Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

U prigodi obilježavanja 180 godina Franjevačke provincije u Hercegovini, naša Provincija je pozvala Ansambl LADO na korizmeni koncert u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, 19. ožujka u 19.30 sati. Duhovno-molitvena dimenzija ovog programa pružila je slušateljima jedinstven doživljaj u našoj crkvi sv. Petra i Pavla.

„O, Isuse daj mi suze“ korizmeni je koncert i dio obilježavanje 75. obljetnice umjetničkog djelovanja jedinog profesionalnog folklornog ansambla u Hrvatskoj. Program je donio pomno odabrane korizmene napjeve zabilježene u šokačkim selima u Hrvatskoj, ali i u južnoj Mađarskoj i Vojvodini. Crkveno pučko pjevanje jedinstven je spoj tradicijske i crkvene glazbe, a napjevi sadržani u ovom koncertu pjevali su se tijekom cijelog korizmenog razdoblja, osim „Jadikovanja proroka Jeremije“, koja su se pjevala u Velikom tjednu. Posebno mjesto među korizmenim napjevima, pučkim pobožnostima i običajima u Slavoniji i Srijemu imalo je pjevanje „Gospina plača“ u kojem su Isusova muka i smrt prikazani tugom Majke i Bogorodice. Crkveno pučko pjevanje Slavonije, Srijema i Baranje nalazi se na Listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

“LADO na jedan specifičan način interpretira hrvatsku glazbenu i plesnu baštinu. Cilj i zadaća nam je prikupljanje, obrađivanje i scensko prikazivanje najljepših primjera hrvatske glazbene i plesne baštine... Tajna je u jednom neiscrpnom bogatstvu koje smo naslijedili od naših predaka, djedova i baka. Hrvatska je svjetski fenomen s obzirom na tu raznolikost. Pogledajte samo koliko su različiti hrvatski krajevi u tom folklornom, glazbenom, plesnom izričaju, o narodnim nošnjama da ne govorimo. Često nam se znalo dogoditi da nam je i publika diljem svijeta ostala zbunjena pa je mislila da se radi o dva ansambla iz nekoliko zemalja, a riječ je o našoj dragoj Hrvatskoj. Tajna je u pristupu prikazivanja narodnih plesova i pjesama na sceni za koju je zaslužan naš utemeljitelj, profesor Zvonimir Ljevaković”, kaže Krunoslav Šokac.

Često se dogode nepažnja i zanemarivanje pravog blaga koje gledamo oko nas, ali ga ne vidimo. Takvo blago čuva prošlost i gradi budućnost. Zato kulturna dobra traže posebnu zaštitu i njegu, kako bi mogla potaknuti sadašnje generacije i nadahnuti buduće. Kulturna nasljeđa pripadaju svakom od nas, pa smo svi čuvari sa zadaćom što boljeg očuvanja blaga, kako bi ga buduće generacije gledale istim očima kao i mi danas.