nije želio samo kao gledatelje, promatrače svog poslanja: uključivao ih je, slao ih je, dao je i njima moć da ozdravljaju bolesne i izgone zloduhe (usp. Mt 10, 1; Mk 6, 7). I to se nastavilo bez prekida u životu Crkve sve do danas. Briga o bolesnicima svih vrsta za Crkvu nije nikako „opcionalno djelovanje“! Nije nešto usputno, ne. Brinuti se za bolesnike svih vrsta je sastavni dio poslanja Crkve, kao što je bilo i Isusovog. A to je poslanje donositi Božju nježnost čovječanstvu koje trpi i pati. Toga ćemo se spomenuti za nekoliko dana, 11. veljače, na Svjetski dan bolesnika.
Stvarnost kroz koju prolazi čitav svijet zbog pandemije čini posebno aktualnom tu poruku, to bitno poslanje Crkve. Glas Joba, koji odzvanja u današnjoj liturgiji, ponovno postaje tumačem našeg ljudskog stanja, tako uzvišenog u dostojanstvu – naše je ljudsko stanje silno uzvišeno u dostojanstvu – a u isti mah tako krhkog. Suočeni s tom stvarnošću, u srcu se uvijek postavlja pitanje: „zašto?“.
Na to pitanje Isus, Utjelovljena Riječ, ne odgovara objašnjenjem – na to zato što smo tako uzvišeni u dostojanstvu, tako krhka stanja, Isus ne odgovara objašnjenjem na taj „zašto?“ – nego prisutnošću ljubavi koja se priginje do drugoga, uzima ga za ruku i pomaže mu da ustane, kao što je to učinio s Petrovom punicom (usp. Mk 1, 31). Prignuti se nad drugim kako bi mu se pomoglo pridići se. Ne zaboravimo da se drugoga smije gledati s visoka samo kad mu se pruža ruku da mu se pomogne ustati. Jedino tad. I to je Isusovo poslanje koje je Isus povjerio Crkvi. Sin Božji svoje gospodstvo ne očituje „odozgo prema dolje“, ne izdaleka, nego saginjući se, pružajući ruku. On očituje svoje gospodstvo u bliskosti, nježnosti, suosjećanju na način na koji to čini Bog. Bog postaje blizak i to s nježnošću i suosjećanjem. Koliko puta u Evanđelju čitamo, kad je posrijedi neki problem sa zdravljem ili bilo koji problem: „smilova se“. Isusova samilost, Božja blizina u Isusu je Božji stil. Današnje nas Evanđelje također podsjeća da ta samilost ima korijene u prisnom odnosu s Ocem. Zašto? „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše“ (r. 35). Odatle je crpio snagu za vršenje svoje službe, propovijedajući i čineći ozdravljenja.
Neka nam sveta Djevica pomogne da dopustimo da nas Isus ozdravi – to nam je uvijek potrebno, svima nama – da bismo mogli zauzvrat biti svjedoci ozdravljujuće Božje nježne nježnosti.
…………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 5. veljače 2012.
Bolest podnositi s vjerom
Draga braćo i sestre!
Evanđelje ove nedjelje predstavlja nam Isusa koji ozdravlja bolesne: najprije Petrovu punicu, koja je ležala u ognjici; on, uzevši je za ruku, ozdravi je te ona odmah usta iz kreveta; potom sve bolesnike u Kafarnaumu, bolesne u tijelu, duhu i duši, On "ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi... i zloduhe mnoge izagna" (Mk 1, 34). Četvorica evanđelista složni su u tvrdnji da je oslobođenje od svakovrsnih bolesti i nemoći, predstavljalo, zajedno s propovijedanjem, glavnu aktivnost u Isusovu javnom djelovanju. Naime, bolesti su znak djelovanja zla u svijetu i čovjeku, dok ozdravljenja pokazuju da je Božje kraljevstvo blizu. Isus Krist je došao pobijediti zlo u korijenu a ozdravljenja su predznak njegove pobjede, postignute njegovom smrću i uskrsnućem. Jednog dana Isus reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima" (Mk 2, 17). Tom se prigodom referirao na grešnike, koje je došao pozvati i spasiti. Ostaje ipak točno da je bolest tipično ljudsko stanje, u kojem snažno osjećamo da nismo samodostatni, već trebamo druge. U tome smislu mogli bismo reći, ma koliko to zvučalo paradoksalno, da bolest može biti spasonosni trenutak u kojem se može iskusiti pažnju drugih ljudi i iskazati pažnju drugima! Ipak, ona je uvijek kušnja, koja može postati također duga i teška. Kada ozdravljenje nikako ne dolazi a trpljenja se oduže, možemo ostati kao prikovani bolešću, osamljeni i tada naš život biva deprimiran i neljudski. Kako moramo odgovoriti na taj napad zla? Zacijelo s odgovarajućim liječenjem – medicina je u ovim desetljećima učinila divovske korake – ali Božja riječ nas uči kako postoji jedan presudni i temeljni stav s kojim se moramo uhvatiti u koštac s bolešću a to je stav vjere. Ponavlja to Isus osobama koje ozdravlja: Tvoja te vjera spasila (usp. Mk 5, 34.36). Čak i pred smrću, vjera može učiniti mogućim ono što je ljudski gledano nemoguće. Ali vjera u što? Odgovor je: u Božju ljubav. Eto pravog odgovora, koji radikalno pobjeđuje zlo. Kao što se Isus postavio prema Zlome snagom ljubavi koja mu dolazi od Oca, tako se i mi možemo suočiti i svladati kušnju bolesti srcem uronjenim u Božju ljubav. Svi poznajemo osobe koje su podnosile užasna trpljenja jer im je Bog davao duboki spokoj. Tu mislim, primjerice, na primjer najnovije blaženice Chiare Badano, koja je umrla u cvijetu mladosti od neizlječive bolesti: oni koji su je dolazili posjetiti primali su od nje svjetlo i vjeru! Ipak, u bolesti svi trebamo ljudsku toplinu: da bi se donijelo utjehu bolesnoj osobi, više no riječi, vrijedi iskrena blizina. Dragi prijatelji, iduće subote, 11. veljače, na spomendan Gospe Lurdske, je Svjetski dan bolesnika. Postupimo i mi poput ljudi iz Isusova doba: u duhu prikažimo njemu sve bolesne, uvjereni da ih on želi i može ozdraviti. I zazovimo Gospin zagovor, osobito za situacije najvećeg trpljenja i napuštenosti. Marijo, Zdravlje bolesnih, moli za nas!